"Sjećam se svojega djetinjstva u Ličkoj ulici. Odrastanje je bilo sve samo ne dosadno. Mi, velika grupa djevojčica i dječaka, rasli smo uz igru. Igra i druženje bili su nam sve. Ali u blizini je bila i knjižnica. Za tadašnja vremena velika. Knjižnica "Bol-Plokite".
I eto mene redovito u knjižnici. Pješice, s posebnim unutarnjim guštom. Naravno, došla bih baš u vrijeme odmora, kad bi knjižnica bila zatvorena. Pa bih čekala pred vratima, a onda bismo svi nagrnuli na pult i knjižničarke s pečatima.
U knjižnicu se upisivalo na početku godine i opet bismo svi čekali u redu. Bilo mi je teško prihvatiti i to što je bio ograničen broj knjiga koje si mogao uzeti. Uvijek bih htjela još jednu knjigu više, a nisam smjela. Znala sam, onako djetinje i naivno, neku dragu knjigu staviti...