Mozaik Život

SVJEDOČANSTVA NA CVJETNICU

U Imotskom živi prikaz najdramatičnijih minuta Isusovog života, autolimar Rato i u 76. godini je apostol: Noge me bole, smeta brada, ali uđe u vas neki osjećaj... 

SVJEDOČANSTVA NA CVJETNICU

'Majka me pita kako nakon posla, umoran, odmah moram ići na probe. Kažem joj da je to jače od mene, da me vuče neka nepoznata sila' -priča Josip Ujević, apostol Juda Tadej

Danima prije današnje Cvjetne nedjelje ili još točnije odmah s početkom korizmenog vremena, Imotski počne živjeti za događaj, koji njega i njegove ljude već punih dvadeset godina predstavlja na poseban način Hrvatskoj i svijetu.

Riječ je o imotskoj Pasiji, "Živim slikama Muke Isusove", koje se upriliče ulicama i trgovima kamenitog Grada na gori, upravo u smiraj Cvjetnice.

Senzibilnost ljudi u vremenu priprema za taj događaj, ozbiljnost više od tri stotine glumaca amatera (ove godine i više od četiristo) svih uzrasta i zanimanja, i konačno dostojanstvo kojim se prikaže najpotresniji događaj u ljudskoj povijesti, svakako da u Imotskom ostaje upamćen kao događaj godine.

I večeras će tako biti. Bez obzira kakvo bilo vrijeme, kišovito, prohladno ili lijepo, rijeka ljudi slit će se prvo kod franjevačkog vrta, pa župne crkve sv. Franje, onda ulicama i trgovima Imotskog, te konačno ispod utvrde Topana na već poznatoj imotskoj Golgoti na zadnjem činu razapinjanja Isusa. Moramo to kazati, zaista jedinstvenog događaja kod nas i svijetu.

U prikazima "Živih slika" u prosjeku u ovih proteklih dvadeset godina igralo je razne uloge uvijek blizu tri stotine glumaca amatera uz jednoga jedinog profesionalca Tomislava Martića u ulozi Isusa Krista.

Taj glumac osim zahtjevne uloge, koju je uvijek vrhunski odrađivao, pokazao se i kao veliki prijatelj Imoćana, jednostavno bio je simbol "Živih slika Muke Isusove". No njega ove godine nema, svoju je ulogu prepustio mlađima.

Kako svaki događaj, pa tako i ovaj imotski ima svoje osobnosti, u moru raznih uloga izdvojili smo četvorku onih koji slave dvadeseti jubilarni nastup, dvadesetu godinu igranja jedne te iste uloge.

Nikako se nisu mijenjali

Četiri apostola od njih dvanaest nisu se nikako mijenjali. Oni su nastupili u prvom prikazu 1998. godine, nastupit će i večeras. To su Ratko Rato Borić (76), umirovljeni autolimar i automehaničar poznatiji kao apostol Jakov stariji, potom Željko Đuzel (59), ravnatelj srednje Ekonomske škole, apostol Matej, Ivan Ćosić Garo (60), bankovni službenik, apostol Filip i Josip Ujević (48), djelatnik Fine, apostol Juda Tadej, Isusov rođak.

Iza njih je dvadeset godina, dvadeset uloga, dvadeset "Posljednjih večera". U Imotskom ih tijekom cijele godine mnogi oslovljavaju apostolskim imenima, a uočljivi su već početkom korizme po dugim bradama, baš kao i ostali apostoli. Pokušali smo ih vratiti dvadeset godina unatrag, pitati ih što im u životu znače njihove uloge, što im znači taj prikaz koji u Imotski svake Cvjetnice dovede više od petnaest tisuća ljudi. Hoće li konačno i dokle nastaviti igrati svoje uloge.

- Ja sam, čini se, i najstariji sudionik "Muke". Najstariji apostol sigurno jesam, a i uloga Jakova Starijeg mi to govori - govori nam popularni Ratko Borić.

- A započeo sam kao i mnogi moju sugrađani pozivom našega domaćeg redatelja Nikše Leke i fra Ante Babića ondašnjega imotskog gvardijana koji je i osmislio "Žive slike Muke Isusove".

Glumili smo mi onako amaterski za poklade u našem društvu "Bakove svečanosti" i na poziv Nikše i fra Ante odmah smo se uključili. Meni su tada dali ulogu apostola Jakova Starijeg i tih prvih godina bilo je nezaboravno. Dakako i ove sve do današnjih dana.

Noge me bole, ali igrati se mora. Pa smetala mi je uvijek i brada, no i to se mora pretrpjeti. A znadete, početkom korizme uđe u vas neki osjećaj, to vam opisati ne mogu. Da sam najbolesniji ponese me neki dragi nagon i hrlim na probe, jedva čekam tu dvadesetu izvedbu.

Kao neki smiraj

A, dokle ću igrati Jakova? Pa dok budem hodao, dok budem disao, ako treba i umrijeti s tom ulogom - veli nam Ratko.

- Mene je zvao fra Ante Babić. Rekao mi je: "Ti ćeš biti apostol Filip." Tada smo se spontano okupljali, vježbali. Pazite da sada ne ispada kako nešto umišljam ili da se razbacujem nekim frazama, iskreno ću vam kazati. Dođe to u meni kao neki smiraj.

Taj osjet kada se broje dani do Cvitnice, kada iščekujete tu nedilju, prvo jutarnju procesiju ulicama grada u onoj biblijskoj apostolskoj odjeći, kada se iz ormara izvuče apostolski štap koji sam ubrao prije dvadeset godina u svojoj ogradi kod kuće u Vrdolu.

Pa onda smiraj Cvitnice i sjedanje s mojim apostolima za onaj stol i kada se s tobom stopi nepregledna masa vjerničkog puka. Lebdiš. To je za mene nešto posebno i Bog dao da nastavim dokle god me posluži zdravlje. U mom selu zovu me Filip, više nisam Ivan. Kako je lijepo to, priznajte - uzbuđeno nam govori Ivan Ćosić Garo.

- Ja jesam najmlađi od ove četvorke. Imao sam dvadeset osam godina kada me Nikša Leko pozvao i dao mi ulogu apostola Jude Tadeja. Po Bibliji bio sam i prvi rođak Isusa Krista. Kao vjerniku i članu zbora moje župne crkve ta uloga je toliko prisna da ne možete vjerovati.

Kao da me sila vuče

Ja vam svake godine nju prikažem za mnoge stvari, pa sam tako jedne godine prikazao za zdravlje moje bolesne kume. I sada mi naviru suze na oči. Pa majka me pita kako nakon posla, umoran, odmah moram ići na probe. Kažem joj da je to jače od mene, da me vuče neka nepoznata sila. Moja uloga apostola Jude Tadeja i blizina sjedenja do Isusa, sam ambijent "Posljednje večere", pa konačno i cijeli prikaz "Muke", kako se ono kaže, to je neopisivo - kaže Josip Ujević.

- I mene je pozvao Nikša Leko i fra Ante. U početku nas je bilo dvadesetak pa su napravili selekciju. Nikša nam je pomogao glumački, a fra Ante teološki. Ova "Muka" je zahvalnost i ljubav prema Bogu. To mi vjernici najbolje znamo. To je poseban osjećaj, a igrat ću ulogu Mateja zaista dokle budem mogao. Za to kod mene nema ograničenja, samo dao Bog zdravlja - veli prof. Željko Đuzel.

I tako će i večeras ova četvorica slavljenika, baš kao i ostalih osam apostola, Veronika sa svojim rupcem, Šimun Cirenac, rimski vojnici i dva razbojnika, Isusova majka Marija, židovski svećenici i njihove obitelji, Poncije Pilat i židovske žene, pjevači i bakljonoše njih na stotine, te konačno i Isus Krist, svi oni iz Imotskog i Imotske krajine listati stranice Biblije i uvesti nas u ozračje nadolazećeg Uskrsa. Dvadesetu godinu zaredom.

 

 

Naslovnica Život