Mozaik Život

ZADNJI JE TJEDAN

Ajme njima, ajme nama: kako dijete koje je dva mjeseca provelo raščupano u kupaćem i išlo spavati u 23 sata pred školu vratiti u 'normalu'? Na nešto možete 'zatvoriti oči', na ovome treba inzistirati

ZADNJI JE TJEDAN

Uvijek me isti problemi more krajem svakog ljeta. Već danima se pitam: kako ih vratiti u normalu? Premda, iskreno, što je to "normala"?

Kada su zadnjeg dana nastave istrčali iz školske zgrade prestala su važiti sva pravila za tu "normalu". Automatski je stavljen izvan snage Zakon o odlasku na spavanje u određenu uru, poništena su sva vremenska ograničenja gledanja televizora i igranja PS-a, dozvoljena je neograničena uporaba majica na špaline i iskidanih kratkih reba, dano im je pravo na slobodno odlučivanje kod koje će bake na obid, kod koga će provesti koji dan, vikend, tjedan...

I funkcionirali smo sjajno.

Još samo ovaj tjedan, kaže mi dijete, i tu se sudarim namah sa stvarnošću.

Na stranu što je pred nama nabavka kilograma bilježnica, olovaka (bilježim sebi: obavezo nabaviti šestar, opet nema više ni jednoga!), novih patika, dužih hlača, broj većih majica... Veći zadatak i obaveza od svega nabrojanog je – vratiti ih u normalu.

A nema težeg nego dijete koje je dva mjeseca provelo u "kupaćem", raščupano i nasmijano – ponovno ukalupiti u popeglanu košulju.

A tek odrediti nanovo vrijeme za spavanje! Tjedan do početka nastave – kao i obično – nije dovoljan. Kod nas se taj termin uvodi ionako tek u nedjelju prije prvog dana nastave. A i onda teško. Jer "maaama, zadnji je dan"!

Sjajan i genijalan (ljubim onog ko ga je izglasao!) Zakon koji brani da dijete mlađe od 16 godina bude na ulici nakon 23 sata donekle pomaže, ali "bit ću ispod sviće", "bit ću kod Šime", "tu smo na muletu" – od nas stvara roditelje koji svjesno krše pravila, pa kako onda očekivati od "mlajih" da se povinuju istima? Kriva sam!

Idemo dalje. Ako i uspijete pronaći preko ljeta zaboravljene čarape – navlačenje istih na slobodna stopala je muka živa.

Nerijetko i suze krenu.

Pranje zubiju? Molim sve stomatologe da preskoče iduća dva retka!

Jesi li opra zube?!

Jesan, u petak!

I to je sve što ću reći o tome.

Ako ste odrasli na način da vam i danas kada sjednete na zidić (aKa "ladan beton") izroni slika majke i realne (!) opasnosti od upale jajnika, shvatiti ćete kako ste u želji da ne ponavljate način odgoja vaših starih – pretjerali toliko da vam je dijete doslovno provelo dva mjeseca u istom kupaćem kostimu (bez obzira bio mokar ili ne) i boso (da, na pločicama!).

I sav taj "povratak u normalu" je vaša krivnja i vaš križ i nitko vam ne može pomoći.

Brutalno iskreno, dragi moji roditelji, moram priznati kako niže potpisana sve te (slatke) probleme rješava tako da se pravi kako to problemi nisu. Uz mali dodatak da ih u petak zadnjeg dana praznika ipak pošaljem u frizera, da se donekle uljude.

Realno, naši su tek nekih 18 ljeta, nakon toga im je ekipa na prvom mjestu, a mama i tata služe za "ubost koju kunu" i pomaziti se kada nitko ne gleda. Pa onda neka guštaju tih 18 ljeta. I neka mi guštamo uz njih.

P.S. Na jednoj stvari ipak inzistiram, a to je red i pravila ponašanja u prometu. Nije lako djetetu koje je "gazalo" po vali i sikama promijeniti svijest da ga u gradu sada, na putu do škole, čekaju kolone automobila. Pripazite ih, dok se ne "vrate u normalu"...

Naslovnica Život