Mozaik Showbizz

Fascinira šeike i franjevce

'Nije izvan Hrvatske ništa lakši život. Ono što ljudi moraju znati je da si vani sam...': naš poznati arhitekt oazu mira pronašao je u Dalmaciji, otkrio nam je i kako se nosi sa smrću brata

Fascinira šeike i franjevce

Elegancija i jednostavnost omiljeni su stil Ante Vrbana, šibenskog arhitekta svjetskoga glasa, koji je još kao klinac odrastajući na zagrebačkom Vrbiku neprestano nešto crtao i istraživao budeći znatiželju u sebi.

S vremenom su ga upravo velika strast i želja da bude majstor igre vodile prema samom vrhu pa je tako već za vrijeme studentskih dana, uz grijanje stolice učeći za ispite, uspio ostvariti čak 50 projekata s utjecajnim klijentima.

Svoje je tragove u arhitekturi odavno ostavio - i ne nazire im se kraj. Ante stvara svakodnevno, raspored mu je pun iduće dvije godine, a on je baš kao i u djetinjstvu pun inspiracije sretan što radi ono u čemu istinski uživa. Višestruko nagrađivani vizionar svjetskih razmjera i brat našeg pokojnog visažista Tome Vrbana čiji arhitektonski stil istovremeno fascinira arapske šeike i hrvatske franjevce, svoju istinsku oazu mira pronašao je u Jadriji pokraj Šibenika gdje se uvijek rado vraća u svoju prizemnicu uz more.

Još u ranom djetinjstvu pokazali ste talent za crtanje. Danas je iza vas 300 izvedenih radova po cijelom svijetu i više od 10 nagrada struke. U kojem ste trenutku znali da je arhitektura ono čime ćete se baviti?

- Zaista od malih nogu, mislim da svaka osoba na planetu ima u sebi jedan talent od Boga i u čemu može biti najbolji. Pitanje je samo jesmo li spremni raditi i predati se tom talentu u potpunosti. Jednostavno sam shvatio da što više radim, imam više sreće.
Obožavao sam lego-kocke, stalno crtao, imao svoj svijet. Arhitektura je sastavni dio mene. Ja se ne borim protiv sebe, ja se samo trudim biti svaki dan malo bolji čovjek nego dan ranije. Odlučio sam živjeti tako da gradim. A svi naši životi su sklop naših odluka. Dobrih i loših. Kao što ima predivnih, ali i teških dana. Kao što noć ima dan. Moj posao je jednostavno ono što me definira kao osobu.

Projektirali ste crkvu Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta u Kninu. Koliko ste ponosni na taj angažman? Kakvi su komentari Kninjana koji dopiru do vas?

- Hrvat sam i katolik, i na to zauvijek ponosan. Kao i na svaki svoj projekt. Uzeo sam jednostavno liniju svjetla i nacrtao interijer. Neki su ju shvatili odmah, neki tek nakon što su ušli u crkvu, a neki neće nikada. I to je sasvim u redu. Krist je rekao: 'Ja sam svjetlost svijeta' i to je poruka koju taj interijer šalje. I na to sam zauvijek ponosan. Struka iz svijeta ju je prepoznala kao potpuno novu viziju sakralnog interijera i nagradili je u Londonu za najbolji public interior u 2016. Oni je zovu vizionarskom, ja je zovem ljubav. Svatko ima pravo na svoje mišljenje, mislim da je to temelj suvremenog društva. Najveća nagrada su upravo ljudi koji je zaista vole i puna je svaku večer na svetoj misi. Ona je puno veća i od mene i nagrada. Ona je poruka.


Imate li u planu još neke zanimljive projekte sličnog tipa?

- Jako se veselim svim projektima u ovoj i iduće dvije godine. Prvi slobodan termin imam tek u rujnu 2021. Da mi je netko rekao prije deset godina da ću imati listu čekanja, rekao bih mu da je lud. Zahvalan sam na životu koji sam dobio priliku živjeti, na svim teškim, ali i predivnim danima. Ne planiram raditi sakralne objekte, barem ne u sljedećih nekoliko godina. Dobio sam iz Europe dosta ponuda za crkve i samostane. Ali zasad će Knin biti moj jedini takav projekt. Htio bih projektirati što više različitih stvari. Mislim da je domena stvaranja jako velika i da se ne treba ponavljati. Možda jedan dan ponovo napravim crkvu. Tko zna gdje će me život i posao odvesti.

Na društvenim ste mrežama objavili fotografiju Notre- Dame nakon nečuvene tragedije. Što mislite tko je krivac za nju?

- Teško je to reći i ne bi bilo fer govoriti napamet. Notre- Dame je posebna i predivna crkva i siguran sam da će najveći svjetski stručnjaci sudjelovati u njenoj obnovi. I da će opet zablistati u punom sjaju. To je zaista tragedija što se dogodilo, ali sada treba gledati naprijed i ponovno je izgraditi.

Sjećate li se na što ste potrošili prvi honorar?

- Kupio sam mami i Tomi poklon. Nije bila neka suluda cifra.

Mislite li da novac kvari ljudi?

- Ne nužno, ovisi o tome jesmo li ga sami stekli ili ne. Treba znati kako smo počeli da bismo cijenili zaista gdje smo sada. Mislim da čovjek koji izgubi korijene, ne može imati ni krila. Respektiram ljude po onome što su stvorili, ne po onome što imaju.

Jedni od onih s kojima surađujete su i arapski šeici. Jesu li zahtjevni klijenti?

- Svi moji klijenti su uspješni ljudi s respektabilnim karijerama i životom. I svi dobiju moj tadašnji maksimum. Sve je ostalo stvar zemljopisa gdje trenutno radim. Ne mogu ih dijeliti po tome odakle su. Niti koje su religije, boje ili običaja. Svi oni imaju moju apsolutnu pažnju i predanost dok za njih radim.

Prošle ste godine rekli da vas tuga inspirira i da ste je najviše osjetili kad vam je brat preminuo. Tomo vam je bio najbolji prijatelj. Kako čuvate uspomenu na njegu?

- Ja Tomu vidim i čujem u svakoj zraci sunca i svakoj kapi kiše. I sve što ću u životu napraviti dobro njemu je i mojoj mami u čast.

Koliko vam često padne na pamet? Je li vam se s godinama lakše nositi s njegovom smrću?

- Teško je odgovoriti na ovo pitanje. Vidim ga u sebi i u našim zajedničkim prijateljima, u mami i teti, cijeloj obitelji. Jednostavno se trudim biti najbolji što mogu biti, njemu u čast. Nađem ga negdje između redaka svakog dana. I kada je teško i kada je dobro. Svatko mora naći svoj modus operandi kada izgubi fizički nekoga koga voli kao sebe. Tada nema rješenja problema, jer to nije problem, nego stanje s kojim živiš. Hoćemo li to pretvoriti u motivaciju pa biti najbolja verzija sebe njima u čast ili stati i uvenuti ovisi samo o nama samima. Ja nisam tip koji vene. U ovom životu ću dati svoj maksimum da ostavim trag na zemlji i nadam se malo uljepšati svijet. Barem malo. Ovaj život je zaista tren u beskonačnosti. Ono što znam je da ćemo se opet sresti. Čovjek prosvijetljenog uma si ne može pomoći da ne misli o nadnaravnom. Kao što vjerujemo u Boga, tako vjerujem i da postoji nastavak svega. Mislim da ništa nema kraj, samo se mijenja stanje i oblik. Ali sve ono što je vrijedno se nastavlja.

Imate psa Zeusa za kojeg ste rekli da vam je spasio život nakon Tomina odlaska. Koliko vam je i kako oplemenio život nakon tragedije?

- Zeus je moje srce u visini koljena. To uopće nije pas. On je bezuvjetna ljubav na četiri noge. Ljubav uvijek oplemeni život, jer ona pokreće svemir. Tako je i on oplemenio moj na bezbroj načina. I pomogao mi.


Ne krijete kako ste jako produhovljeni. Koliko vam znači vjera u Boga?

- Vjera je sastavni dio mene. Jednostavno osjećam u svemu što jesam da postoji energija koja je ispravnija od svega oko nas i nas samih.

Uskrs ste dočekali u vašoj šibenskoj vikendici koja je proglašena najljepšom europskom rezidencijom. Čini se da je upravo rodna Dalmacija mjesto gdje se uvijek iznova volite vraćati i pronalaziti mir.

- Jadrija i Šibenik su moji punjači. Mjesto gdje žive moji prijatelji i gdje sam onaj Ante koji zapravo jesam. Šibeniku ću se uvijek vraćati. Čovjeku zaista ne treba ništa više od mjesta pripadnosti. Tek kada imate polazišnu točku kojoj se vraćate, možete osvojiti svijet. Jer gdje god da jesam i gdje god da u danom trenutku radim, sama spoznaja da me čeka moj paviljon uz more mi proizvede sreću u svakom atomu tijela. Meni su Jadrija i Šibenik ljubav. Mamin i tetin ručak, didin brod, bakina popodnevna glazba i miris njene kreme za lice. Jednostavno obitelj i pripadnost. Ne možete biti uspješni ako to nemate, ne zapravo uspješni. Jako sam zahvalan Bogu na tome. I na prilici da radim što volim.

Po čemu najviše pamtite svoje odrastanje?

- Po bezrezervnoj ljubavi moje mame prema meni i Tomi.

Kad vam je u životu bilo najteže?

- Kad je Tomo otišao. Tada sam shvatio što je problem. Nevjerojatno je kako se iskristalizira sve. Ono što sam mislio da su problemi postanu banalnosti. Odrastao sam 200 godina u 24 sata. Tuga koncentrira, ako joj ne dozvolite da vas odkonzumira. Ja to jednostavno nisam dozvolio, ni ja ni mama. U jednom trenutku sam pobijedio samoga sebe i krenuo dalje. Teško je to opisati. Više nikada ništa ne može biti isto, niti to želim. Ja sam akceptirao stvari kakve jesu. I živim život najbolje što znam. Nikada neću odustati od toga da budem najbolja varijanta sebe. Mislim da je to obveza svih nas.

Za nas Hrvate često znaju kazati da smo mali narod velikog srca. Jeste li sretni u Hrvatskoj ili ste poželjeli živjeti negdje u inozemstvu?

- Hrvat sam i na to najponosniji na svijetu. To znaju svi koji me poznaju u Hrvatskoj i inozemstvu. Mi smo poseban narod koji ima sreću živjeti u najljepšoj zemlji na svijetu. Proputovao sam skoro cijeli planet. Ali naravno da, ako nemaš uzorak života u inozemstvu, ne možeš ni znati kako ti je kada si kući. Nije izvan Hrvatske ništa lakši život nego u Hrvatskoj. Ono što moraju ljudi znati je da si vani sam, a doma si uvijek uz nekoga svog. Neovisno o karijeri po svijetu uvijek ću raditi i u Hrvatskoj. Barem dva projekta godišnje koja izaberem. I moja će adresa zauvijek biti Hrvatska. Živio sam u raznim gradovima, radio s raznim ljudima, na istoku i zapadu planeta. Ali jedna je Hrvatska. Njoj ću se zauvijek vraćati.

Iduće godine proslavit ćete 40 godina, no i dalje izgledate poput zanesenog dječaka. U čemu je tajna?

- Ja nemam vremena za starenje. Niti mislim o tome.

Imponira li vam što se često znate naći na listama najpoželjnijih hrvatskih neženja?

- Što reći nego hvala na komplimentu, barem mislim da je to kompliment.

Ustajete već u 6 ujutro, a idete spavati u 1 iza ponoći. Kako to da vam je pet sati sna dovoljno?

- Ima dana kada dođem do točke da jednostavno moram sjesti u auto i otići na Jadriju spavati 12 sati u komadu. Ne često, ali imam i ja limit. Najveći mi je problem što bi mozak radio 24 sata, a tijelo se malo buni. Zato treniram 3 puta tjedno. Pokušavam naći neku ravnotežu. Za sada mi je prosjek 5-6 sati dnevno dovoljan za funkcioniranje. Često spavam u autu i avionu. Moram priznati da se ljudi koji rade za mene jako brinu o meni i hvala im na tome. Čovjek je općenito jak koliko mu je jak tim iza njega.

Žalite li za nečime i biste li nešto mijenjali?

- Moj život je sklop mojih odluka. Čovjek uči dok je živ. Na krivim odlukama i pobjedama. Ali sam uvijek davao svoj maksimum. A dati svoj maksimum je uvijek dovoljno!

Naslovnica Showbizz