Mozaik Zdravlje

'ON NIKOME NE PRAŠTA'

'U Biorinama sam se utrkivao na 100 metara s bratom, a srce je počelo lupati kao ludo!': ovo je ispovijest Splićanina o podmukloj bolesti zbog koje je morao promijeniti sve svoje životne navike

'ON NIKOME NE PRAŠTA'

Već 32 godine živim s dijabetesom, kaže nam Branko Lulić, dipl. ing. prometa, predsjednik Splitskog dijabetičkog društva, i otkriva svoje iskustvo s ovom podmuklom bolešću.

- Kao i mnogi, otkrio sam ga slučajno. Bila je zima i s bratom sam se na selu, u Biorinama, odakle sam rodom, utrkivao za okladu. Tko zadnji stigne mora donit vino iz konobe.

Iako je naša dionica bila duga stotinjak metara, meni se srce jako uzlupalo i to me je zabrinulo. Kad sam došao u Split, otišao sam u Dom zdravlja na pregled kod dr. Tukića, našeg poznatog kardiologa, a on me poslao kod dr. Romca, dijabetologa.

Napravio sam niz pretraga i pokazalo se da je razina šećera ozbiljno povišena i da moram uzimati inzulin, prisjeća se naš sugovornik i priznaje da mu ta spoznaja u početku nije dobro sjela.

- Bio sam iznenađen, možete misliti... Mlad čovjek, aktivni sportaš, bio sam i boksač i kuglač, do tada u dobroj kondiciji... Teško sam prihvatio da se sad moram svaki dan bosti i uzimati inzulin. Polako sam, ali vrlo teško, prihvatio da moram promijeniti način života, ali i otkrio da s bolešću mogu normalno živjeti.

Savladao sam pravila davanja inzulina, jer "bockanje" treba obavljati prema određenim pravilima i aplicirati ga svaki put u drugi dio tijela, bedra, trbuh, nadlakticu, guzu... i ako to radite točno po pravilima, sve dobro funkcionira i šećer možete držati pod kontrolom.

Poslije sam se oženio, dobio troje djece, danas imam i četvero krasne unučadi i sve savršeno funkcionira ako se držite uputa liječnika i prakticirate pravilnu prehranu. Što to znači?

Obroci moraju biti pravilno raspoređeni i uvijek ih treba konzumirati u isto vrijeme, pri čemu moraju biti zadovoljene kvaliteta i količina namirnica. Drugo važno pravilo je obavezna tjelesna aktivnost koja je nužna za funkcioniranje inzulina. Ona je ključ za ugradnju šećera u masne stanice da bi mišići mogli normalno funkcionirati.

Što sada prakticirate? Pretpostavljam da se više ne utrkujete!

- Ne utrkujem se jer više ne mogu, ali zato sam redovito na boćalištu. Nema bježanja od tjelesne aktivnosti, a svatko je može odabrati prema svojim mogućnostima.

Dakle, ako održavate u dobroj ravnoteži prehranu, vježbu i uzimanje lijekova sve je u redu, a ako išta od toga iskače, odmah nastaju problemi.

Imate li neku preporuku za potencijalne pacijente?

- Imam. Ako imate bilo koju indiciju koja upućuje na bolest, ili od dijabetesa boluje netko od članova vaše obitelji, svakako posjetite svog liječnika i jednom godišnje napravite rutinsku kontrolu krvi.

Važno je bolest otkriti što prije, jer dijabetes nikome ne prašta. U početku ne stvara nikakve tegobe ali nam podmuklo ugrožava zdravlje. Preventiva je majka mudrosti u svemu, a kod ove bolesti je to posebno važno.

U svemu je važna i podrška obitelji, ističe gosp. Lulić, a njemu je uz sve članove obitelji najvažnija podrška supruge Milene, koja se brine da svi obroci budu idealno izbalansirani i zato zaslužuje svaku pohvalu.

- Oboljeli ne smiju bježati od istine. Moraju je prihvatiti i pomiriti se s tim da im život dobiva jednu drugu kvalitetu. Počinje suživot s bolešću, koji može biti sasvim ugodan.

Na koncu naš sugovornik ističe da je dijabetes u stalnom porastu i troši goleme financijske resurse.

Primjerice, samo u Hrvatskoj se godišnje na liječenje dijabetesa troši pet milijardi kuna, od čega 87 posto otpada na sanaciju komplikacija kao što su sljepoća, amputacije udova, dijaliza, povećani broj hipertoničara, a slijede i moždani i srčani udar..., a 13 posto na lijekove, pomagala i preglede. To je golemi novac, ističe naš sugovornik.

Naslovnica Zdravlje