Mozaik Život

Jezik pred nestajanjem

Samo tristotinjak ljudi razumije ovu rečenicu: Gjya e arbëneshëve u komu bir!

Jezik pred nestajanjem
Gjya e arbëneshëve u komu bir – najčešća je rečenica poznavatelja arbanaškoga govora u posljednjih nekoliko dana, otkako je britanski “Telegraph” objavio da je arbanaški među 24 najugroženija europska jezika i da ga govori još samo 500 ljudi u Zadru.

Evo što je prije tri godine o toj temi u svom radu “Dokumentiranje i muzealizacija ugroženih jezika Hrvatske” napisala Irena Kolbas iz Etnografskog muzeja u Zagrebu:

“Arbanaški govor ili jezik arhaični je oblik gegijskog narječja albanskog jezika koji su Arbanasi donijeli u ove krajeve početkom 18. stoljeća. U leksiku, danas je to mješavina nastala pri susretu s jezicima s kojima su bili u kontaktu: turskim, talijanskim i hrvatskim. Arbanasi su podrijetlom iz područja Skadra, a potomci su imigranata iz tri sela u okolici Bara u Crnoj Gori: Šestani, Briska i Livari. Došli su u tri migracijska vala. Pri dolasku u Hrvatsku, na putu do Zadra, manji je dio ostao u Baškoj Vodi i na Čiovu. Prvo su se nastanili u hrvatskom selu Zemuniku Donjem, a 1726. godine došli su do Zadra gdje ih i danas ima najviše i gdje se još jedino govori arbanaški jezik. Dio grada, Arbanasi, nazvan je po njima. U Zemuniku Donjem živi još nekoliko arbanaških obitelji, ali više ne govore arbanaški. U Zadru su s vremenom poprimili leksik jezika okruženja: talijanskog i hrvatskog.”

Problem je, međutim, još i veći: naši sugovornici, redom zadarski Arbanasi, tvrde da je stvarna brojka kudikamo manja od “Telegraphove” i procjenjuju da arbanaški sada govori manje od 300 ljudi!

– Siguran sam da je to točno. Pokušavalo se s nekakvim tečajevima, ali je tu problem što imamo samo rječnik Krune Krstića, ali nema gramatike i literature, a ni pedagoški osposobljenih predavača – kaže Bernard Kotlar, koji je digitilizirao svoje, ali i razgovore akademika Aleksandra Stipčevića sa starijim Arbanasima pokušavajući sačuvati arbanaški govor od, čini se, neumitnog nestanka.

Arbanaški je 58-godišnjem Kotlaru bio materinski jezik, progovorio je s roditeljima, ali danas ga govori jedino s majkom.

– A njoj ponekad prođe mjesec dana da ne progovori arbanaški! Pokušao sam to prenijeti na svoju djecu, ali nije išlo. Arbanaška zajednica se mijenjala, ljudi su se miješali, a govor se polako gubio, pogotovo tamo gdje majka nije bila Arbanaška. Nije realno očekivati da sačuvamo govor koji su naši preci donijeli prije 288 godina – kaže Kotlar.

Maksimilijana Barančić je u travnju doktorirala na temu “Leksik arbanaškoga govora u Zadru kao odraz jezičnih dodira” i također se boji nestanka arbanaškoga, ali je, unatoč tome, optimistična.

– Tim se govorom sada služi od 150 do 300 ljudi, oko 500 ih razumije, a oko tisuću njih zna poneku riječ na arbanaškom. Moji su roditelji Arbanasi i ja sam ga rano naučila, kao i moj stariji brat Nilo (Karuc, poznati zadarski slikar, op.a.) s kojim i sada razgovaram arbanaški, ali moj 11 godina mlađi brat ga nikada nije naučio govoriti jer je otac mislio da će mu smetati u učenju hrvatskoga jezika u školi – kaže dr. Barančić, objašnjavajući da je ovakav arbanaški, kakav se govori u Zadru, pred izumiranjem i u Albaniji gdje je također postao arhaičan.

Giergia: Prekasno je

Na albanske korijene, nadogradili su se utjecaji “hrvatskoga, talijanskog, nešto turcizama, pa čak i germanizama”, a njezin se doktorski rad bavi arbanaškim govorom kakav je danas. No što će biti sutra?

– Bit će teško sačuvati ga, ali ipak postoji određeni entuzijazam. Osnovali smo Kulturno-umjetničku udrugu “Vicko Zmajević”, dobili smo prostor u središtu Arbanasa i namjeravamo raditi na očuvanju govora naših predaka. Istina, bojim se, ali sam optimistična jer mislim da će biti interesa i među mladima za govor njihovih predaka – kaže dr. Maksimilijana Barančić, inače umirovljena profesorica engleskoga i ruskoga na Sveučilištu u Zadru, otkrivajući da je i sama spremna sudjelovati u pokušaju spašavanja arbanaškoga.



Sigurno najpoznatiji govornik arbanaškoga je košarkaška legenda Giuseppe Pino Giergia. No, on smatra da je za očuvanje “našeg arhaičnog idioma – prekasno”:

– S devet godina nisam znao ni jedne riječi ni arbanaškog ni hrvatskog! Tek tada sam se zainteresirao za arbanaški, kako bih se mogao sporazumijevati s vršnjacima i – naučio sam iako nitko iz moje generacije u obitelji ne govori arbanaški, jer su svi išli u školu u Zadar, jedino sam ja išao u arbanašku školu. Roditelji su ga govorili, a za sebe bih rekao da arbanaški govorim vrlo dobro. Danas? Samo kada sretnem neke Arbanase pričam tim arhaičnim govorom, ni moja djeca ni unuci ga ne govore. Šteta je što će se izgubiti takvo bogatstvo, ali bojim se da je prekasno da bi se arbanaški govor spasio, o tome će brinuti samo neki lingvisti, obični ljudi ne – kaže nam Giuseppe Pino Giergia.

Pino je kao košarkaški trener radio i na Kosovu, ali kaže da su današnji albanski i arbanaški jako udaljeni i da je za Albance govor Arbanasa odavno postao arhaičan.

– Nakon desetak dana, ipak smo se razumjeli u tom arbanaško-albanskom razgovoru – prisjeća se Pino.

Jedna druga sportska legenda iz Arbanasa, veslački trener Romano Bajlo, otkriva nešto drugo:
– Na Punti Bajlo se arbanaški nije govorio, nisu ga znali ni moji roditelji. Svi misle da smo mi Arbanasi i mi se danas tako osjećamo, ali u stvari vučemo korijene iz Italije, pa se arbanaški među mojim prezimenjacima govorio samo ako se za nekog Bajla udala žena koja ga je znala i prenijela ga na djecu.

predrag opačić

Izumro u Zemuniku

U Zemuniku danas nema ni jednog jedinog govornika na arbanaškom iako se tamo naselio cijeli niz arbanaških obitelji – Paleke, Šestani, Ćurkovići, Prenđe, Gjergje, Marušići, skreće pažnju dr. Maksimilijana Barančić. Arbanaški govor se tamo odavno ugasio, ljudi su puno brže preuzimali hrvatski jezik i govor, objašnjava dr. Barančić.


Karakoci, karaguci, provci...

Zanimljivo je što sam uočila da na arbanaškom gotovo nema ni jedne pjesme, ja znam samo jednu jedinu. Ali, primjerice, za puža u arbanaškom ima pet izraza: karakoci, karaguci, lumaka, provci i karaguja – navodi dr. Barančić.


Obitelj Mazija ‘posljednji Mohikanci’

Dr. Maksimilijana Barančić navodi da je obitelj Ane Mazije jedina preostala obitelj u Arbanasima u kojoj se međusobno govori jedino arbanaški. Koliko je poznato, najmlađi govornik na arbanaškom je 28-godišnji Mihovil Modrinić Mazija, brat poznatoga glumca Duška Modrinića.

– I Duško i moj drugi brat Edi također govore arbanaški, govori ga i rođak Tiziano Mazija, pa uglavnom govorimo arbanaški, čak i kada se javljamo jedan drugom na mobitel! Naučio sam ga u kući, rođaci s majčine strane su svi Arbanasi, ali mi se čini da je taj govor pred izumiranjem jer ga znaju samo stariji ljudi, mladi ne govore, Možda tek znaju poneku riječ ili frazu – kaže Mihovil strahujući da će i ovdje globalizacija učiniti svoje i da će arbanaški s vremenom odumrijeti, a na pitanje hoće li svoju djecu učiti arbanaški, iskreno priznaje:
– A što ako mi supruga bude Engleskinja? Teško će to ići...
Bude li Engleskinja, sigurno neće reći:
– Dje kom pat plot pun (Jučer sam imala puno posla!).



Naslovnica Život