Mozaik Život

sretan im njihov dan

'Čak šest žena držalo je djevojčicu, koja se na kraju od bola onesvijestila': preko 2,5 milijarde žena doživljava horore poput nekažnjenog silovanja

sretan im njihov dan

Radi se to i škarama, nožem ili komadićem stakla, no sedmogodišnjoj Almaz, djevojčici iz južnog dijela Etiopije, cijenjeni 65-godišnji "meštar" spolne organe obrezao je kako spada – britvom. Čak šest žena držalo je djevojčicu, koja se na kraju od bola onesvijestila. Postupak genitalne mutilacije učinjen joj je prema odluci njezinih roditelja koji vjeruju da se Almaz inače neće udati, a vjeruju i da se radi o nekoj vrsti "čišćenja".

Ni oni ni itko drugi nije njihovoj kćeri objasnio što se i zašto događa, ni što će se događati poslije, a dugotrajne psihofizičke posljedice koje će je, nakon što prođu akutna bol i krvarenje, pratiti kroz život bit će, velike su šanse, strašne – od ponavljajućih infekcija, stalne boli pri odnosu i menstruaciji, do nesanice i depresije.

Genitalno sakaćenje žena (FGM, Female Genital Mutilation) spada u takozvane štetne tradicijske prakse koje pogađaju milijune žena u mnogim zemljama i kulturama širom svijeta. Mnogobrojni su i maštoviti oblici svih tih štetnih, bolnih, nasilnih, ponižavajućih, diskriminirajućih praksi i običaja koji se provode nad ženama – od prisilnih ili ugovorenih brakova, često još u dječjoj dobi, preko kamenovanja žena optuženih za "zločine" kakvi su nevjera, neposlušnost ili neplodnost, do provjeravanja nevinosti, prisiljavanja na pobacivanje ženske djece itd.

No ne radi se samo o običajima koji su se, uglavnom u nekim afričkim i azijskim nerazvijenim zemljama, održali do danas. Možemo se, naime, pohvaliti i – važećim! – zakonima koji prava žena ograničavaju u desecima razvijenih zemalja i zemalja u razvoju širom svijeta, zajedno utječući na gotovo svaki aspekt njihova života – od reproduktivnog zdravlja do ekonomskog statusa. Rutinsko kršenje prava žena seksističkim i diskriminatornim zakonima, ili pak nedostatkom zakona koji bi spriječili diskriminaciju žena, put k jednakosti čini ozbiljno sporim.

Koristeći se podacima Svjetske banke, organizacije Equal Now, UN-a i više nacionalnih organizacija za zaštitu prava žena, pobrojali smo neke od tih zakona.

Pet je zemalja na svijetu – Malta, El Salvador, Dominikanska Republika, Nikaragva i Vatikan – u kojima je pobačaj nezakonit u svim okolnostima, čak i kad je u opasnosti život ili zdravlje žene, ili ako je trudnoća posljedica silovanja ili incesta. U mnogim drugim zemljama pravo na pobačaj ženama je ozbiljno ograničeno, a među sedamdesetak država u kojima je abortus moguće obaviti bez zakonskih ograničenja nalazi se (zasad) i Hrvatska.

Da suprug siluje ženu, zakonom je dopušteno u najmanje deset zemalja na svijetu, među kojima su Indija, Indonezija, Nigerija, Oman, Lesoto, Šri Lanka... A ako silovanje ili seksualni napad muškarac počini u Iraku, Kuvajtu, Jordanu, Libanonu, Tunisu, na Filipinima... – kaznu može izbjeći oženi li silovanu ženu, za što često njezin pristanak nije potreban.

U 46 zemalja nema pravne zaštite od nasilja u obitelji; 59 zemalja nema zakon o seksualnom uznemiravanju na radnom mjestu; za više od 2,7 milijardi žena u 104 zemlje zakon sprječava rad na određenim poslovima – u Rusiji je, recimo, više od 450 poslova koje ne mogu raditi jer ih vlasti smatraju štetnima za zdravlje žena, preopasnima ili prenapornima; relikt je to iz doba sovjetske Rusije zadržan u danas samostalnoj Bjelorusiji, gdje je na popisu 181 zanimanja kojima se žene ne mogu baviti i – vozačica kamiona.

Ipak, u Rusiji je prošle godine predstavljen novi, ponešto sužen popis zabranjenih poslova, pa će se žene ipak moći baviti zanimanjima kakva su, recimo, mehaničar, dizaličar, strojovođa itd.

U 18 zemalja širom svijeta udane žene ne mogu dobiti posao bez dopuštenja svoga muža; u 29 zemalja ženama nije dopušteno raditi noću... U Ujedinjenim Arapskim Emiratima mnoge žene rade, ali ograničenja iz radnog zakonodavstva sprječavaju ih da rade noću, te da rade opasan, težak, fizički ili moralno štetan posao, bilo koji posao koji nije izričito odobrilo Ministarstvo rada, te posao za koji pristanak nije dao suprug – inače se ženu smatra neposlušnom prema zakonu.

U 25 zemalja majkama je onemogućeno prenošenje državljanstva na svoju djecu; u Saudijskoj Arabiji i nakon nedavno "olabavljenih zakona" o muškom skrbništvu nad ženama još uvijek se traži da sve žene imaju muškog skrbnika, što je uloga koju mogu imati svi muški članovi obitelji, uključujući ženina sina. Samo uz dopuštenje skrbnika žene u ovoj zemlji mogu studirati u inozemstvu, otputovati izvan granica zemlje, podnijeti uopće zahtjev za putovnicu, kao i zahtjev za vjenčanje ili izlazak iz zatvora.

U sedam država SAD-a (Maryland, Alabama, Mississippi, Minnesota, Sjeverna Dakota, Wyoming i Novi Meksiko) nema donesenih zakona koji bi spriječili da silovatelj ostvari roditeljska prava nad djetetom začetim silovanjem. U Velikoj Britaniji traži se promjena zakona o djeci iz 1989. godine kako bi se osiguralo da silovatelji ne mogu dobiti pristup djeci začetoj silovanjem i zlostavljanjem; zahtjev je potaknut slučajem žene koja je silovana kao tinejdžerica, nakon čega je rodila dijete o kojemu se ne može brinuti, pa je razmotrena alternativna mogućnost da njezin silovatelj, koji u zatvoru "guli" kaznu od 35 godina, ostvari neka prava – na posjet djeteta ili čak smještanje djeteta kod vlastite rodbine.

U 17 zemalja, među kojima je i Egipat, udane žene trebaju dopuštenje svoga supruga da bi otputovala izvan svog doma – ako nije u svrhe koje dopušta zakon ili običaj. Na Šri Lanki žene ne mogu legalno kupiti alkohol ili raditi na mjestima koja proizvode ili prodaju alkohol, što je mjera za zaštitu "kulturnih i moralnih vrijednosti" zemlje, kako je objašnjeno iz ministarstva zdravlja. Taj zakon poslodavci često ignoriraju, no bez obzira na to, na snazi je i zaposlenice mogu snositi sankcije.

Zakonske reforme kojima je svrha veća ravnopravnost spolova ipak se provode i daju rezultata, pa su, recimo, u zadnjih nekoliko godina Bugarska, Kiribati i Poljska uklonili sva ograničanja oko zapošljavanja žena, a DR Kongo je reformirao obiteljski kodeks kako bi i udane žene mogle potpisivati ugovore, zaposliti se, otvoriti bankovni račun i registrirati tvrtku pod istim uvjetima kao i muškarci. Za žene u Saudijskoj Arabiji, zemlji koja je uvijek na samom dnu svih popisa koji se tiču prava i jednakosti žena, velika je stvar i veliki napredak što im je prošle godine zakonom dopušteno – voziti automobil.

No rodno uvjetovano nasilje ostaje globalna epidemija koja zahvaća više od trećine žena tijekom života.

Okrivljavanje žrtava

Europske zemlje "moraju preispitati zastarjele zakone koji održavaju kulturu okrivljavanja žrtava", stav je koji zastupaju organizacije za zaštitu ljudskih prava.

Prema istraživanju Amnesty Internationala, samo osam od 31 istraživane zemlje (28 članica EU-a te Island, Norveška i Švicarska) definiraju silovanje kao seks bez pristanka (Belgija, Cipar, Njemačka, Island, Irska, Luksemburg, Švedska i Velika Britanija), dok ostale zemlje imaju zakonsku definiciju silovanja koja se temelji na sili, prijetnji silom, prisili ili nemogućnosti žrtve da se obrani.

Prema mnogim anketama, još uvijek je živo razmišljanje kako silovanja nema ako je žrtva bila pijana ili izazovno odjevena.

Još 108 godina do potpune jednakosti

Svjetski ekonomski forum (WEF) u svom je zadnjem izvješću o ekonomskoj nejednakosti žena i muškaraca (Global Gender Gap Report 2018.) objavio podatak kako je, globalno gledano, jaz između žena i muškaraca "popunjen" 68 posto, te kako će trebati još 108 godina do dostizanja potpune jednakosti.

Gledano prema regijama, za zatvaranje jaza u zapadnoj Europi trebat će "samo" 61 godina, za razliku od Sjeverne Amerike, gdje će se na rodnu ravnopravnost čekati 165 godina! Danas, inače, muškarac prosječno godišnje zaradi 23, a žena 12 tisuća dolara.

Naslovnica Život