Mozaik Showbizz

‘DIJETE NAŠEG VREMENA’

'Nema više punjenih paprika za Boška, nema više pive di se pila piva, nema više mista za popit kavu!': nije rečena ni jedna jedina laž o Splitu, ali evo zašto smo se svemu do suza smijali; Inače bi porebambili...

‘DIJETE NAŠEG VREMENA’

‘Do danas nitko u Splitu nije ostao netaknut, čak je i naša predstava, koju smo pripremali četiri mjeseca, trebala pričekati da završi sezona kako bismo održali premijeru’

Počnimo s monologom.

“Ne mogu više spavat do kasno. Nema više mirisa kušina kojeg je mater prala, nema više mirisa obida kojeg je mater skuvala, nema više punjenih paprika za Boška, ne mogu više niza skale, ne mogu više uza skale, nema više pive di se pila ta piva, nema više mista za popit kavu, nema više kave, ne mogu više vidit Marjan, ne mogu više vidit Rivu s broda, ne mogu više vidit Brač ni Šoltu od brodova, ne mogu više doć do Peristila, iako nikad nisan ni iša do Peristila ali i dalje ne mogu više doć do Peristila, ugušit će Peristil, ne mogu skoknit do grada, ne mogu više dobit ljubaznost od naših ljudi, ne mogu više pričat ni naš jezik s našim ljudima, ne mogu više ni pričat hrvatski, ne mogu više pričat, ne mogu više žugat, ne mogu se više muvat, ne mogu više ni štucat, ne mogu više ni mucat, ne mogu više ni tucat, ne mogu ti više ni pokucat.”

Turistička radijacija

Uvodne su to riječi Boška Dvornika, mladoga Splićanina čiji je život izmijenila turistifikacija, iz najnovije, vjerujete mi na riječ, urnebesne, tragične i neizmjerno duhovite predstave ‘’Dijete našeg vremena”, u produkciji kazališta “Playdrama”, koja će se ove jeseni i zime izvoditi u klubu “Quasimodo”.

Uzdizanje Splita do turističke meke kojoj hodočaste turisti iz svakog kantuna kugle zemaljske dovelo je do pada svih nekadašnjih vrijednosti “običnih” građana, u ponor je srušena autentičnost splitske ulice, one vrijednosti, apsurdno je, koju baš turisti žele ovdje vidjeti, a kvaliteta života građana izloženih turističkoj radijaciji pokopana je s neizvjesnim ishodom.

Ipak, ova predstava pravi je dokaz kako se splitski humor, iz turističkog pepela koji je ostao nakon prvotnog ognja oduševljenja, uzdigao kao ludi feniks i pokazatelj trenda kako kvarni proces pretvaranja Splita iz grada u “destinaciju” ipak ulazi u mainstream kulturu: u beletristiku putem knjige “Split reality” novinara Saše Ljubičića, a onda i na kazališnu scenu po ovoj predstavi.

Redateljica Helena Petković, dramaturginja Ivana Vuković i, uz njih, četvero splitskih glumačkih akademaca s treće godine, Stipe Jelaska, Lovre Kondža, Petar Salečić i Luka Šatara, u predstavi nisu iznijeli ni jednu jedinu laž, fantaziju ili kakvu grotesku, jer ono što smo vidjeli, čemu smo se smijali i što nas je zabrinulo, upravo je splitska turistička stvarnost, kaotični ringišpil na kojemu se vrte mali iznajmljivači, sitni dileri i krupne ribe, klapski pivači, različiti dobavljači, ugostitelji i veliki menadžeri iz hrvatske metropole i svijeta.

Sami sebe ugledamo

Prolazi samo kul: neviđene ideje, sumanute ponude, blesavi izrazi kojima nitko ne zna pravo značenje, sve tradicionalno, sve izvorno, sve ludo, sve iz čega je istisnut grad i njegovi građani. I upravo je ta splitska zbilja, kad ostanemo u mraku, a scena se osvijetli, pa sami sebe smireni ugledamo, u svojoj biti redikulozna, smiješna do boli.

Dvije cure i četiri momka u krilu “Playdrame” upravo su to uspjeli, da se smijemo sebi i svemu što se događa oko nas. Inače bi porebambili skroz.

– Tijekom rada na ovoj predstavi često sam se prisjećala riječi Marina Carića: “Split je teatar koji želi biti grad!” Pustili smo stoga gradu da uđe u sve pore ove predstave i da ona postane grad u malom, jer je teatralnost Splita snažnija od bilo kakve izmaštane akcije – pojašnjava redateljica Helena Petković.

Dramaturginja Ivana Vuković navodi kako je prvotna zamisao bila obraditi djelo austrijskog književnika Ödöna von Horvátha, rođenog u Rijeci, koji je tragično skončao u Parizu 1938., u 37. godini života.

Horváth se bavio odnosom individualca prema nadirućem nacizmu u Europi tridesetih godina, koji ne primjećuje kako se prvotni otpor demonskim idejama polako pretvara u utapanje u opću sliku. Međutim, vrlo brzo se ideja “splićanizirala” pa je jedan okupacijski sistem zamijenjen drugim, onim pod kojim trenutačno patimo, turističko-destinacijskim.

– Ideja je bila da kreiramo SF komediju u nekoj bliskoj budućnosti: Split okupiraju turisti, a mi ih gledamo kao superiorne izvanzemaljce. No stvarnost nas je brzo demantirala, otkrivši nam da to već jest naša svakodnevica, često inspirativnija i luđa od bilo čega što možemo zamisliti.

Još uvijek improviziraju

Scenski materijal nastajao je kroz improvizacije na probama, a glumci u pojedinim scenama još uvijek improviziraju i vjerojatno će svaka predstava u nekim detaljima biti drukčija. Sukobili smo dva Splita, onaj kojeg se sjećamo prije turističke opsade i ovog sada, gdje se sva komunikacija pretvorila u stereotipe a život građanima postaje nepodnošljiv – otkriva dramaturginja Ivana Vuković.

Živi u Zagrebu devet godina i to vrijeme se otprilike poklopilo s nestajanjem Splita kakvog pamti, kad je grad bio točka s koje se odlazilo na otoke, dok su studenti glumci nadožuntavali gradsku stvarnost kakvu oni i njihova generacija proživljava. I to je bio recept za uspjeh!

Kaže Ivana kako im je “potku” za predstavu dalo “pismo poteštata” upućeno turistima s desetak savjeta i preporuka, a pažnju joj je okupirala činjenica da se u toj poslanici spominju samo turisti i turistički djelatnici, nigdje nema običnih građana koji nemaju veze s turizmom.

U suzama završavali probe

– Posebno je intrigantna rečenica koja glasi otprilike: “Trebamo mir u našem gradu kako bi naši djelatnici mogli ujutro biti odmorni da bi posluživali vas turiste.” Čini mi se da je promjena svijesti došla s prvom Ultrom, kad su ljudi shvatili da sve može biti apartman ili ležaj koji se može naplatiti.

Do danas nitko u Splitu nije ostao netaknut, čak je i naša predstava, koju smo pripremali četiri mjeseca, trebala pričekati da završi sezona kako bismo održali premijeru. Utoliko je i rad na predstavi bio zabavan, došla sam sa scenoslijedom i tada smo počeli stvarati tekst, materijala je bilo krcato i mogu reći da je proces stvaranja predstave prošao u smijanju, neki put bismo u suzama završavali probe – kaže Ivana.

Zanimljivo je i kako su uloge posložene prema podrijetlu glumaca: Stipe Jelaska (Boško Dvornik) je fetivi, Lovre Kondža (Marko Tomašević Tomi) je iz okolice Sinja, Petar Salečić (Marino Borovina) je Korčulanin, a Luka Šatara (Krešimir “Šokre” Duh) je Purger.

Vrhunska ideja za turistički uspjeh prve trojice jest “jedinstvena ponuda” u moru “jedinstvenih ponuda”, a to je da na Poljud dovuku turiste koji bi platili za gledanje i selfiranje s navijačima Hajduka, a menadžer iz Zagreba će sve njihove zamisli “brejnstormati pa apgrejdati produkt”.

U zamjenu za menadžerske usluge kojih se domoroci nikad ne bi sjetili, oni će njega naučiti bariti cure, pristupiti splitskom konobaru, plesati na dalmatinske hitove, pjevati klapske pjesme na japanskom i sve ostale “splitske posebnosti” kako bi se savršeno uklopio u “autohtoni ambijent”.

Posebna uloga u tome je pripala Stipi Jelaski (23), koji u isti mah oplakuje “najlipji grad ča ga višje nima”, ali mu nije mrska ni laka turistička kuna.

– Grad se izmijenio, to je nepobitno, ali pitam se koliko su se građani izmijenili u sebi. Imam i obiteljsko iskustvo, jedni smo od turističkih pionira u Splitu, od šesnaeste godine sam u apartmanskoj priči i, moram priznati, bilo je jako dobro. Očistiš apartman, uvedeš goste, posli opet pospremiš, tri “stoje” u džep za tri ure posla.

U tome i je cili problem, jer je lako, obaviš šta imaš i slobodan si. Zar nije i dilanje droge laka lova, samo je, za razliku od turizma, ilegalna, ali i turizam ne mora bit skroz legalan, sve znamo... Laka lova koja s vremenom postaje preokupacija i pitaš se dokad može tako i dokad može funkcionirat grad koji je cili okrenut samo turizmu.

Sve druge vrijednosti se ruše – zaključuje mladi glumac Stipe Jelaska, kojem je, kao i kolegama, ovo prva profesionalna predstava.

I očito po reakcijama publike, bit će vrlo uspješna. Komentiramo kako predstava počinje sporo, treba joj dosta da se zagrije, a kad u jednom trenu njegov Boško Dvornik padne pod šank i počne blebetati na “starome splitskome”, drama eruptira na tarantinovski način.

– Taj je sporiji uvod tipičan za Split, kreneš pomalo, pa se dan zakotrlja, a od večeri bude ti bomba – pojašnjava Stipe.

Lovre Kondža (21) najmlađi je u ekipi, a kako je stasao u Otoku pokraj Sinja, i njegov umjetnički put je neobičan.

– Počeo sam sa skečevima u srednjoj školi. Odma sam želio na glumu, ali ćaća mi je reka: “Šta će ti to, upiši računarstvo, to se traži.”

I tako sam ja upisa godinu na FESB-u, a upisa sam se i u Dramski studio “Playdrame”. Jednoga dana doša mi je glumac Siniša Novković, pa kaže: “Lovre, kad ćeš upisat glumu, evo ti prijemni uskoro...”

Šta ću, volija san to više od ičega, upisa san isprve.

– A šta je ćaća reka?

– “Kako oćeš sine, nije ni to loše, uvik mo’š bit voditelj...”

Lovre u predstavi glumi momka koji dila drogu nasitno, skriva se od velikih igrača i policije i s obzirom da nije rastao na splitskoj ulici, mora se priznati da je dobro pokupio ono bitno.

– Nisam se nikako moga naviknit na taj splitski govor, proguca bi koji vokal, ali uspija san nekako. S vremenom pospugaš neke đireve, a vidiš i taj turizam. Ne bi u Splitu priživio turističku sezonu, poludio bi, gužva mi ne paše nikako. Ako taj turizam priđe granice, postaje otrovan – tvrdi Lovre, s kojim se teško ne složiti.

Proći će i ovaj cirkus

Raspjevani Petar Salečić (30) rodom je iz Smokvice na Korčuli, a prije glume diplomirao je brodostrojastvo i završio preddiplomski studij brodogradnje, radio je i kao nastavnik na srednjoj školi, pa kao čovik sa zanatom uskočio na Umjetničku akademiju prethodno se zarazivši scenom također u Dramskom studiju “Playdrame”.

Pjeva i svira doista prekrasno, što nije ni čudno: njegova obitelj, uz njega još brat, majka i otac, čine klapu “Proćuliće”, čak su bili i na Omišu. A on je pjevao i u čuvenim “Kumpanjima” iz Blata.

– Klape, koje su bez sumnje nešto tradicionalno, također su postale neizostavni dio ponude. Turizam spuga sve i, kao što se zbiva s ostalim autohtonostima, na scenu danas izbacije nešto sasvim novo. Puno mojih prijatelja iz klapa grozi se u što ide klapska pisma i kako se “prostituira” nešto što smo smatrali svetinjom.

Ali bez obzira što mi smatrali i što se gostima prodaje pod dalmatinsku pismu, iz svog iskustva mogu reći da su turisti najviše fascinirani onim najstarijim, a cappella pjevanjem u četiri glasa. Nemojmo misliti da su baš tolike neznalice. Tako je i moj lik Borovine pravi idealist koji vjeruje u dobru glazbu i dobar glas. Kad se jednom istroši taj turizam, sav taj cirkus dođe kraju, doći će i nešto novo – optimističan je Petar.

Zagrebački 'Getanin'

Luka Šatara (23) može se se smatrati pravim “zagrebačkim Getaninom”, rođen je u samom centru, u Tkalčićevoj ulici, a nakon dva pokušaja na zagrebačkoj akademiji, uspio je na splitskoj. Ima dugo glumačko iskustvo; recimo, prije trinaest godina glumio je u seriji “Balkan Inc” u društvu Mustafe Nadarevića.

U međuvremenu je završio i dvije godine politologije, a prvo što se zamijeti u njegovu slučaju jest neobičan naglasak, koji nije “zagrebački” onako kao što smo navikli. Pitaju ga to isto mnogi, a on drži kako je to govor centra, koji i u Zagrebu iščezava.
I u Splitu je u centru, stanuje u Rokovoj i na prvoj je liniji turističkog fronta.

– Ako je neka sredina dovoljno pametna, može naći verziju turizma koja će svima više-manje odgovarati. Ovaj naš tipa “potrošna zabava” je veliki problem lokalcima jer zatire njihov način života, a dolazi neki novi koji ne “leži” većini stanovnika.

Takav među njih dolazi moj Šokre koji namjerava domaću trojicu navrnuti na “turbo, ekstra, kul” jer je to njegova površna vizija Splita. Oni malo popuštaju, malo se ne daju, a onda sve ide... Gdje ide, vidjet ćete u predstavi – smije se Luka Šatara.

A smijat ćete se i vi, uz to plakati i duboko razmisliti kad dođete vidjeti “dicu našeg vrimena” u predstavi koja će, ako bude pameti igrati još dugo, a zasad 4., 5. i 6. studenoga.

 

Naslovnica Showbizz