Mozaik Život

Ljubav iz školskih klupa

Povratak u Split nakon 30 godina: Franetovići su u Americi ostvarili nevjerojatne poslovne uspjehe, u svom stanu na Bačvicama sve su nam ispričali

Ljubav iz školskih klupa

Od onih milijuna zvijezda s neba, jedna je registrirana na ime splitskog fizičara Vjekoslava Brace Franetovića, ali on, onako skroman, samozatajan, na pitanje koja, koliko je velika, udaljena od nas, odgovora nema.

Niti ga to toliko impresionira, kao ni fotografije u društvu s američkim predsjednicima Bushom seniorom i Billom Clintonom, s kojima je sudjelovao u diskusijama za okruglim stolom u Bijeloj kući.

Više ga dira činjenica da je za vrijeme američkog života u kući imao štab za pomoć i lobiranje ratno ranjenoj Hrvatskoj. I da se samo kroz niz akcija Almae Matris Alumni Croatice (AMAC) Midwest, koju je osnovao 1990. godine i njome predsjedao idućih deset, prikupilo više od milijun dolara pomoći Hrvatskoj.

Ali nije on jedina zvijezda u obitelji, tu je i njegova supruga Snježana, koja je prva u SAD-u, na University of Detroit Mercy, utemeljelila katedru za hrvatski jezik – šapnuli su nam njihovi prijatelji, otkrivajući nam nesvakidašnji umirovljenički par koji se nakon povratka iz Amerike skrasio u obiteljskom stanu na splitskim Bačvicama.

Visiting scientist

Život piše romane, a kod Franetovića on je obilježen nizom "neslučajnih slučajnosti". Pa idemo od početka, od njihovih majki Korčulanki, očeva pomoraca, braće i sestara liječnika.

– Moj je otac bio kapetan, Bracin kapo od makinje. Njegova je sestra bila liječnica, kao i moja dva brata. Oboje smo rođeni u Splitu, a prvi put smo se sreli u gimnaziji, u istom razredu. On se odmah zaljubio u mene, ali ja mu nisam odmah tako uzvratila. A tako je bilo, Braco, neću lagat!

Onda je on počeo stvarati planove, situacije kako bih se zaljubila i ja u njega. I na kraju mi je postao prijatelj. I malo-pomalo, uči zajedno, piši radove zajedno, i ja sam se zaljubila. Dakle, nedavno smo u Splitu proslavili naših 55 godina mature i 55 godina sretne ljubavi – kaže Snježana.

Braco se nakon diplomiranja paralelno zaposlio na zagrebačkom Institutu za fiziku i na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu. A onda ga je prijatelj nagovorio da aplicira za usavršavanje na uglednom bostonskom Massachusetts Institute of Technology (MIT).

I uspio je ući, kao visiting scientist, stekavši titulu prvog Hrvata na ustanovi s koje je poteklo gotovo 50 posto nobelovaca. U Bostonu mu se naknadno pridružila i Snježana, profesorica engleskog jezika i književnosti, s njihove dvije kćerke, Marijom i Lucijom.

– Rekli smo ostat ćemo maksimalno pet godina, ali Amerika nam je bila dom tri desetljeća. A razlog je bio taj što nisam mogao odbiti ponudu iz Detroita, iz General Motors Researcha, u to vrijeme najveće tvrtke na svijetu, s gotovo 500 tisuća zaposlenika.

Samo u istraživačkom centru radilo ih je oko 15 tisuća. I opet sam bio prvi Hrvat koji je tamo dobio posao. Tu sam postao ekspert za analitičku elektronsku mikroskopiju, te tribologiju. Kao ekspert za tribologiju s povratkom u Split radio sam i na podmarjanskom Sveučilištu – veli nam Braco.

Humanitarni štab

No ni Snježana nije mirovala. Nakon dolaska u Detroit preko crkve je počela podučavati djecu hrvatski jezik, poslije preko Hvatskog kulturnog centra i odrasle. A onda je posredstvom jednog stručnjaka iz General Motorsa, koji je na detroitskom sveučilištu zbog planiranog odlaska u Međugorje poželio naučiti hrvatski jezik, utemeljila katedru za hrvatski jezik. I tako je i ona dobila titulu prvakinje, prve osobe koja je učenje čistog hrvatskog dovela među studente na jednom američkom sveučilištu.

– Uz katedru sam utemeljila i dopisni tečaj hrvatskog jezika za cijelu Ameriku. Tečaj je postigao iznimnu popularnost, i na njega su se prijavile brojne američke medicinske sestre. Željele su naučiti naš jezik kako bi lakše njegovale bosanske ratne ranjenike na liječenju u SAD-u. U našoj kući u Detroitu bio je humanitarni štab.

Tu se prikupljala pomoć, radila promidžba, organizirale izložbe hrvatskih umjetnika, predavanja. Dolazili su nam brojni ugledni ljudi. Hrvatska zajednica se tu povezala kako bi na sve dostupne načine pomagala našim ljudima u domovini – govori nam Snježana.

Franetovići su iznimno druželjubivi ljudi, imaju nevjerojatno širok krug prijatelja, iz Splita, Zagreba, svijeta. Kod njih se s veseljem slavi Božić, ali i Thanksgiving Day, kada im na puricu dolaze dalmatinski Amerikanci. Pitamo ih da nam usporede živote, običaje s dva kontinenta. Od svojih kćeri, danas udanih žena, čuju kako je Hrvatska u Americi postala turistički hit. Svi žele doći kod nas, svi su impresionirani zemljom. Sportaši su učinili svoje, nogometaši osobito, ali našu je zemlju bližom napravila, kažu, i naša predsjednica.

Potrošački mentalitet

– U Americi se o njoj puno govorilo, posebice za vrijeme nogometnog prvenstva. Iznimno je popularna, drže je kao jako lijepu, srčanu, educiranu ženu. Amerika je obećana zemlja, jest. Tko tamo želi raditi, taj će do posla i doći. Amerika ima uređeni sustav, zakonodavstvo koje savršeno funkcionira, s nepovredivošću privatnog vlasništva. Ima ona i svojih loših strana, recimo kod njih se djeca ne igraju na ulici. Ali toga ima i kod nas. Svi se zato igraju s mobitelima – vele.

Amerika kroji trendove, no dok se oni kod nas usvoje, kod njih su već u zaboravu. Kazuju nam Franetovići kako je potrošački mentalitet kod Amerikanaca ogroman, i već ga u listopadu navještaju božićna zvonca. To je već postala i naša rutina. Groznica šopingiranja jača i s Noći vještica, Valentinova, koji su i kod nas postali trend. Takav im konzumerizam, kažu, jako smeta.

– Znali smo da ćemo se vratiti kući, stalno je u nama tinjao žal za našim Splitom, Bačvicama, našom Hrvatskom, prijateljima. I evo nas tu, u našem gradu, u našem obiteljskom domu – kažu Snježana i Braco Franetović.

Braco Franetović pjesnik: 'Pisme sa škoja i asfalta'

Braco, inače i autor knjige pjesama "Pisme sa škoja i asfalta", pomovirane u zagrebačkom muzeju "Mimara", prvi je i po tome što je 1990. godine osnovao Društvo zagrebačkih sveučilištaraca američkog Srednjeg zapada, kao dio Udruge Almae matris Alumni Croaticae.

Njegov lik krasi i znanstveni poster koji diljem Amerike stoji na zidovima brojnih ustanova. On i Snježana su organizirali i prvi hrvatski festival u Detroitu. Snježana je u Michiganu obnovila humanitarno i kulturno društvo "Hrvatska žena", i vodila ga 20 godina. Nakon povratka u Split odmah se uključila u humanitarni rad. Trenutačno je predsjednica splitskog Inner Wheel cluba.

 

Naslovnica Život