Giovanni Rosso već dugo u Izraelu uživa status božanstva, a negdašnji hrvatski reprezentativac sad je na naslovnicama završio kao pobjednik popularnog TV showa, pišu Sportske novosti.

- Sve se to odigravalo još prošle jeseni. Nazvao me čovjek s televizije i rekao da sam među onima koje bi svakako htjeli imati u ‘Survivoru’. Ma, nije mi to bilo ni na kraj pameti i samo sam se zahvalio.

I što se onda dogodilo?

- Čovjek je uljudno zahvalio i rekao da su urednici i predvidjeli da se neću htjeti odazvati jer sam kao bivši nogometaš sigurno razmažen, naviknut na vrhunske hotele, a ne na surovo preživljavanje.

Čak je i glavni šef tog projekta rekao kako sumnja da bih tamo preživio dulje od jednog dana. E, tu su mi dirnuli žicu i samo sam poručio neka mi dostave ugovor. A tom tipu s televizije sam ponudio okladu u ručak. Moja je samo pobjeda, a sve drugo je njegovo.

Dakle, osim 250 tisuća američkih dolara, još ste zaradili i ručak?

- Nije to baš 250 tisuća dolara, jer vam dosta uzmu porez i još neke stvari, ali nije novac bitan. Prijavio sam se jer sam želio njima - a onda i sebi - pokazati da sam u stanju izdržati sve i svašta ako to doista odlučim.

I izdržali ste?

- Bilo je jako teško, u nekim trenucima gotovo neizdrživo, ali sport me odavno naučio disciplini, izdržljivosti i motivaciji. Dvadesetak dana jeo sam isključivo vodu i kokos, izgubio sam 18 kilograma.

Bio sam kost i koža, hodajući kostur, ali ništa me nije moglo zaustaviti. Sve je to trajalo 46 dana, a odvijalo se na jednom otoku na Filipinima. Bilo nas je ukupno 18, sve redom poznate osobe u Izraelu.

U finalu ste uvjerljivo slavili?

- Svih sedam natjecatelja koji su ispali, dali su mi glas. Kažu da se takvo što ne pamti.

A čime ste ih tako ‘kupili’?

- To oni najbolje znaju... Znate, ja sam sportaš, ali i čovjek koji je kroz sport dodatno naučio da je u životu najvažnije biti čovjek. Mislim da su ostali natjecatelji to prepoznali, da su mi najviše zbog toga dali glas.

Tamo je s nama bio i jedan bilder, sjajan tip, ali naviknut na puno jela, a mi smo dobivali nešto riže svaki dan. Kako sam vidio da je on potpuno klonuo, tako sam svoju rižu iz dana u dan davao njemu, a sebe sam hranio kokosom. Ma, nema šanse da do kraja života više kokos stavim u usta...

Rosso je u “Survivoru” imao i jedan poseban motiv.

- Bilo mi je važno da moja djeca Vito i Chiara vide da se radom i upornošću sve prepreke u životu mogu pobijediti. Nadam se da će im sport biti životni odabir.

Vito već ima rezultate, on je lud za boksom i kadetski je reprezentativac. Chiara ulazi u svijet tenisa pa ćemo vidjeti... Tek joj je sedam godina, s mamom je, lijepo joj je, zaključio je Rosso.