Mozaik Život

ŠOKANTNO ISKRENA

'Kolinda je ženica koja je izgubila desetak kila, mijenja perike, druži se s kriminalcima, voli mokre nogometaše': Rudan secira državni vrh, priča nam o zlostavljanju, Mosoru i Splitu

ŠOKANTNO ISKRENA

Njezine knjige, baš kao i ona sama, podignu prašinu, a Vedranu Rudan ili volite ili prebacite televizijski kanal kad je ugledate na malim ekranima.

Rekli bismo da prednjači prva skupina, barem ako ćemo suditi po njezinim pratiteljima na društvenim mrežama, kojih je više od 200 tisuća, dok joj se klikovi kolumni na blogu broje u milijunima.

Provokativna književnica i jedna od naših najglasnijih feministkinja nikad se ne libi kazati ono što misli i za nju tabu teme ne postoje, pa zato često bez dlake na jeziku kritizira društvo u kojem živimo, šaljući svima jasnu poruku.

Krajem prošle godine izdala je novu knjigu "Život bez krpelja", zbirku blogova sa stranice "Kako umrijeti bez stresa". Knjiga je naslovljena prema najčitanijoj priči u kojoj Rudan piše o djeci.

- Oni jesu naša najveća ljubav, ali znaju biti i krvopije. Doduše, ovih dana u ovoj zemlji govoriti o djeci kao "krpeljima" potpuno je neprihvatljivo.

Djecu se u Hrvatskoj baca preko balkona kao da su stare, krpene lutke, prebija ih se, izgladnjuje, muči na nezamislive načine, ne tako davno majka je udavila vlastito dijete, tako da meni samoj zvuči prestrašno djecu nazivati "krpeljima". Ne mogu nabrojiti sve vrste krpelja koji nama danas i ovdje trenutno loču krv, predugo bi trajalo - kaže književnica.

Kako biste opisali trenutno društveno stanje u Hrvatskoj?

- Bez ikakvog pretjerivanja, nikad, ali zaista nikad nam nije bilo gore. Mladi ne da odlaze, mladi u galopu napuštaju Hrvatsku, brod koji nepovratno tone. Naši ministri djeluju poput retardusa kojima je netko rekao da je svaki dan Nova godina, da imaju pravo na nezamislivo skupe darove koje ne treba platiti.

Premijer je bahati glupan kome je najbitnije da onima koji ga slušaju i gledaju pošalje poruku da nije ni bahat ni glup nego sposoban za poludit. Građani zgroženi tupo gledaju što se oko njih događa, o jezivim hrvatskim zločinima pišu svi svjetski mediji. Nigdje reda, zakona, pameti.

Ne razumijem, nije mi jasno kako se iz dana u dan može uništavati tako mala, lijepa zemlja a da baš nikome od nas građana ne padne na pamet da zaurlamo: “Dosta!“ i krenemo tamaniti gamad. Tamaniti, ne lupati po tipkovnici.

Je li premijer Plenković javnosti poslao pravu poruku, ne prihvativši ostavku ministrice Žalac?

- Premijer Plenković nikad nikome neće poslati pravu poruku jer nije dorastao funkciji koju obnaša. Čovjek je jednostavno, ukrast ću termin od profesora Puhovskog, "podkapacitiran". Od ljudi poput njega koji o sebi imaju tako visoko mišljenje, a toliko su svemirski nesposobni, treba očekivati najgore.

Sama činjenica da nam je gospođa koju ste spomenuli nekakva ministrica pitaj boga čega sve govori o Plenkoviću, njoj i nama. Gospođa je "ponudila ostavku" onome tko je u svakom trenutku može maknuti. Njezina "ponuda" je besmislena, a njegova odluka da gospođu zadrži pokraj sebe logična. Glupan je car kad ga okružuju glupani veći od njega.

Da ste vi premijerka na jedan dan što biste promijenili?

- Nemojte me vući za jezik. U ranu zoru bih osnovala prijeki sud, tamo negdje oko ponoći svi koji danas nešto znače u hrvatskoj politici bili bi u veeeeeelikoooom frižideru.

Jeste li ikad razmišljali o političkom angažmanu?

- Nikad mi to nije bilo na kraj pameti. Nisam ekipni igrač, ne podnosim autoritete ni šefove, a politika je kolektivni zločin. Novinar Robert Zuber je pred nekoliko godina osnovao zajebantsku stranku, SMS, Sasvim malu stranku, čini mi se da smo pokušali ući u Sabor.

U kampanju je uloženo 100 nečijih eura, ne mojih, propali smo. U svoju obranu besmislenog čina mogu reći da je hrvatskim građankama i građanima svoje usluge ponudila otkačena ekipa kojoj pljačka nije bila na kraj pameti.

Očekivati od hrvatskih birača da glasaju za ljude koji nisu kriminalci očito je promašaj u startu.

Ima li Kolinda šanse za drugi mandat?

- Kolinda. Hoće li Kolinda opet biti predsjednica? Kolinda je ženica koja je izgubila desetak kilograma, Kolinda je ženica koja mijenja perike i stalno se smiješi, Kolinda nosi, u posljednje vrijeme, lijepe haljine, Kolinda pjeva na feštama, Kolinda se druži sa kriminalcima, čitaj Mamić, Kolinda voli svlačionice i mokre nogometaše, Kolinda je udomila psa, Kolinda voli majice na "kockice". Zašto Kolinda ne bi opet bila predsjednica?

U posljednje smo vrijeme svjedoci mnogih tragičnih događaja: od smrti studentice čije je tijelo 19 godina bilo skriveno u škrinji, oca koji je bacio djecu s petog kata do ubojstava, pljački i sukoba... Što je okidač takvom ponašanju građana?

- Spoznaja da u Hrvatskoj možeš učiniti najstrašniji mogući zločin i da za njega nikad nećeš odgovarati. Možeš opljačkati milijune eura kao premijer pa onda ne dolaziti na rasprave jer si dobio proljev i tako godinama dok sve ne padne u zastaru. Možeš biti istovremeno i suspektni kriminalac i gradonačelnik najvećeg grada u Hrvatskoj.

Možeš biti župan i godinama prebijati ženu, umjesto zatvora dobit ćeš sat vremena na televiziji i baljezgati kako si nevin. Svaki muškarac u Hrvatskoj, ako imalo drži do sebe, bar je jednom svoju partnericu poslao na hitnu… I tako unedogled. Suci presuđuju desetljećima, ministar zdravstva zna da jedan pop više vrijedi nego dvadeset liječnika. Divlji zapad je bio pravna država u odnosu na ovaj užas u kojem živimo. Svaki se dan pitam koliko smo mi građani krivi za ovo.

Zar zaista u ovoj zemljici ne možemo izabrati normalne ljude koji bi mogli upravljati državom koja ima stanovnika koliko manje predgrađe većeg svjetskog grada? Ako je tako, očito jest tako, u bijegu je spas. Mi ostali gledamo i čekamo da čisto Zlo prekorači naš prag. Slijepci. Mi ne čekamo, Zlo već s nama pleše prljavi ples.

Često ste i sami upravo na strani žena koje su pretrpjele neki oblik nasilja. Kako se borite za njihova prava?

- Pisanjem. Žena sam koja je na svojoj koži doživjela zlostavljanje, kad pišem o njemu pišem kao ona koja zna. Sigurna sam da sam svojim pisanjem pomogla mnogim ženama da u sebi prepoznaju ljudsko biće koje ima pravo na izbor, bijeg, otpor. Mužjaci će naučiti lekciju kad im žene krenu uzvraćati istom mjerom.

Vole li vas više čitati muškarci ili žene?

- Pišem za žene, čitaju me i muškarci. Nikad nisam sve muškarce doživljavala kao nasilnike, strogo dijelim mužjaka od muškarca. Volim muškarce. Imam muža, imam sina, imam zeta, imam unuka. Okružena sam muškarcima. Mužjake bi zaista trebalo deratizirati.

Vaše knjige dobro prolaze u Srbiji, a kad god idete preko Dunava doživite status prave zvijezde. Što mislite zašto vas Srbi toliko vole?

- Razlog je vrlo jednostavan. Godinama odlazim u Srbiju i svaki put pokušavam poslati poruku da dolazim iz zemlje u kojoj žive ljudi poput mene, ljudi koji ne mrze zato jer su im oni gore rekli da Srbe treba mrziti i da bi i danas, toliko godina nakon rata, sađenje vrba trebao biti hrvatski nacionalni sport.

Rat je gotov. Kome to još nije jasno? Mi smo susjedi i susjedi ćemo ostati. I u Srbiji i u Hrvatskoj živi jako mnogo normalnih, dobrih ljudi. Sama sam sebi dala zadatak da Srbima prenesem poruku, nisu svi Hrvati i sve Hrvatice zvijeri. Nisu! Nisu!

Kako komentirate neviđenu medijsku hajku na pjevačicu Jelenu Karleušu nakon što su procurile njezine navodne gole fotografije?

- Ako si javna osoba, ako se fotkaš gola, budi sigurna da će tvoje gole fotografije kad-tad osvanuti na nekom portalu. Ako su te fotografije "navodne", baš te briga. Ako su te fotografije prave… Budi žensko i odmahni rukom. Kad sam imala dvadeset godina stalno sam po plažama hodala gola. I fotografirali su me.

Nažalost, sve sam te fotografije izgubila. Kako bi mi danas godilo baciti stari pogled na moje mlado tijelo iz sedamdeset i neke. Ne razumijem današnje žene koje se stalno gole slikaju, koje se krešu pred kamerama, a onda se bune kad im netko "ukrade mobitel". Cure, koga zajebavate?

U jednoj od nedavnih kolumna kazali ste da vam je Split najlipši grad na svitu. Kako je počela ta ljubav?

- Moja ljubav prema Splitu planula je kad sam prvi put kročila u njega. Davno je to bilo. Prekrasan grad. Riva, palme, uličice, prodavaonice cipela, Splićanke, peškarija, Pazar, slastičarnice, pašticada u "Hvaranina", Lucić, Senjanović, Smoje, Lepa Smoje... Moja predraga prijateljica, vrhunska glumica, pjevačica, pisačica i slikarica Arijana Čulina.

Split je moja ljubav i tu se ništa promijeniti neće.

Sjetite li se nekad našeg dragog kolege Mosora? Po čemu ga pamtite?

- Mosor mi često padne na pamet. Prerano nas je napustio. Obrazovan, duhovit, pismen. Imao je osobinu na koju se rijetko može naletjeti. Bio je zaista dobar čovjek. Dobar poput bezazlenog djeteta. Jednom smo se posvađali na "žensku temu". Za "Slobodnu" je intervjuirao nekog vašeg ginekologa koji je u životu pregledao "sto tisuća vjeverica".

Pokušala sam Mosoru objasniti da je svođenje žene na "vjevericu" glupo i zločesto. On je udarao u kupe, ja u špade. Kad su ljudi u dubini svoje duše dobri kao što je to bio Mosor, ja ih volim i kad se ne slažemo.

Što vam je suprug poklonio za Dan žena?

- Za mene i naše drage prijatelje spremio je večeru. Janjetinu ispod peke. Svaka žena je dobila ružu. Moj je muž i ovog Osmog marta bio neodoljiv onako kako to samo Dalmatinac može biti.

U listopadu ćete proslaviti 70. rođendan. Je li vas strah starenja?

- Nije me strah starenja jer sam već stara. Strah me bolesti i patnje. U starosti nema ničeg lijepog osim osjećaja da se više ne moraš truditi oko ljudi. Neki te vole onakvu kakva jesi. Ostali imaju loš ukus.

Može li se u Hrvatskoj živjeti od pisanja? Na što najradije trošite novac?

- Ja mogu živjeti od pisanja jer sam se dobro udala, jer su mi roditelji ostavili nekretnine, jer me izdavači plaćaju, čak primam i mirovinu, 2300 kuna. Ali ja ne živim od pisanja, ja živim za pisanje. Lovu trošim na putovanja. Bježi mi se često.

Naslovnica Život