Bila je nedjelja, prije šetnje sveta misa. Nekad volim otići u onu u svom kvartu. Ispred crkve prosjak, odmah mi ga je došlo milo.
Šezdesetak godina, crvena majica na njemu, ofucane hlače, tamniji lik. A možda ga je život postarao. Mislim se, dok smo žurili ući u crkvu, dat ću mu koju kunu nakon mise.
Po izlasku stoji on i dalje ispod zvonika. Krenem prema njemu i uviđam kako u novčaniku imam malo kuna, nakon lemozine ostale su dvije od 50 lipa, nešto onih od 20 i 10, one žute.
Stanem ispred njega i brojim te kovanice na dlanu, bilo je nekoliko kuna, barem tri. Okej je, mislim se, drugi put bi mu mogla dati nešto više. Nekako i meni neugodno malo.
Pružim ruku prema njemu, a on će meni: Neću ti ja to uzet', makni to od mene!
S moje strane muk, upitnik iznad glave, zatekao m...