Mozaik Život

detalji neljudske ekspedicije

Ivica Kostelić: Bilo je teže nego na Grenlandu, spavali smo na temperaturama ispod nule i hodali 25 kilometara dnevno s 50 kg opreme na leđima

detalji neljudske ekspedicije

- Ovaj čovjek iza mene nosio je pet dana po Velebitu opremu tešku 50 kilograma, a on sam je težak 70 kilograma, govori novinarima jedan od vojnika, pokazujući na kolegu - pripadnika Zapovjedništva specijalnih snaga ili možda Središnjice za obavještajno djelovanje Oružanih snaga RH nakon (avan)ture po Velebitu. Temperatura je na nuli, okružuje nas magla i njih jedanaest, a mi im ne znamo ni imena, ni činove, jesu li padobranci, ronioci, izvidnici... Oni su za nas potpuna enigma, neka nepojmljiva snaga čiji identitet mora ostati tajan jer njihovim otkrivanjem dovodimo u pitanje nacionalnu sigurnost.
Onaj tko ih pak dobro poznaje, tko je s njima proveo pet dana u teškim zimskim uvjetima i uvidio njihovu snagu dok prelaze 110 kilometara velebitskog krša je Ivica Kostelić. Naš najtrofejniji sportaš, oduvijek ljubitelj adrenalina i savladavanja teških terena, uputio se s pripadnicima specijalnih postrojbi u ovu ekspediciju prvi put i na nekoliko dana osjetio što to znači biti hrvatski vojnik. Za rutu koju su trebali prijeći u prosjeku treba osam dana, no oni su je savladali za pet. Tri dana ranije! Vratnik – Oltari – Zavižan – Škorpovac – Baške Oštarije – Šugarska Duliba – Stapina – i Veliko Rujno. Ništa strašno za ovu dvanaestoricu!
Mi smo ih dočekali na 900 metara nadmorske visine, na Velikom Rujnu, mjestašcu u nacionalnom Parku Paklenica, koje čini tek nekoliko kuća bez stalnih stanovnika, crkvica i jedan križ uz cestu. Temperatura blizu zamrzavanja, gusta magla, kiša koja nervozno rominja, a trebalo bi svaki čas okrenuti na buru, čujemo od onih iskusnih... Isti takvi zimski uvjeti momke su pratili cijelim putem. Stojimo i čekamo ih, ispred crkvice Majke Božje od Velikog Rujna dok nam hladnoća pomalo ulazi u kosti. A onda odjednom začujemo zvukove poznate melodije iz kultnih "Smogovaca". Pjevuši je veselo pet pripadnika Zapovjedništva specijalnih snaga, šest pripadnika Središnjice za obavještajno djelovanje, i Ivica. Koračaju s takvom lakoćom kao da su se tek uputili...
- Svi za jednog, jedan za sve! To je bilo takvo putovanje! - uzviknuo je Ivica na cilju.
Osim nas dočekuje ih i brigadni general Perica Turalija.
- Prije svega moram pohvaliti zapovjednika, zatim i sve članove tima, te našeg gosta Ivicu Kostelića. Nema tog posla koji Hrvatska vojska neće obaviti, ovo su vrhunski profesionalci i od njih nisam ništa manje od ovoga očekivao. Ovo je tim, tu nema pojedinačnih odluka, a zapovjednik je dobro isplanirao rutu i etape te odlično procijenio sposobnost svojih vojnika - rekao je s ponosom Turalija, a nas zanima što misli, je li možda Ivici otvoreno mjesto u vojsci?
- Svakako! Nikad mu nije kasno za još jednu karijeru - odgovara nam general.
- Morali smo zbog vremenskih nepogoda požuriti, pet dana je iza nas. Prva etapa bila je najteža, evo Ivica kaže da mu je ta prva etapa od Vratnika do Zavižana bila teža čak od Grenlanda na kojem je nedavno bio. Gotovo 26 kilometara samog uspona i 50 kilograma opreme na leđima - opisuje nam situaciju na terenu jedan od članova tima. Saznajemo i da su dnevno prelazili oko 25 kilometara s visinskom razlikom od 500 metara, spavali na temperaturama koje su se kretale oko nule, dio puta su skijali, a veći dio pješačili jer snijega nije bilo, a kada su na njega naišli topili su ga da bi imali dovoljno vode za put.
Kako se zapravo snašao jedan civil među profesionalnim vojnicima?
- Jako dobro, Ivica je sportaš čitavog života, vrlo je srčana osoba i uvijek ide prema naprijed! A tu smo i stigli da naučimo nešto jedni od drugih - kaže nam jedan od vojnika, a zatim nam Ivica priznaje da je ovo iskustvo za njega potpuno novo, baš zbog oslanjanja na tim, na što u skijanju kao individualnom sportu nije navikao.
- Morao sam se prilagoditi timu i priznajem da to ima svoje čari. To zajedništvo, bratstvo između tih ljudi je nevjerojatno. Mislim da takva grupa ima ogromnu snagu. Za mene je to bilo novo iskustvo i drago mi je da sam ga prošao. Mislim da su kondicijski momci na zavidnom nivou, ali njihova snaga izvire najviše iz potpore koju pružaju jedni drugima - sabire Ivica svoje dojmove u nekoliko rečenica.
- Nosili smo opremu za osam dana jer jednostavno nismo mogli znati kakvo će nas vrijeme očekivati na putu. Nismo bili sigurni koliko ima snježnog pokrivača, a to znači da smo nosili svu skijašku opremu i kompletnu opremu za pješačenje. Ruksaci su bili teški 40-ak kilograma, a dečki su još nosili i naoružanje. Moram također reći da sam ja svoju težinu srezao, a bilo mi je teško. Na jednom dijelu rute bilo je snijega pa smo skijali, a nakon Baških oštarija smo samo na putu ostavili skije i krenuli dalje pješke jer u protivnom bi bilo još teže, priča nam Ivica i nastavlja da se nakon 12 sati hodanja dnevno unatoč bolovima, žuljevima, hladnoći i vjetru uvijek nađu riječi motivacije i česte šale među ovim timom.
Vjerujemo mu, pogledamo oko sebe i ni na kome ne primjećujemo ni tračak umora, samo osmijehe. Nekako se čini da će unatoč izazovnom velebitskom terenu uskoro sve ponoviti.
- Da, sve bih ponovio, spreman sam za nove ekspedicije s hrvatskom vojskom - samo bih volio da sljedeći put bude više snijega - govori nam civil sportaš među vojnicima ispred crkvice gdje je ruta završila, a potom ulazi u nju, klekne ispred oltara i zahvali se što je sve prošlo kako treba. Jer s vremenom i Velebitom jednostavno nikad ne znaš.


HRT-ovci pješačili sat i pol
Posljednjeg dana ekspedicije, prije dolaska do cilja, na točki Stap sudionici ekspedicije odali su počast specijalcu Domovinskog rata *Nenadu Mataku - Mehi* paljenjem svijeća na mjestu pogibije. Pridružila im se tamo i novinarska ekipa HRT-a, nimalo obučena za takve uvjete i teren, ali sa velikom željom da okusi pravu planinsku atmosferu pod vodstvom zapovjednika vojske. Nastavili su pješačiti sat i pol vremena po brdovitom velebitskom terenu prema Velikom Rujnu, istovremeno o tome snimajući prilog. Na cilj su ipak stigli automobilima, no vidno raspoloženi.

 

Naslovnica Život