Mozaik Život

obiteljska saga

Najuspješnija hrvatska sportska familija: Zlatni naši Mrduljaši

obiteljska saga

Obitelj Mrduljaša: sjede Marin, Nikša, mala Marina i Duško, stoje s lijeva na desno Toni, Ela, Željan Kutlača, Mira, Elko, Nastja, Nataša, Jure, Vinka i Tonka

Split je grad sporta, dapače priznata metropola sporta u Hrvatskoj pa i šire. Molim vas, brojke govore (detaljno je podatke prikupio Mladen Cukrov, tajnik Udruge za osnivanje Muzeja sporta Splita):

"199 olimpijaca; 294 nastupa na olimpijskim igrama; 75 olimpijskih medaljonoša; 93 osvojene olimpijske medalje; 39 olimpijskih medalja po sportovima/disciplinama; 12 zlatnih, 17 srebrnih, 10 brončanih!

I kao kruna podataka: olimpijske medalje osvojene u deset različitih sportova (atletika, dizanje utega, košarka, nogomet, rukomet, plivanje, taekwondo, tenis, vaterpolo, veslanje)!"

Nedvojbeno je da Splitu kao sportskom gradu pripadaju sva priznanja, jer splitski sportaši, osim u olimpijskim, uživaju primate i u takozvanim neolimpijskim sportovima. Postavilo se pitanje koja splitska obitelj zaslužuje epitet najsportskije u toj metropoli? Lako je bilo otkriti da su Mrduljaši bez premca. I to ne Mrduljaši po prezimenu, nego konkretno obitelj od djeda Marina do prapraunuke Marine…Dakle, u pitanju su četiri generacije, odreda sportaša.

Tri brata heroja

Zapravo, bez obzira što je dida Marin kao mornar u ratnoj mornarici Austro-Ugarske (pobjeđivao je, prema


Olimpijac Duško sa suprugom 
predanjima, u veslačkim regatama Marine), prava sportska slava pripada najprije njegovim sinovima Juri i Elku Mrduljašu, veslačima "Gusara", članovima onog osmerca koji je 1932. u Beogradu osvojio zlatnu medalju na prvenstvu Europe.

To je obitelj (četiri brata, tri sestre) od koje su trojica braće strijeljana još 1941. od strane okupatora. Najmlađi brat Duško pogubljen je u travnju 1941., a dva brata Jure i Jozo ubijeni su u Trogiru, u kuli Kamerlengo 14. listopada 1941., zajedno s drugim rodoljubima. Jedini koji je uspio preživjeti od četiri brata bio je Elko, električar, kasnije dugogodišnji direktor Elektrodalmacije, čak 15 godina predsjednik "Gusara", oženjen s Tonkom Radica, čiji su sinovi Nikša, Marin i Duško, svi odreda postali sportski velikani Splita.

Ovo je na neki način saga o toj familiji, koja po svim ljudskim kriterijima zaslužuje epitet ponosa Splita.

- Otkako sam otišao u mirovinu uzeo sam zadatak da zapišem kronologiju života, ali i stradanja moje obitelji – rekao mi je Marin Mrduljaš…

Krenimo od Jure i Elka, dvojice veslača "Gusara" koji su u doba prije Drugog svjetskog rata, osvajali medalje i bili prvaci ondašnje države. Jure je, uz europsko zlato osmerca, osvojio i prvenstvo Jugoslavije u dvojcu i četvercu s kormilarom, dok je Elko bio još uspješniji: uz zlato u osmercu, također ima europsku brončanu medalju (četverac), čak je osam puta bio prvak Jugoslavije i – što je značajno – sudionik olimpijskih igara 1936. A Tonka, Elkova supruga, plivačica Jadrana, višestruka je prvakinja Jugoslavije slobodnim stilom.

- Dida Marin i obitelj živjeli su kući, na predjelu Tomića stine, podno Marjana – ispričao je Marin Mrduljaš. Bavio se poljoprivredom, dogodile su se dvije sušne godine, pa je proda svoj kar i konje, na kraju i kuću. Preselili smo se na Bačvice…Moj stric Duško uhapšen je kao sindikalni vođa, bio je predsjednik sindikata Dalmacije, odveden je i mučen u logoru u Lepoglavi, tamo je strijeljan. Prilikom premetačine pogrebnog poduzeća, vlasništva Elka i braće, u jednom dječjem kapsilu nađeni su pištolji i bombe, strijeljani su u Trogiru. A otac Elko živio je dva mjeseca doslovno zazidan u jednom fumaru, s bombom i dva revolvera, u kući na Pojišanu odakle se nekako izvukao i otišao u partizane.

Dobili, pa izgubili ulicu i školu

Poslije rata Mrduljaši su dobili počast svoje ulice, a po Dušku, s obzirom na to da je bio proglašen za narodnog heroja, dobila je ime škola na Mejama. Sad je to izbrisano, moj sugovornik kaže kao mu to „sad i nije bitno“, premda su se „moji borili najprije protiv Talijana kao okupatora“.

- Moji su prije Drugog svjetskog rata bili među najimućnijim obiteljima u Splitu. Vlasnici nekretnina postali su na račun mukotrpnog rada, tada nije bilo otimačine niti kupovine tvornica za jednu kunu. Želim neka se zna da je moj otac poslije Drugog svjetskog rata darovao državi svoje pogrebno poduzeće, sad je to Lovrinac, ali i puno zemlje. Nama su nacionalizirana sva imanja, pripali su današnjem poduzeću "Parkovi i nasadi". Imali smo na Zvončacu velike posjede, gdje se uzgajalo cvijeće, bilo je to pravo more od garifuli i krizantema – kaže Marin Mrduljaš. Još nešto, moj otac je do penzije bio direktor Elektrodalmacije, živio je u svojem stanu, kojeg je kupio prije rata i premda je mogao, nije želio uzeti bolji, komforniji…Mnogo puta sam susretao ljude iz Elektrodalmacije koji su veličali mojeg oca, njegovu borbu za radnike.

U toj obitelji Tonka i Elka Mrduljaša bilo je logično da im se sinovi bave sportom. Najstariji Nikša (danas 68 godina) predao se guštima jedrenja, Marin (64) ga je slijedio, dok je Duško (63) nastavio veslačku tradiciju. I on je u svojoj karijeri, kao veslač "Gusara", postigao najviše…

- Odgajani smo vrlo rigorozno, otac je bio strog i kad bi netko od nas nešto skrivio, izveo neku berekinadu, svi smo dobivali po škopulu, istuka bi nas svu trojicu, govorio je kako mi „moramo jedan drugoga kontrolirat“. Mene je sve do moje osamnaeste znao istući, Dušku je i od njegove dvadesete godine opalio pest, prisjetio se Marin svojeg djetinjstva.

Elko Mrduljaš, kao direktor Elektrodalmacije, poduzeo je sve da se struja dovede u Nečujam, gdje je obitelj odlazila na đite na krstašu „Mutni“, izgrađenom u Korčuli 1935. Zato je bilo kao normalno da se najstariji sin Nikša odao u jedrenje…On je najprije jedrio u „fly dutchmanu“, kasnije u krstašima, dva puta bio prvak Jugoslavije. Nažalost, imao je dva moždana udara, preživio je, nevjerojatno je s koliko duha i optimizma živi premda jedva hoda. Njegova supruga Nastja bila je plivačica "Jadrana", sin Elko jedriličar u „optimistu“, klasi 470, krstašima, pa je zajedno s Mišurom bio pobjednik prestižne regate u „match-raseu“.

- Ja sam počeo kao plivač "Jadrana", ali kako sam tijekom ljeta s braćom stalno bio u Nečujmu, nisam mogao redovito nastupati – prisjeća se dalje Marin, danas član "Labuda". Jednog dana me stari jedriličar Frane Kustić odveo u lučicu Splita, podno Marjana. U „finnu“ sam bio prvak Jugoslavije i Hrvatske, na brojnim regatama sam stizao kao drugi, ponosan sam na drugo mjesto u predolimpijskoj regati u Anziju…

Marin je bio pet godina izbornik reprezentacije Hrvatske, pa je sudjelovao i na olimpijskim igrama u Barceloni 1992. Pritom je zanimljivo da su svi izbornici u raznim sportovima bili jednostavno pometeni od Antuna Vrdoljaka, tada predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora, jedino je Marin Mrduljaš, bez obzira na podrijetlo iz partizanske obitelji ostao na kormilu i to zato jer su mnogi ljudi baš Vrdoljaku svjedočili kako se radi ne samo o izvanrednom stručnjaku u jedrenju nego i o primjernom čovjeku.

Prvak države 19 puta

Nikša i Marin su u jedrenju realizirali svoje karijere, ali ih je sve nadmašio najmlađi brat Duško kao veslač "Gusara". On je u dvojcu s kormilarom osvojio brončanu medalju (u tandemu sa Zlatkom Celentom i kormilarom Josipom Reićem) na olimpijskim igrama u Moskvi 1980. Duško je bio čak 19 puta prvak države, sedam puta najbolji na Balkanu, jednom na Mediteranskim igrama, pobjednik niza najprestižnijih veslačkih regata u Luzernu, Bledu…, nastupio je na tri olimpijske igre.


Marin, Marina i Duško Mrduljaš
- Zadovoljan sam, ponosan na svoje rezultate – rekao je Duško Mrduljaš – ali ipak žalim za medaljom u Montrealu. Celent i ja smo stigli na cilj kao četvrti, s nekoliko stotinki zaostatka. Mi smo imali drveni brod, drugi najmodernije plastične…Mi bismo u takvom plastičnom sve preletjeli.

Duško je u obitelji Mrduljaš baš nenadmašan, kasnije je imao niz funkcija u veslačkom sportu:

- Gusar je jedinstveni klub, bez premca u Splitu, po trofejima niti jedan klub nije nam ni do kolina.

Zanimljivo je da je Duškova supruga Vinka, također kao članica "Gusara", višestruka prvakinja Jugoslavije, a i njihov sin Jure, neizostavno prikovan u Špinutu, kao „gusaraš“, postao je reprezentativac i prvak Hrvatske.
I kao šećer na kraju, petogodišnja Marina, unuka Marina Mrduljaša, na nedavnoj olimpijadi dječjih vrtića u Splitu, osvojila je sa svojom ekipom Cicibansport srebrnu medalju i to u ženskom nogometu. Tako je za sada zaključena lista prvaka i osvajača medalja, od prapradjeda Marina do njegove prapraunuke Marine.

ZDRAVKO REIĆ, SNIMIO PAUN PAUNOVIĆ/CROPIX

Stigli su s Klisa 1537.

Mrduljaši su stara splitska obitelj, kako je to zabilježeno od Marija Nepe Kuzmanića, istraživača „splitskih kolina“. Po šjor Nepinim detaljnim istraživanjima Mrduljaši su se doselili u Split iz Klisa poslije pada tog grada 1537. Zapravo, u analima se spominju i Mrduljići, ali svi su se kasnije stopili u Mrduljaše (u matičnim knjigama Mardugliase). Prema posljednjem popisu stanovništva danas živi 90 osoba s prezimenom Mrduljaš, njih 76 u Splitu, drugi u Zagrebu i Rijeci.

Obiteljsko stablo Marina Mrduljaša

Marin Mrduljaš i supruga Ivanica(Đovana)
Sinovi Jozo, Jure, Elko, Duško
Elko Mrduljaš (električar), supruga Tonka (rukovoditelj Stambenog odjela općine); sinovi Nikša, Marin, Duško
Nikša Mrduljaš (diplomirani inženjer brodogradnje i elektrotehnike) i Nastja (ekonomistica); sin Elko (inženjer nautike), kći Nataša (inženjerka nautike)
Marin Mrduljaš (elektrotehničar), supruga Mira(diplomirana pravnica); sin Toni (inženjer nautike), kći Ela (restaurator- konzervator), udana za Željana Kutlaču, kći Marina
Duško Mrduljaš (diplomirani ekonomist) i supruga Vinka (arhitektonski tehničar), sin Jure (inženjer nautike) i kći Tonka (profesorica stranih jezika).

Sportske obitelji Splita

Osim Mrduljaševih u Splitu ima još sportskih obitelji:
Vlašići: Joško(desetoboj), Venera (nordijsko skijanje), Blanka (skok u vis), Marin (košarka), Luka, Nikola (nogomet).
Vulići: Ante (vratar Hajduka), Zoran (reprezentativac Jugoslavije i Hrvatske u nogometu), Zoran sin Josip (vratar), Zoranova sestra Stanka (rukometašica);
Cipci: Ivo (vaterpolist), njegova supruga Majda (plivačica), Ivina sestra Zdenka (plivačica) i njezin suprug Boris (plivač) sa kćerkama Nađom i Natalijom (također plivačicama);
Bonačići: braća Tonći i Mirko (nogometaši), Mitjan (vaterpolist)…

Naslovnica Život