Mozaik Život

'Hvala svima!'

'Neka odabere koju god poželi': priča o tužnoj sudbini legende Jugoplastike dirnula mnoge, a ponuda za teretanu stigla je čak iz - Dubaija

'Hvala svima!'

Životna priča legendarnog košarkaša Jugoplastike iz zlatnih sedamdesetih godina, rođenog Beograđanina Mihajla Manovića Cvrce (70), dirnula je mnoge naše sugrađane. Podsjetimo, Cvrca je za "Slobodnu" otvorio dušu i priznao ono što bi mnogi od nas na njegovu mjestu najradije prešutjeli: da nema ništa, da je beskućnik na samom socijalnom dnu, da de facto živi od skupljanja boca. No, istom je prilikom rekao da voli Split, u kojemu ima prijatelje, te da ga uz grad pod Marjanom vežu najljepše uspomene.

Zato živi u njemu, a ne u Beogradu, a bit je da nema krov nad glavom ni u jednom od ta svoja dva grada, te da ga za onaj prekrasni u kojemu je rođen veže još samo sinovljev grob nakon teške tragedije otprije desetak godina. Tada je i njemu samom ozbiljno narušeno zdravlje, živi bez jednog bubrega i dijela crijeva nakon što su ga poharali karcinom i sepsa, koju je pak čudom uopće preživio.

Ipak, Cvrca je danas čovjek koji je našao duševni mir u Splitu, i kojemu za sreću ne treba puno; od male mirovine i boca može se prehraniti, ima nekoliko krasnih prijatelja, a kao najveću želju naveo je – članstvo u teretani. Doduše, svoj krov nad glavom koji je u vihoru rata nepravdom izgubio također mu je ostao dalek, nedosanjani san...

Nakon objave teksta na našem portalu prva se javila jedna dirnuta poduzetnica, hotelska menadžerica iz Dubaija, te je zamolila Manovića da osobno izabere bilo koju teretanu u Splitu za koju će mu ona rado platiti godišnju člansku kartu.
Neslužbeno su nam se telefonski javili i iz KK Split u vezi s istom željom za treniranjem, a Cvrcina poznanica proslijedila nam je još jednu ponudu kineziologa iz Splita koju prenosimo ovim putem:

"Pročitao sam članak u Slobodnoj Dalmaciji i u najmanju ruku ostao zgrožen. Njegov pokojni sin Jovan, Joca, kako smo ga zvali, i ja bili smo prijatelji dok je još bio ovdje, to jest do rata. I poslije smo se viđali, ali rjeđe jer je on igrao za razne klubove... Također smo bili i susjedi jer sam živio ulicu do njih. Ukratko, sada sam kineziolog i kondicijski trener pa vidim da bi gospodin Manović rado išao u teretanu, a kako ja imam vlastitu dvoranu – ako hoće – može slobodno doći trenirati. Mislim da je to najmanje što mogu učiniti za njega i njegovog pokojnog sina. Sportski pozdrav", poručio je plemeniti Splićanin.

Na Cvrcinu kalvariju reagirao je i poznati splitski estradni menadžer kojemu je, veli, Manović bio uzor, skroman čovjek koji mu je priuštio puno sportskog veselja u svoje vrijeme. Potresen teškom situacijom u kojoj se našao njegov sportski idol u mladosti, ponudio je ono što može: da mu ponekad plati autobusnu kartu za Beograd i tako mu financijski olakša posjet posljednjem počivalištu sina na Bežanijskoj kosi...

Brojne druge poruke potpore, upućene na naš server i mobitele nekolicine poznanika te nižepotpisane novinarke, također zorno svjedoče o toplom srcu Splita, koji unatoč starim ranama zna cijeniti pojedinca, dobrog čovjeka, bez obzira na "krvna zrnca".

Manović nas je također nazvao da zahvali, te nam je povjerio da dan provodi kao i obično: šetnjom u kojoj "ubere" dovoljno boca za ručak. Doduše, nešto ga češće nazivaju no inače, ali ionako je, kaže, kiša, pa mu baš i nije zgodno obići sve "pošte"...

– Evo me na Splitu tri, dobro je. Malo sam uzbuđen, ljudi me zovu, šalju poruke, nekad i zaplačem. Prijateljica me je pozvala na ručak, danas ću malo manje šetati. Šta da vam kažem, hvala vam. Vama i svima koji su se sjetili – jednostavno je poručio legendarni Cvrca, beogradski Splićanin.

Naslovnica Život