StoryEditor
ŽivotZADNJA ‘CRNA‘ LASTA

Dicmanjac Ivan Ćapeta Gulaš, ‘navrnuti‘ dimnjačar i DJ na bikijadama: Toliko san se čađe u životu naguta da bi mi COVID doša ka kamilica

29. listopada 2020. - 14:29
Nikola Vilić/Cropix

Dicmanjski dimnjačar Ivan Ćapeta Gulaš jedna je od zadnjih "crnih" lasta koja se bavi poslom nepopularnijim čak i od razminiravača, škovacina, bolničara u vrijeme COVID-a, bilo čega što nam uopće pada na pamet. Za taj posao formalno ne postoji škola, nema sindikalne zaštite ni sigurne plaće, barem u njegovu slučaju. U stvari, da nije mlad otišao u vojno-invalidsku mirovinu, te da nije onako druželjubiv i gibak, vjerojatno ni 63-godišnji Gulaš to ne bi radio.

Za početak, postavljamo mu važno pitanje: zašto ga zovu Gulaš, a ne, recimo, Crni rižot? Svakako bi potonje više asociralo na jednog dimnjačara...

– Nisu znali za nj oni šta su mi nadivali nadimak! – veselo će Ćapeta.

Dimnjačar je postao – slučajno. Prije toga bio je radnik u drvnom kombinatu, u "Mesoprometu", hrvatski branitelj tijekom cijelog trajanja rata. Prošao je bojišta od Dubrovnika do Drvara, bio pripadnik 126. sinjske gardijske brigade, a veselo se prisjeća famozne '91., kad se najprije oženio, zatim na predratnom poslu umirovio, a potom – unovačio.

image
Nikola Vilić/Cropix

– Sve u jednoj godini! – klikće Ivan vedroga duha, ponosni vlasnik nekolicine poljoprivrednih strojeva i – četke za čišćenje dimnjaka.

– Ja san van navrnuti dimnjačar, nisan se planira time bavit, al sad me prijatelji i poznanici zovu po cili dan, a ja san taki čovik, volin pomoć. Četku san kupija u trgovačkon centru, u autu uvik iman i skale. Bogu fala kosti me još ne bole, ali iman dva-tri kila viška, a to se u ovom poslu "čuje"; moran past na sedamdeset – veli o trenutnim tegobama, zasad zanemarivim jer...

– Na krovu san gipak ki stari mačor! Odan po njemu ki po zemlji, ali isto se dikod smrznen – priznaje Dicmanjac iz zaseoka Butiga.

Pitamo ga je li se kad popeo na bosanski tip krova, jako zakošen zbog snježnih nanosa. Odmahuje glavom.

– Tu bi se tribalo vezat – veli upućeno.

image
Nikola Vilić/Cropix

Po krovovima se Ćapeta počeo penjati prije desetak godina, kad je bilo "stani-pani", hitno je valjalo očistiti fumar kuće u kojoj stanuje s familijom. Dobro je to, onako samouk, odradio, a onda ga je za istu uslugu zamolio susjed Medeni...

– Posli toga, eto zovu i drugi susidi, i tako krenilo! Danas skoro nema dana da me kogot ne zovne, a ja se odazoven, taki san. Nije problem, dok me zdravlje služi – kazuje marljivi i mladoliki "slučajni dimnjačar". Korone se ne boji, kaže, jer se tijekom desetljeća čišćenja fumara toliko čađi nagutao da bi mu COVID došao kao – kamilica.

U međuvremenu se dobro uputio u tajne zanata.

– Danas je dobro šta postoji mobitel, pa se njime slika fumar odozdal, tako se napravi dijagnostika. Uvik se čisti odozgora, a ako je puno šporak, onda i odozdola. Zna san naić na fumare koji nisu očišćeni po deset godina! Inače je za "zdravlje fumara" najbolje ložit suvu grabovinu, najbolje drži žeru i najbolje grije. Onda triba čistit samo jednom na godinu, pogotovo ako je fumar cigleni ili u elementin. Ako su drva vlažna, e onda bi tribalo i dva puta očistit! Ljudi se boje visine i ne vole se mrčit, to je najveći problem zašto niko neće ovo da radi. A sve se manje bave i sičon drva – primjećuje.

– Sto puta san nakon odrađenog posla pljunija crno, da prostite. Ili, ako fumar godinama nije čišćen, odma osjetin gorčinu, sekundarno mi u žigaricu uleti! Masku nosin puno prije negoli je izmislila korona. A u poslu san se nagleda svega, od šporkih fumara do vrhunskih vila s bazenin. Je, znale su mi se i žene umiljavat, vole one dimnjačara koji zna dobro očistit fumar (smijeh). Ali ne smin puno o tome pričat, ubit će me žena – zafrkava se Gulaš.

image
Nikola Vilić/Cropix

Ima dva sina: vozača i vodoinstalatera, ni jedan ne pokazuje sklonost ka "čađavom poslu". Današnji mladi jedva da znaju za zanimanje "dimnjačar", pa je tako navada hvatanja za botun kad vidiš dimnjačara kao srećonoša postala već arhaična "priča iz davnina".

Ipak, potreba očito postoji za tim zanimanjem, jer je Ćapeta po prijateljskoj liniji tražen toliko da jedva stiže uživati u svojim umirovljeničkim hobijima. Zgodno je reći da je ranije Ćapeta radio kao DJ i spiker na bikijadama u Dicmu i okolici, a danas...

– Zovu iz Šibenika, Podstrane, Omiša, Splita... Nema puno kolega; ni profesionalaca, ni vako navrnutih hobi-dimnjačara ki šta san ja. Inače san stari bajker; vozin tomos-kozu – malko se uzgred pohvalio dimnjačar iz Dicma.

Za kraj se navraćamo na spomenuti, zanimljivi ulomak iz životopisa razgovorljivog Ivana Ćapete Gulaša, koji je, eto, neko vrijeme bio i spiker te DJ na lokalnim bikijadama.

– Koju ste muziku puštali, što vam je drago poslušati? – pitamo, a Ćapeta ozbiljno odgovara:

– Strani rock. Rolling Stonesi su mi posebno dragi, njizi obožavan.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

02. prosinac 2020 13:13