Mozaik Život

SPONA IZMEĐU DVIJE KULTURE

Ovo je Nuri al Ahmed, hrvatski Sirijac: Zašto u Europu dolaze mladi muškarci umjesto da se ostanu boriti? To može pitati samo onaj tko ne zna baš ništa o ratu u Siriji

SPONA IZMEĐU DVIJE KULTURE
JRS - Isusovačka služba za izbjeglice
JRS - Isusovačka služba za izbjeglice
JRS - Isusovačka služba za izbjeglice
JRS - Isusovačka služba za izbjeglice
JRS - Isusovačka služba za izbjeglice
JRS - Isusovačka služba za izbjeglice

Nuri Al Ahmed (26) hrvatski je državljanin čiji je otac Mazen podrijetlom iz Sirije osamdesetih godina prošloga stoljeća došao u Zagreb studirati medicinu. U hrvatskoj metropoli je upoznao djevojku Aleksandru, oženio se i ostao u Hrvatskoj. Dobili su djecu, među kojima i Nurija koji je 2015., dok je studirao, na televiziji vidio kolone Sirijaca kako preko Srbije ulaze u Hrvatsku, a sve nakon krvavog građanskog rata koji je pogodio zemlju njegovih predaka. Iako musliman, Nuri je zaposlen u zagrebačkoj Isusovačkoj službi za izbjeglice (JRS) kod poznatog katoličkog svećenika Tvrtka Baruna.

– Kad je počeo rat u zemlji mog oca nisam mogao ići u Siriju, ali sam mogao pomoći ovdje, na licu mjesta. Najprije sam radio za Unicef, a potom za JRS. Uživam u svom poslu jer konkretno pomažem. Naime, kad Sirijci i drugi Arapi čuju da im netko u stranoj zemlji govori arapski onda je taj prvi korak u Hrvatskoj za njih puno bezbolniji. Zamislite ljude koji su prošli tisuće kilometara, a od toga dobar dio propješačili s djecom u rukama, i onda dođu u nepoznatu zemlju, nemaju prebijene lipe, gladni su i izmoreni. Strah ih je. Ja sam na neki način kulturološki most – hrvatsku kulturu i običaje približavam imigrantima kako bi se lakše snašli, a Sirijske običaje približavam Hrvatima – kaže nam Nuri kojemu osmijeh ne silazi s lica kada govori o obiteljima koje su uspjele dobiti azil u Hrvatskoj, tu žive i žele ostati u našoj zemlji kao punopravni hrvatski građani.

Čini se da među ljudima sve više raste mržnja prema izbjeglicama?

– Da, a to je tako nepravedno. Europski desničari i radikali koriste izbjeglice da bi sijali strah, i onda taj iracionalni strah kapitaliziraju – preplašeni glasači zaokruže ih na listiću, pomognu im tako da uđu u parlament. A političari imaju velike plaće, moć... Sve im je to priuštila propaganda straha, jer kad ljude preplašite onda možete lakše vladati s onima koji prihvate te laži.

U cijeloj je Europi uočljivo da radikali plaše ljude migrantima.

– Paradoksalno, ali da nije imigranata, ne bi bilo ni ovoliko desnih stranaka u parlamentima, jer su shvatili da pomoću podgrijavanja straha mogu svojoj političkoj platformi osigurati potporu. Te desne stranke nemaju nikakav program, program im je jedino strah. Ali to što rade je zlo.

Govore da su migranti silovatelji, lopovi...

– To je kao da kažete da su svi Nijemci i Hrvati silovatelji i lopovi jer je jedan dio Nijemaca i Hrvata završio u zatvoru zbog seksualnih zločina i krađe. To je ta razina. Naravno, i među imigrantima ima onih koji krše zakon, ali ništa ni manje ni više nego što je to u drugim društvima. I što, sada ne bi trebalo pomoći jednoj promrzloj, bolesnoj obitelji jer je možda među 100.000 imigranata jedan lopov?!

Koji profil ljudi dolazi u Hrvatsku?

–- Mogu govoriti na osnovu svojih iskustava. Upoznao sam krasne ljude, obitelji koji su pobjegle od rata. Ništa im nije preostalo nego da sačuvaju živu glavu. U Hrvatsku su došli nakon što su s djecom mjesecima spavali na otvorenom, na velikoj hladnoći, na kiši, gladni, promrzli. Upoznao sam i samce, mladiće, ali i djecu koja su krenula na put bez roditelja, ili su im roditelji ubijeni...

Kao argument kontra imigranata navodi se to što je među njima puno mladih muškaraca koji navodno nisu htjeli uzeti pušku i braniti svoj dom.

– Taj argument ne stoji jer rat u Siriji nije klasičan rat da znate tko je "good guy", a tko je "bad guy". Nema toga u Siriji, jer ako vi uzmete pušku ne znači da ćete se boriti za dobre ljude. Uglavnom, ti mladići bježe jer ne žele voditi tuđe ratove, pa čak i pucati na svoje prijatelje, kolege, rodbinu... A onda ih u Europi dočekuju osude, sumnje... Budite sigurni da bi Arapi iz zemlje mog oca, da u Europi bjesni rat, u svoje kuće primili kršćane.

Antimigrantski nastrojeni političari navode i da je kultura poštovanja žena u arapskim zemljama loša, pa će taj odnos prenijeti i u Europu.

– U Siriji, zemlji mojih predaka, ali i okolnim državama, ženu, sestru, majku, djevojku itekako se poštuje, i svoju i tuđu. Ne mogu političari poistovjećivati sve Arape s teroristima ISIL-a ili s praksom u Saudijskoj Arabiji. To nije u redu, a nije ni činjenično točno. To je isto kao da uspoređujete ljudska prava u Hrvatskoj s ljudskim pravima u nekoj kršćanskoj zemlji koja je na mnogo manjoj razini razvoja negoli je naša zemlja. Ta logika je, moram to reći, naprosto – glupa.

Što kažu ljudi koji su dobili azil u Hrvatskoj?

– Čuo sam tako lijepih priča. Država im dvije godine plaća stan dok se ne snađu, a onda su neki dobili posao, i djeca i oni govore hrvatski, integrirali su se i postali punopravni hrvatski građani. I koliko čujem, lijepo im je. Ne rade probleme, nikome ne nanose štetu, i mislim da hrvatsko društvo može imati samo dobrobiti od njih. Najvažnije im je da su im djeca na sigurnome i da je oko njih mir.

A što s onima koji nisu dobili azil?

– Ima Afganistanaca, na primjer, koji nisu dobili azil jer se tvrdi da dolaze iz sigurne zemlje. Ali koliko je to sigurna zemlja ako u njoj desetljećima bukte sukobi i svakodnevno se gine?

Njemačka je, navode analitičari, mudro probrala i uzela najbolje azilante kojima je popunila deficitarna zanimanja.

– Ja sam za to da se svima pomogne, tu ne smije biti biranja. Međutim, Hrvatska bi trebala uvesti kvote i dopustiti imigrantima koji imaju potrebna znanja da dobiju u Hrvatskoj radne dozvole. Bio sam u Turskoj, u kampovima u kojima je tisuće mladih, sposobnih, obrazovanih ljudi i mislim da bi hrvatska Vlada trebala otići dolje, povući ih i dati im priliku u našoj zemlji.

Jeste li sigurni da bi oni željeli raditi ovdje? Ljudi bježe i iz Hrvatske.

– Razgovarao sam s njima. Njihova iskustva u Turskoj su strašna. Ima "zanatlija" koji rade na turskim gradilištima, ili ljudi koji rade u uslužnim djelatnostima 17-18 sati dnevno, a na kraju mjeseca dobiju jedva tisuću kuna. Ti ljudi bi, vjerujte mi, bili zahvalni kada bi dobili priliku u Hrvatskoj.

No, možda je za neke poslodavce u Hrvatskoj problem – islam?

– Da, možda i jest. Ali evo i ja sam musliman, prakticiram svoju vjeru, a lojalan sam građanin. Niti kradem, ne maltretiram druge niti mi je cilj islamizirati Hrvatsku. To su gluposti i teorije zavjere. Mislim da se prije događa obrnut proces...

Koji?

– Pa evo, znam azilante koji su, misleći da će tako pronaći sigurnost za svoju obitelj, prešli na kršćanstvo.

Znate li za takve slučajeve u Hrvatskoj?

– Znam, ali to su, znate, jako intimne i privatne stvari i ne bih govorio o konkretnim imenima.

Naslovnica Život