StoryEditor

Liste čekanja sve su duže, a uvođenjem ovog rješenja liste bi posve – nestale

Piše PR
7. travnja 2021. - 15:44

Gotovo 60 posto pacijenata u RH na postupak magnetske rezonancije čeka više od godinu dana, a HZZO im ne želi omogućiti da po cijeni postupka koju plaća javnom zdravstvu, otiđu u privatne zdravstvene ustanove pa čak i u slučajevima kad im je ugrožena kvaliteta života, pa i sam život/ Iza svakog imena na sramotno dugim listama čekanja stoje konkretni ljudi sa svojim dijagnozama i strahovima

Zbog globalne pandemije koronavirusom hrvatski se zdravstveni sustav našao u još težoj i kompleksnijoj situaciji nego što je bio slučaj prije pandemije. Osim krize i ogromnog duga prema veledrogerijama, hrvatsko se zdravstvo suočava s nikad dužim listama čekanja za pojedine dijagnostičke postupke ili specijalističke preglede. Unatoč tome što, nešto manje od oko 1,5 milijuna zaposlenih građana mjesečno, od svoje bruto plaće redovito izdvaja 16,5 posto doprinosa za zdravstveno osiguranje - spomenute zdravstvene usluge nisu im uvijek odmah, odnosno u potrebnom roku dostupne.

Javno zdravstvo nije „besplatno“ kako mnogi misle

Pitanje je zbog čega Ministarstvo zdravstva i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) ne žele, na dobrobit pacijenata, iskoristiti resurse privatnih poduzetnika u zdravstvu čija im mahom iznimno kvalitetna medicinska oprema i vrhunski stručni kadrovi stoje na raspolaganju?! Ono što mnogi građani ne znaju te ih i u tom pogledu treba educirati jest činjenica da ne postoji besplatno zdravstvo kako to mnogi misle ili kako se to godinama sustavno nameće. Jer, odlazak svom obiteljskom liječniku u obližnji dom zdravlja, u dežurnu hitnu službu, na dijagnostički postupak ili specijalistički pregled s uputnicom u neki od bolničkih centara – nije besplatan. Njega plaćaju građani izdvajanjem za zdravstvo iz svojih bruto plaća ili za njih netko drugi to plaća po sistemu generacijske solidarnosti, po točno utvrđenoj tarifi HZZO-a za svaki dijagnostički postupak, pretragu ili specijalistički pregled. Javne zdravstvene ustanove račune svaki mjesec šalju HZZO-u koji im potom plaća sukladno cjeniku. Dakle, svaka „usluga“ u javnom zdravstvenom sektoru ima svoju cijenu i građani je plaćaju. Na isti način i po istoj cijeni mogle bi se plaćati i usluge u privatnom zdravstvenom sektoru pogotovo u situaciji kada za pojedine dijagnostičke postupke i specijalističke preglede u javnom zdravstvenom sektoru treba čekati sramotno dugo, pa čak i u situacijama kada je jednom dijelu pacijenata izravno ugrožena kvaliteta života pa i sam život. Prema Izvješću o obavljenoj učinkovitosti; Upravljanje listama čekanja za postupke magnetske rezonancije u Ministarstvu zdravstva i Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, što ga je Državni ured za reviziju objavio u rujnu 2020., a koje se odnosi na raniju godinu, stoji kako je prosječan broj dana čekanja u Hrvatskoj za sve vrste postupaka bio 164 dana. Za kontrolne preglede bio je 143 dana, a za dijagnostičke postupke čak – 206 dana. Kad je riječ o postupcima magnetske rezonancije čekanja su još dulja. Tako je čak 11.403 pacijenta, odnosno njih 58,9 posto, svoj postupak magnetske rezonance čekalo više od 366 dana. Dakle, dulje od godine dana. Istodobno, 4763 pacijenata, odnosno njih 24,6 posto na „svoju“ magnetsku rezonanciju čekalo je između 181 do 365 dana. 16,2 posto pacijenata svoj dijagnostički postupak magnetske rezonancije obavilo je u roku od 91 do 180 dana. Više sreće je imalo samo 0,3 posto pacijenata koji su na svoj postupak magnetskom rezonancijom čekali između jednog i tri mjeseca, dok je tek 7 ljudi u Republici Hrvatskoj svoju dijagnostičku pretragu magnetskom rezonancijom uspjelo napraviti u roku od mjesec dana. Danas, u tijeku pandemije ove bi brojke mogle biti puno gore. Nemojmo zaboraviti da se iza svake navedene brojke ili postotka nalaze pacijenti, živi ljudi sa svojim dijagnozama, potrebama i strahovima. Svi oni - kao i stotine tisuća drugih koji su čekali na neku drugi dijagnostički postupak ili specijalistički pregled - nadali su se da će što prije započeti liječenje. Nažalost, mnogi među njima početak liječenja, zbog sporosti sustava i enormno dugih lista čekanja, nisu dočekali. Istodobno, unatoč tim poražavajućim podacima, zdravstvene se vlasti nisu „sjetile“ pacijente koji predugo i neopravdano čekaju na svoj dijagnostički postupak ili liječnički pregled, usmjeriti u resurse privatnog zdravstva!? To više što bi HZZO takvo što koštalo jednako kao i pretraga ili pregled u javnom zdravstvenom sektoru.

Europa je davno uvela vaučere s kojima pacijenti mogu ići u zdravstvenu ustanovu koju žele

Hrvatska bi vrlo brzo mogla riješiti problem tzv. listi čekanja kada bi počela koristiti privatni zdravstveni sektor na način kao što je to slučaj u razvijenim zapadnim zemljama. Odnosno kada bi se privatni zdravstveni sustav u javnosti prestao stigmatizirati kao „one koji zarađuju na tuđoj nevolji“. Poduzetnici u zdravstvu uložili su svoj novac, znanje i iskustvo kako bi omogućili kvalitetno zdravstvo. Uostalom, Hrvatska je članica Europske unije i nejasno je zbog čega u domaći zdravstveni sustav jednostavno ne prekopira modele razvijenih europskih zemalja u kojima se javni i privatni zdravstveni sektor nadopunjuju i zajedno tvore učinkovit zdravstveni sustav. A korist od takvog sustava najviše imaju pacijenti, a onda i sama država. Naime, osim što nema lista čekanja te pacijenti u najkraćem mogućem roku mogu dobiti svoju dijagnozu, europske su države korištenjem privatnih zdravstvenih resursa racionalizirale svoje troškove i dobile kvalitetnu zdravstvenu infrastrukturu. U tom slučaju privatni poduzetnici u zdravstvu po istoj cijeni kao što je to slučaj u javnim zdravstvenim ustanovama nude svoje usluge. Pri tom itekako rasterećuju državu jer trošak mahom vrhunske opreme, njenog održavanja, uređenja prostora u kojem se nalazi ta oprema, ulaganja u obrazovanje zdravstvenih djelatnika i drugog osoblja (inženjera, tehničara i slično) kao i njihovih plaća pada na trošak privatnih poduzetnika u zdravstvu. Dok se ne omogući pacijentima da „s uputnicom“ idu na dijagnostički postupak ili specijalistički pregled tamo gdje misle da im je najbolje i bez obzira na „vlasništvo“ zdravstvene ustanove, teško može doći do smanjivanja listi čekanja, smanjivanja dugova u zdravstvu i u konačnici do priželjkivane i nužne reforme hrvatskog zdravstvenog sustava. Pri tome ne treba zanemariti ni pitanje prava pacijenata koji su dužni dobiti određeni medicinski postupak, pregled i liječenje u optimalnom roku i izabrati liječnika kojeg žele. U mnogim europskim državama to je riješeno na način da se za ostvarivanje zdravstvene zaštite izdaje „vaučer“ s pravom bolesnika da sami izaberu zdravstvenu ustanovu u koju žele ići. HZZO-u bi trebalo biti svejedno gdje će se bolesnici liječiti jer cijena je za državu ista i u privatnim i u državnim ordinacijama, poliklinikama ili drugim zdravstvenim ustanovama.

Reforma zdravstva dogodit će se samo sinergijom privatnog i javnog zdravstvenog sektora

Omogućavanje kvalitetnijeg liječenja sinergijom privatnog i javnog zdravstvenog sustava riješilo bi još jedan veliki problem hrvatskog zdravstva, a to je nedostatak liječnika. Liječnici koji su uložili svoja sredstva u vlastite privatne ordinacije i poliklinike, kao i u vlastito dodatno obrazovanje, time bi postali ogroman zamašnjak razvoja domaćeg zdravstva, njihov potencijal bi se koristio na najbolji mogući način, a posredno bi smanjio i njihov odlazak u inozemstvo. Danas HZZO za privatni zdravstveni sektor izdvaja tek 1,8 posto proračuna i to većinom u dijelu dijagnostike i pregleda iako privatno zdravstvo ima nešto manje od 20 posto ukupne medicinske opreme u RH. Stoga je rješenje problema žurna reforma zdravstva na način da javno i privatno zdravstvo jednako participiraju, da se pacijentima omogući da biraju ustanovu u kojoj žele raditi dijagnostiku ili se liječiti, a što je jedini put da liste čekanja zauvijek nestanu i da Hrvatska napokon dobije brz i kvalitetan zdravstveni sustav.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
11. travanj 2021 15:51