Mozaik Život

promišljeno korištenje svih oblika energije

Od urbanih vrtova do "uradi-sam" vjetroturbina: Splićani se okrenuli permakulturi

promišljeno korištenje svih oblika energije

Budućnost naše opskrbe hranom prilično je neizvjesna. Stoga je pravo vrijeme da se okrenemo alternativnom vrtlarenju i promišljanju života - poručio je Splićanima jedan od voditelja prvog tečaja permakulture u gradu

Vertikalni vrt na balkonu, sakupljanje kišnice, biološki pročišćivači, samogradnja vjetroturbina i solarnih kolektora, gradnja kuća od prirodnih materijala i još niz ekoloških primjera dio su permakulture, metode dizajniranja održivih ljudskih zajednica prema uzorcima iz prirode. Riječ je o “zelenom” pogledu na svijet koji u Hrvatskoj dobiva sve veći broj pristaša, a ovih dana o njemu su mogli nešto više saznati i Splićani na prvom tečaju permakulture u gradu.

Voditelje tečaja Ivana Gregova iz Ureda permakulture i Bruna Motika iz ZMAG-a (Zelena mreža aktivističkih grupa) zapitali smo mogu li se u urbanoj sredini gdje ljudi uglavnom žive u zgradama, okruženi betonom i tek rijetkim zelenilom, kopirati modeli iz prirode, onako kako nalažu permakulturni principi.

- Naravno da mogu. U Split su nas i doveli brojni pozivi ljudi koji su htjeli naučiti neke od principa permakulture. U sveopćoj krizi, ljudi traže alternativne izlaze. Ne mogu svi pobjeći na selo gdje će živjeti od vlastitog vrta, no život u gradu može biti kvalitetniji i osmišljeniji. Permakultura uključuje brigu za naš planet, za ljude i pravilnu raspodjelu dobara. Samim time, permakultura ne utječe samo na zelene površine, nego i na odnose među ljudima, arhitekturu i urbanizam, energetiku te svaki drugi aspekt našeg života. To je sistem dizajniranja koji u obzir uzima sve potencijalne izvore energije koje nam priroda nudi, poput vjetra, sunca, zemlje, vode, te ih iskorištava na najbolji mogući način, stvarajući samoodrživu cjelinu. U permakulturi nema otpada, sve se ponovno koristi, a sve što se iskoristilo obnavlja se i priroda se ne oštećuje - objašnjava nam Gregov, likovni umjetnik i ekoaktivist i permakulturni dizajner (Splićanin porijeklom) koji drži 72-satne tečajeve dizajna permakulture, standardizirane u cijelom svijetu, tek uz male prilagodbe ovisno o podneblju gdje se odvijaju.

Ova metoda ušla je u Hrvatsku prije desetak godina, no tek je u novije vrijeme počela dobivati veći broj pristaša. U okolici Zagreba, Istra, Slavoniji i drugdje radi se na osmišljavanju cijelih imanja, a udruga ZMAG kao primjer navodi svoje reciklirano imanje Vukomerić. U samom Zagrebu sve je veći broj urbanih vrtova koji ljudima omogućavaju da hranu (voće i povrće) proizvode ispred zgrade, čak u vlastitom stanu.

- Principi permakulture su isti bez obzira kreiramo li sustave za primjenu na grad ili selo, mini vrt ili cijelu oranicu. Ovdje se radi o promišljenom korištenju bilo kojeg oblika energije. Primjerice, tijekom zime trebali bismo puštati sunce u stanove, a ljeti raditi hladovinu, pa nam klima ne bi ni trebala. Možemo sami napraviti solarne panele i preko njih štedjeti struju, a sam stan možemo dodatno izolirati primjerice ovčjom vunom koja je odličan toplinski izolator, posve neiskorišten - navodi nam neke od primjera Bruno Motik, dodajući kako permakultura uči da čvrste, tople i udobne kuće možemo sagraditi od prirodnih materijala kao što su drvo, kamen, slama, zbijena zemlja i slično. Jedan par iz Srbije sagradio je sebi kuću od automobilskih guma i blata. Ostaje pitanje kako bi građevinske inspekcije gledale na takva zdanja.

- Sve su to rješenja koja čovjek može napraviti sam. Ni sami ne živimo u kući od blata, ali takvo nešto dobro bi došlo kao kuća za odmor. Uostalom, na imanju Vukomerić imamo eksperimentalnu kućicu od slame. Znači, koristili smo materijale koji su nam dostupni i besplatni. Isti slučaj je i sa stanovima. Možda nismo u mogućnosti imati vlastiti vrt i u njemu uzgojiti svu hranu, ali možemo poticati one koji ga imaju i hranu nabavljati od lokalnih uzgajatelja, a onaj minimum uzgojiti na balkonima ili zajedničkim vrtovima - kažu dizajneri permakulture, navodeći kao primjer vertikalne vrtove na balkonima u kojima se može svašta posaditi, a uštedjeti prostor.

Vrt se može zalijevati kišnicom, a ona nam može koristiti i za tuširanje, pranje rublja, ispiranje zahoda... Jedan od principa permakulture je “promisli, smanji, ponovno koristi, popravi, recikliraj”. Stoga bismo i otpad koji proizvodimo trebali promišljeno iskoristiti, a ne ga se uvijek rješavati. Primjerice, dio otpada iz kuhinje može se iskoristiti kao kompost za vrt, sive vode koje nastaju od svih otpadnih voda u kućanstvu mogu se ponovno koristiti, primjerice, za zalijevanje, nakon filtriranja kroz biljne pročišćivače (močvarna trska, rogoz)...

Konačno, stanari u zgradama mogu se dogovoriti i oplemeniti zelenilom vanjske prostore, čak i zasaditi voće i povrće, a gradske vlasti ne bi se trebale buniti.

- Budućnost naše opskrbe hranom prilično je neizvjesna. Industrijska proizvodnja hrane direktno je vezana na naftu, njezinu dostupnost i cijenu. Poskupljenjem cijene nafte rast će i cijena hrane, kao i svega ostaloga što nam treba. Stoga je pravo vrijeme da se okrenemo alternativnom vrtlarenju i promišljanju života - poručuje Gregov.

MERIEN ILIĆ
SNIMIO NIKOLA VILIĆ/CROPIX

Korijen iz ‘permanentne agrokulture’

Permakultura dolazi od dvije riječi – permanentna agrokultura (Permanent Agriculture), a njene principe osmislili su australci Bill Mollison i David Holmgren, šezdesetih godina dvadesetog stoljeća. Riječ “Permaculture” zaštićena je autorskim pravom, a vlasnici autorskih prava su Permakulturni instituti i Kolegiji diplomanata širom svijeta.


Kišnica za piće i tuš

Na svjetskom skupu permakulturista u Brazilu sudionici su pitku vodu dobivali iz kišnice, filtrirane uz pomoć aktivnog ugljena. Za tuširanje je također služila kišnica sakupljena u velike ferocementne cisterne, grijane “uradi sam” solarnim kolektorima. Svatko je za sobom prao svoje suđe - sa sapunom izrađenim iz ostataka ulja iz kuhinje, alkohola, limuna i sode, a kao spužva korištena je lufa, tikva nalik na krastavac, koja sušenjem postaje kao spužva, a može se prati u stroju za pranje rublja. Kada dotraje, može se kompostirati. Voda od pranja navodnjavala je začinske vrtove u blizini kuhinje, koji su oblikovani u obliku mandale, odnosno krugova podsjećajući da se sve u prirodi odvija kružnim tokom.









Naslovnica Život