Mozaik Život

Kući nose miris mora

'Nikada nitko nije organizirao ovakvo ljetovanje': djeca iz doma u srcu sezone uživala u čarima ljeta u Dubrovniku, jedan detalj u priči posebno je dirljiv; 'Mogao bih zamisliti da živim ovdje...'

Kući nose miris mora

Iz Osijeka do Dubrovnika smo došli ljubavlju drugih ljudi - kaže ravnateljica Centra za pružanje usluga u zajednici "Klasje" Osijek Miranda Glavaš-Kul jer upravo zahvaljujući ukazanoj ljubavi oko pedesetero djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi ljetuje na moru u Dubrovniku.

Ravnateljica Miranda Glavaš-Kul ispričala je pozadinu dolaska:

- Javili su nam se predstavnici Hotela Maestral dd koji u sklopu svog društveno korisnog i odgovornog rada žele pomoći djeci pa su razmišljali koja bi to djeca bila. Odlučili su se za djecu iz Slavonije, pronašli su nas i pitali su bismo li djecu željeli dovesti na ljetovanje u Dubrovnik, a organizirali su nam i prijevoz. Kako nemamo mogućnost odvesti sve od naših svekupno 140 djece na ljetovanje, ovo je prvi put da smo dobili tako veliku donaciju gdje nam je omogućeno dovesti veći broj djece na ljetovanje.

- Inače, snalazimo se kako znamo i umijemo, dakle, na more odvodimo manje skupine djece: osam ili deset, ali u druge domove. Ne idemo u hotele, ne idemo u neki smještaj koji se plaća, nego nam, recimo, dom iz Splita ustupi mjesto kod sebe, primjerice osam kreveta i mi dovedemo djecu. Djeca su tako opet u istom sustavu, opet su u domu, opet su u istom okružju - objašnjava Miranda Glavaš-Kul.

- U ustanovi u kojoj radim i koju vodim evo skoro pet godina, nisam imala situaciju da nam se javi netko s ovakvom krasnom idejom. Dogovorili smo se zaista u čas posla, u pet minuta… Nikada nitko nije za pedesetero djece ponudio organizirati ljetovanje i još im dao sve dodatne sadržaje koje smo mi dobili. Ovo je prvi put da se javio predstavnik nekog hotela i da naša djeca borave u hotelu, da imaju organizirano ljetovanje na način kako to imaju druga djeca koja žive u obitelji - priča ravnateljica osječkoga doma.

Starosni raspon djece koja provode ljetovanje u Dubrovniku seže od učenika prvog razreda osnovne škole pa sve do srednjoškolaca. Za sve njih je ovo neprocjenjivo iskustvo.

- Ne želim zvučati patetično, ali moram reći da je taj hotelski smještaj neusporedivo manje bitan u odnosu na količinu ljubavi, pažnje i brige o našoj djeci koji su pružili svi oni koji su uključeni u ovo. Hvalevrijedna je to inicijativa i nadam se da ćemo dogodine dovesti drugu djecu jer velik broj djece se uopće prvi put susrelo s morem, prvi put je uopće vidjelo more. Nisu ovdje sve djeca koja kod nas žive, imamo ovdje djecu koja su na smještaju i djecu koja su na poludnevnom boravku - kaže ravnateljica.

U poludnevni se boravak uključuju djeca čiji roditelji nemaju dovoljno razvijene kompetencije da bi se sveobuhvatno brinuli o djeci, ali su ipak dovoljno brižni da djeca mogu ostati živjeti u obitelji.

- No, treba im pomoć i potpora pa stoga tim obiteljima i toj djeci to i pružamo. Tu je zaista jedan visok stupanj siromaštva, nedovoljno su dobre materijalne prilike u tim obiteljima i ta djeca nemaju ni ono što bi trebalo imati, stoga je dolazak u hotel sasvim novo životno iskustvo, kao i boravak u Dubrovniku. A znamo što je Dubrovnik u okviru hrvatskog i svjetskog turizma! Mislim da su vrlo važna ta iskustva jer djeca nose traumatična i ružna iskustva u svom životu ili odrastanju i kad zamijenite jedno to ružno iskustvo ovako nečim lijepim, stvaraju se lijepe slike - naglašava prva osoba osječkog Centra.

Djeca svako jutro ustaju u sedam i u biti imaju prilično aktivan odmor. Tako ih iz Plivačkog kluba Jug svako jutro na plaži hotela "Vis" uče plivanju.

- Jako je važno djeci pokazati da se može drugačije i bolje živjeti i da budućnost najviše ovisi o njima: hoće li se prepustiti i nastaviti živjeti u sustavu društvene skrbi kad odrastu ili će se boriti. Recimo, primjer Mihovila Španje je za njih bio neprocjenjiv: kad su oni vidjeli i čuli da je i on u životu imao različite teške situacije i fizička ograničenja i uspio je, on ih je nadahnuo. Cijelo su popodne pričali o njemu! Pitali su se kako on to može i koliko je morao trenirati. To je ono što njima treba, treba im velika količina ljubavi, treba im velika količina pažnje drugih ljudi, ali i kad sretnu nekog čovjeka i pomisle "blago tebi" ne znaju što se krije iza toga.

Jer, kad se Mihovil ustao i kad je počeo hodati, oni su razrogačili oči i gledali u čudu, što je sad ovo?! Onda su se na kraju odvažili i pitali ga što se dogodilo. Taj dio je jako važan, da shvate da je ključ života u njihovim rukama, da uvijek imaju ljude koji će im pomoći, ali i ih učimo od prvog dana otkako smo došli ovdje i od prvog dana kad su došli kod nas, ne možete u životu samo dobivati i uzimati, morate nešto dati zauzvrat, morate dati sebe. I vi možete drugima na bilo koji način pomoći! Moraju dobiti temeljne vrijednosti i poželjeti pomoći drugima - naglašava Glavaš-Kul.

U Dubrovniku djeca iz Slavonije borave od 25. do 30. kolovoza, a program njihova boravka uključuje obilazak gradskih zidina i Pomorskog muzeja, odlazak žičarom na Srđ, praćenje nastupa Folklornog ansambla Linđo… Elafite su već obišli.

- Takav program su nam složili, sve što su mislili da bi bilo dobro vidjeti, sve nam je u programu. Pitali su me što bi djecu zanimalo, rekla sam im da bi mi bilo vrlo važno da nauče plivati jer je to važna životna vještina, posebno kad su već tu. Naravno, odmah se uključio i Mihovil Španja i Plivački klub Jug i Crveni križ Dubrovnik. Bili smo tako na Lopudu, vlasnik jednog restorana, kad je čuo tko smo, odmah je djeci dao sokove i pozvao nas da sjednemo bez ikakvog plaćanja. Upravo ta količina ljubavi je ono što nam nedostaje danas, prepoznavanje toga da je zapravo jednostavno i lako biti čovjek, da naša djeca to zaslužuju i da ih treba poučiti kako biti dobar čovjek. Dobili smo svu moguću ljubav, pažnju i dobrotu ovoga svijeta i dirnuti smo - priznaje Glavaš-Kul.

Cijene i činjenicu da su smještaj dobili krajem kolovoza dok je još sezona u Dubrovniku tijeku tako da djeca mogu uživati u svim čarima dubrovačkog ljeta.

- Naša se djeca bitno ne razlikuju od druge djece. Namjerno smo im izbjegli reći što će se svaki dan događati, njima je život inače "isprogramiran" jer kad živite u instituciji, točno znate što je u koje vrijeme, znate kad je ručak, ovo ili ono… I u hotelu se to zna, ali ne moraju znati sve, idemo im dati ovaj faktor iščekivanja, neizvjesnosti, iznenađenja… Oni ne znaju kamo idu danas ili sutra i nismo im ništa pričali o tome jer bi inače djeca sebi složili priču, malo bi "izguglali", a današnja pažnja djece je vrlo kratkotrajna. Idemo im dati WOW-efekt, da se iznenade kad vide to sve i da požele čuti što će im se reći… Ne govorimo im unaprijed ništa da ne izostane ono početno, prekrasno i iznenađenje i oduševljenje - zaključuje ravnateljica Centra koja i sama napominje kako su Slavonija i hrvatski Jug povezani na nekakav poseban način.

A s obzirom na veliki broj sezonskih radnika iz Slavonije u Dubrovniku, šali se Glavaš-Kul, oni zapravo ovdje nisu gosti, već domaći.

Jedna od odgajateljica koja radi u Centru, Lorna Rajle, ne krije oduševljenje i pohvale isplaniranim boravkom.

- Moram reći kako sam jako zadovoljna i jako mi se sviđa ovdje zato što, kao prvo, imamo jako lijep program, a kao drugo, djeca su zadovoljna i sve skupa je baš lijepo. Iskreno, mislila sam da će djeci biti čak malo i biti prenaporan taj cijeli program, posjete, plovidba brodom i slično, ali vidim da su to lijepo prihvatili i sviđa im se, tako da i mi odgajatelji uživamo skupa s njima. Zapravo, njima se jako sviđa kupanje, budući da smo iz Slavonije, nije da mi nemamo mjesta za kupanje, imamo bazene, imamo Dravu, ali njima je more nešto potpuno novo i nešto potpuno drukčije tako da vidim da oni ponajviše uživaju u kupanju - otkriva odgajateljica.

Vrućina malo smeta, ali tu je more - tješe se djeca iz Slavonije, a tako i Dalibor.

- Što mi je najzanimljivije?! Pa ne znam od čega početi... more, plaža… Nisam pretjerano zahtjevan, mene svaka sitnica može zadovoljiti. Naučio sam plivati pa gledam s obale kako se prijatelji uče i snalaze. Super mi je ovdje, volim biti uz more, volim plivati i sunčati se. Kad se vratim u Slavoniju pamtit ću ovo mjesto, pamtit ću ovu odličnu plažu! A tek hotel - super je! Mogao bih zamisliti živjeti ovdje, ali sam nekako više 'čovjek od asfalta', nisam baš za more i uz more, nego sam za Slavoniju - govori Dalibor.

Danijela se pak veseli obilascima.

- Lijepo mi je ovdje, more je super, volim se kupati. Posebno se sviđa more, znam plivati, ali se učim zadržavati na površini, bojim se dubine. Sve mi je zanimljivo, volim biti u moru, ne volim baš sunce pa bježim u hladovinu. Ali znam kad je dosta biti u moru! Hotel, smještaj i hrana su odlični i ljudi su ovdje baš ljubazni. Obožavam ovaj miris mora, ove dobre ljude i ovaj mir i mogla bih ostati živjeti ovdje - objašnjava Danijela.

Dalibor je već boravio u Poljskoj i u Beču, Danijela je bila u Beču pet dana, deset dana u Kaštel Lukšiću i sad se opet vratila na more u Dubrovnik. Oboje su suglasni ljeti je najljepše na moru, a zimi na kontinentu.

Ana-Marija je isto tako sretna što sa svojim prijateljima boravi na jugu.

- Lijepo je, voljela bih ostati dva tjedna. Kupanje i šetanje su dvije aktivnosti koje mi se najviše dopadaju. Miris mora, svi ti hoteli, brda, stijene, velike su to razlike u usporedbi sa Slavonijom, ali Slavonija je Slavonija! Kad se vratim u Slavoniju, za sobom ću ponijeti ovaj miris mora. Dosta je vruće, ali osvježenje se nađe u moru. Mislim da se i mojim prijateljima sviđa ovdje i da bi i oni htjeli malo produžiti boravak ovdje, ali ne mogu zbog škole - navodi Ana-Marija.

Julijana je oduševljena ugodnom temperaturom mora bez obzira što dodaje kako je vruće tijekom dana. Malo je "izgorjela" od sunca jer ne bježi u hlad. Naime, želja joj je dobiti boje.

- Predivno je na moru, uživam, kupam se, dobra je hrana, hoteli su vrhunski, a i hotel koji nas je primio je izvrstan. Puno sam im zahvalna, jako su ljubazni, počevši od zaposlenika na recepciji pa do ljudi koji s nama uče plivati. Zadovoljna sam školom plivanja, samo me malo strah dubina, ali svladat ću i to. Bila sam prije na moru, bila sam u Baškoj, i na Cresu, i bilo je lijepo, ali ovo mi je najljepše jer tamo nisam bila u hotelu, a hotel je hotel. Volim sve, ništa mi nije teško ni problem, jednostavno uživam u svemu. Veliko je iznenađenje za mene i za druge što smo došli, a vidim i nekim tetama je isto iznenađenje. Svi se slažemo, ne razdvajamo se, jednostavno zajedno uživamo u druženjima, idemo zajedno na sladoled s tetama, obilazimo razna mjesta…. Neće mi biti teško vratiti se u Slavoniju jer navikla sam biti tamo, u Slavoniji je isto tako jako lijepo - napominje Julijana.

Sve u svemu, ovi mladi Slavonci zasigurno će ponijeti najljepše uspomene iz Dubrovnika. Biserna sjećanja iz bisera Jadrana.

 

Misija ljepšeg odrastanja
- Mi smo ustanova koja je druga najstarija u Hrvatskoj, a najstarija ustanova u Hrvatskoj koja sustavno brine o djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi je Dječji dom "Maslina" iz Dubrovnika pa nas, evo, i to povezuje. Dogodine obilježavamo 150 godina postojanja što je lijepa brojka. Radimo na osam lokacija Osječko-baranjske županije, sjedište nam je u Osijeku i puni nam je kapacitet 150 djece, a trenutačno se brinemo o oko 140 korisnika. To su djeca u dobi od rođenja do 21. godine života. Nudimo različite tretmane, i to ne samo djeci i mladima, nego i trudnicama i majkama ili roditeljima s djecom do prve godine djetetova života da bi im se pomoglo i ohrabrilo ih se, naučilo kako se brinuti o djetetu, da djeca na kraju ne bi završila u ustanovi. Naša je misija omogućiti toj djeci što bezbrižnije, ljepše, bolje odrastanje s obzirom na pozadinu iz koje dolaze - ističe ravnateljica Glavaš-Kul.

 

Naslovnica Život