Stjepan Hauser nikada nije krio oduševljenje Oliverom, a nije ni tip koji bi skrivao emocije. Toliku količinu udivljenja i poštovanja koju je mladi violončelist iskazao Velolučaninu nismo imali priliku viđati kod naših estradnjaka, otvorenu, prirodnu i spontanu.
Oliver mu je bio učitelj, zafrkant poput njega, čiju je senzibilnost savršeno razumio, a i obrnuto. Njihove česte suradnje i druženja van koncerata potvrđuju o kakvom je odnosu bila riječ: danas je Hauser svu svoju tugu pokušao sažeti u malo riječi, jer ne sumnjamo da je jedan od mnogih koji će dugo bolovati zbog gubitka.
"Otišao je onaj najveći... Legenda kakve više nikad neće biti... Otišao si, prijatelju moj, al kao da nisi jer tvoj glas, tvoja pisma zauvijek će ostat utkana u našim srcima, slušat će te i moj...