Mozaik Život

'RANE SU JOŠ SVJEŽE...'

Jesam li ja uvrijedila njega ili on mene? Naša novinarka je doživjela neugodnu epizodu ispred splitske crkve s prosjakom, a onda ga je opet srela

'RANE SU JOŠ SVJEŽE...'

Bila je nedjelja, prije šetnje sveta misa. Nekad volim otići u onu u svom kvartu. Ispred crkve prosjak, odmah mi ga je došlo milo.

Šezdesetak godina, crvena majica na njemu, ofucane hlače, tamniji lik. A možda ga je život postarao. Mislim se, dok smo žurili ući u crkvu, dat ću mu koju kunu nakon mise.

Po izlasku stoji on i dalje ispod zvonika. Krenem prema njemu i uviđam kako u novčaniku imam malo kuna, nakon lemozine ostale su dvije od 50 lipa, nešto onih od 20 i 10, one žute.

Stanem ispred njega i brojim te kovanice na dlanu, bilo je nekoliko kuna, barem tri. Okej je, mislim se, drugi put bi mu mogla dati nešto više. Nekako i meni neugodno malo.

Pružim ruku prema njemu, a on će meni: Neću ti ja to uzet', makni to od mene!

S moje strane muk, upitnik iznad glave, zatekao me je, a onda ga fino upitam zašto neće uzeti te novce.

"To mi ne treba", veli on meni, "uzmi ti to lijepo sebi!".

Muž me požuruje, još uvijek stojim ispred prosjaka, mislim se hoće li se još što dogoditi? Hoće li on "uzeti siću" ili ću se ja okrenuti, ne znam zašto, ali sva crvena u licu.

Činilo se da muk traje vječnost, a onda sam se okrenula i otišla. Moguće i da je i pala koja psovka na moj račun.

Cijeli dan mi prolazi kroz glavu sto pitanja: Pa, što nije htio uzeti? Pa mogao je to bilo gdje promijeniti..., Kako me mogao tako uvrijediti? Kad su se i prosjaci toliko promijenili?

Za ne falit', sretnem ja njega nakon par dana na drugoj poziciji, na drugom kraju grada.

Hm, hm, hoću- neću, hoću-neću...

Ipak ne, rane su još uvijek svježe.

Naslovnica Život