Mozaik Showbizz

Okupan nostalgijom

Od 'Obojene' 90-ih do Gripa prošloga ljeta: uoči prvog solo nastupa u Splitu, s Milom Kekinom popričali smo o svemu pomalo, anegdota sa Žnjana mnoge će nasmijati

Okupan nostalgijom

U splitski klub "Quasimodo" u subotu, 23. ožujka, stiže Mile Kekin, i to u nešto drukčijem izdanju nego što smo ga do sada imali priliku gledati u Splitu. Prvi put u ovom će gradu održati samostalan nastup, bez ostatka Hladnog piva, kojim će ujedno predstaviti svoju "Kuću bez krova".

Album je to koji je zamišljen kao "svirani film s deset scena", a Kekinu je donio dvije nominacije za Porin – za album godine i za najbolji album rock glazbe. Iako je poznato da ne bježi od kritike društva i političkih zbivanja, na njegovu novom albumu nema politike, a više o "Kući bez krova" otkrio je za "Reflektor".

Za dva dana stižete u "Quasimodo". Kakva su vaša očekivanja od nastupa i što sve pripremate?

– Očekivanja su jako mala jer zapravo prvi put dolazim u ovoj postavi, kao solo izvođač s bendom, predstaviti svoj album "Kuća bez krova", iako sam i ranije radio u solo izdanju, na albumu "U dva oka" davne 2001. godine.

Predstavit ću cijeli novi album plus nekoliko pjesama koje nisam nikada izvodio uživo, i očekujem da će doći ljudi koji ne očekuju Hladno pivo i koji su spremni na nešto sasvim novo. Mogu ti reći da uopće nije loše kad si opet debitant, pa čak i ovakav, lažni. Imaš mala očekivanja i teško se možeš razočarati.

Ipak, iza vas već stoji priličan broj splitskih koncerata, onih s Hladnim pivom...

– Ma mi smo u Splitu imali fantastične koncerte, baš zadnji nastup prošle godine na Gripama jedan je od top koncerata, tako da više i ne pamtim koliko smo ih imali na raznim lokacijama – od kluba "Obojena svjetlost" 90-ih godina pa do Gripa, dvorana, svega je bilo…

Pamtite li neke zanimljive priče s tih nastupa?

– Bili smo na jednoj bajkerijadi, tj. moto partyju, mislim da je to bilo na Žnjanu u nekom šatoru koji je pun krcat publikom, ali, nažalost, s preslabom rasvjetom na ulazu pa su bajkeri na kraju, kad su zbrajali novce od ulaznica, shvatili da je sve prepuno fotokopiranih novčanica. Kopije su bile užasno amaterske, ali u polumraku, u gužvi, dovoljno uvjerljive. Bajkeri su, srećom, bili dovoljno korektni da nas plate pravom lovom.

Vratimo se sada na vaš novi samostalni album "Kuća bez krova". Možete li nam kazati nešto više o njegovu konceptu?

– Zamišljen je kao svirana autobiografija u kojoj ima puno situacija iz mojeg života, spominjem i neke likove koji su me u njemu pratili. Zamislio sam ga kao filmski album od deset scena, album koji ima i nekakvu radnju i početak i kraj, moglo bi se reći da je to konceptualni album o odrastanju. Prvo sam krenuo pisati priču o djetinjstvu, ali skužio sam da sam prelijen za ispisivanje puno stranica, pa sam snimio deset pjesama. Evo, recimo, taj "Reno 4" stvarno se dogodio. Ali i "Atlas" je situacija koja mi se događala u životu jer sam puno bio na putu i puno jesam na putu zbog profesije. Tako da tu ima dosta pjesama s kojima se ja, a očito i neki drugi ljudi, mogu dobro identificirati.

Jeste li očekivati da će upravo "Reno 4" postići takav uspjeh?

– Čim je "Reno" snimljen, shvatio sam da pjesma ima taj potencijal, nekakav optimizam za koji mislim da ljudima fali, pogotovo danas. Nisam slutio da je baš toliko ljudi u jednom trenutku vozilo "četvorku". Nisam ni očekivao da će toliko dugo biti na prvim mjestima top-lista. Mislim da je "Reno 4" bila najbolja najava albuma, ali nije mi bila ideja napraviti album s deset "Renoa 4". Evo, sad sam izdao i peti singl ("Samo moja", op.a.), znači, pola albuma sam već pretvorio u singlove i mislim da ima još materijala na njemu, bit će tu još pjesama.

Kako ste zadovoljni reakcijama na najnoviji singl?

– Dobro je. "Samo moja" dosta je netipična ljubavna pjesma. Koliko je o ljubavi, toliko je i o strahovima. Na koncertima ljudi dobro reagiraju na nju, vrti se dosta na radiju. Moram ovim putem zahvaliti i Yoggi Lonichu, svjetskom gitarističkom asu naših korijena, koji je, između ostalog, svirao s Chrisom Cornellom, Alanis Morissette i sličnim facama i koji je pjesmi poklonio malo tog bjelosvjetskog glamura.

Po kojem ste kriteriju odabrali upravo ovih deset pjesama za "Kuću bez krova"? Je li neka "otpala" u zadnji tren?

– Bilo je par pjesama koje su bile gotove, čak i snimljene u studiju, ali od njih sam na kraju odustao jer nisu pasale među ovih deset. Ideš po nekom filingu, nema tu sad neke velike računice niti algoritma. Htio sam napraviti album koji će biti kao albumi koje sam ja slušao i koji su mi prirasli srcu – kad ih staviš, nemaš potrebu prebacivati pjesme, cijeli je album u jednom filingu i zato je trebalo napraviti selekciju. Bilo je tu pjesama koje su isto dobre, ali su stršale pa ću ih sačuvati za neki dugi album. Općenito mislim da nema više potrebe forsirati duge albume jer ljudima je ionako skraćen fokus, za to uglavnom konzumiraju pjesmu po pjesmu.

Na albumu se nalazi i "Atlantida", duet s Momčilom Bajagićem Bajagom do kojega je zapravo došlo nakon što mu je proteklog ljeta bio zabranjen nastup na "Danima piva" u Karlovcu…

– Pjesma je bila snimljena, već je bila gotova kad se cijela ta situacija događala, a ja sam i prije nego što sam je snimio imao ideju da to bude duet, ali nisam se mogao sjetiti tko bi mogao biti taj moj brat s Atlantide. Tako da je ta zabrana ispala, da kažem tako, nebeski podsjetnik: zašto ne bih pozvao Bajagu? Čuli smo se telefonom, on je pristao i ostalo je povijest.

Proteklog ljeta je i nastup Hladnog piva na splitskim Gripama izazvao negodovanja. Jeste li se obazirali na napise uoči koncerta?

– Ne, iskreno rečeno. To je bilo toliko besmisleno da smo odlučili to ignorirati i samo širiti dobre vibracije, a publika nam je to uzvratila. To je bio fantastičan koncert za koji nismo dali da nam ga itko pokvari, a kamoli političari ili njihovi klijenti.

Tko je vaš najveći kritičar kad je glazba u pitanju? Komu dajete svoje stvari na slušanje, jesu li to obitelj, prijatelji?

– Prva je uvijek supruga, koja je u drugoj sobi dok ja sam ja u radnoj sobi i koja je moj najnemilosrdniji kritičar pa mi odmah kaže čim se kreativno malo spotaknem. Naravno, kad puno radiš, bude i puno toga što ne valja, to je normalno i od toga ne treba bježati. Da bi napravio jednu dobru pjesmu, trebaš napisati i dosta loših, ali po mogućnosti ih ostaviti za sebe i svoje najintimnije društvo, ha-ha. Drugi veliki kritičar je vrijeme, jer dobra se pjesma uvijek vraća, a treći je onaj kad doneseš pjesmu u bend i kad se to počne aranžirati… Neka pjesma koja ti je doma, nasamo, dobro zazvučala, s bendom zna puno slabije ispasti i onda opet znaš da nije to to.

Vašu "Kuću bez krova" već uspoređuju s albumima Brucea Springsteena. Što vi mislite o tome?

– Springsteena pratim cijeli život. Kad sam se tek počeo baviti glazbom, slušao sam Springsteena i on je ustvari jedan od rijetkih, uz Toma Waitsa, Boba Dylana i Vana Morrisona, koji su me pratili cijeli život i kojima se uvijek vraćam. To je nekakav storytelling koji ja prakticiram i s Hladnim pivom. Svaka pjesma priča svoju priču. Na ovom smo albumu Denyken, moj producent, i ja namjeravali dobiti široki američki zvuk koji je karakterističan i za tu američku školu rocka. Imaš i taj motiv ceste kojem Springsteen često pribjegava, tako da ima tu podudarnosti, ali album je i lokalno obojen. Meni je bitno da kad netko čuje album skuži, ne samo po jeziku nego i po slikama, da je to vezano uz naše područje i da se naši ljudi mogu s tim identificirati. Tako da mi je usporedba sa Springsteenom veliki kompliment, ali opet, samo jedan je The Boss.

Pjesme s albuma prožete su nostalgijom. Jeste li i inače nostalgičan tip osobe?

– S jedne strane nemam potrebu vraćati se previše unatrag. Hladno pivo je, recimo, napravilo album "Greatest hits" tek nakon trideset godina bavljenja glazbom i nakon osam albuma. Ipak, nekako se uvijek bojim toga jer mislim da treba ići naprijed, a imaš vremena u svojim poznim godinama promatrati učinjeno. Međutim, na ovom sam albumu htio uhvatiti duh svojeg djetinjstva, a to je uvijek igranje s nostalgijom, melankolijom i sjetom, ali ako želiš dugo opstati u ovom stihoklepačkom poslu, onda moraš znati crpiti pjesme iz raznih bunara. A ovaj bunar iz kojega sam vadio pjesme za "Kuću bez krova" i nisam baš puno iskorištavao.

Osim glazbi, pridajete pažnju i spotovima. Mislite li da su oni u današnje vrijeme jednako važni kao i pjesma?

– Mislim da je pjesma najvažnija, ali spotovi mogu znatno pojačati dojam, podcrtati poruku i ostati u sjećanju slušatelja nakon što pjesma već ishlapi. Isto je s coverima albuma. Tako da kad već radim skupe spotove, jako pazim na scenarij i puno razmišljam o tome. Spotovi su, gledano u omjerima koliko košta studio, a koliko dobar spot – jako skupi, a najgore je što se ponekad ne vidi, ha-ha-ha. Pokušavam paziti na svaki detalj, malo pjesama napišem u godinu dana i dugo mi treba između albuma, tako da kad su pjesme gotove, gledaš da ih snimiš u što boljem studiju, da spotovi budu što bolji tako da ti jednog dana, kad se okreneš, ne bude baš previše neugodno.

Kažete da je dug period između vaših albuma. Je li to zbog toga što ste perfekcionist?

– Sad si me dovela u situaciju kao kad političare pitaju što je vaša najveća mana pa oni kažu "pa ja sam perfekcionist, previše sam radišan i slično". Ne bih mogao to za sebe reći, jednostavno imam taj "switch" u glavi da kad napravim album, onda okrenem "svirački modus" pa sviramo godinu, dvije, tri. Tada ne mogu napisati ništa novo i onda opet okrenem na kreativni modus. Često sam čitao biografije bendova u kojima oni kažu da su na turneji napisali četiri nove pjesme, ali ne znam kako, jer kad si na turneji, ili si u kombiju okružen ljudima gdje svatko nešto priča ili si po nekim hotelskim sobama ili na koncertu. Možda ja nisam dovoljno organiziran da bih mogao biti tako kreativan…

Ne ustručavate se komentirati aktualna društveno-politička zbivanja. Što mislite o moralu naših političara s obzirom na vijesti koje smo imali prilike pročitati proteklih dana?

– Mislim da je, nažalost, na jezivo niskim granama. Negativna selekcija sve više uzima maha. Najgore je to što sudstvo i policija funkcioniraju samo u obrani vlasti i bogataša. Odgovornost političara je, između ostalog, da šalju poruku građanima što je dopušteno ponašanje, a što nedopušteno. Mislim da je ova zadnja prometna afera loša poruka, jer što je onda sljedeće? Teško je zbog toga i kao roditelj odgajati djecu da se drže nekih moralnih normi kad u društvu vide da nasilnici, prijestupnici i mafijaši prolaze bez kazni.

Jeste li ikada pomislili da biste svoja razmišljanja i stavove mogli dijeliti preko društvenih mreža, kako mnogi to danas čine?

– Ja Facebook koristim isključivo za promociju pjesama i informiranje svojih fanova gdje sam i što sam. Ne zato da bih tamo pisao, osim kad me nešto baš jako uzdrma. Imam nekakvu neobjašnjivu odbojnost prema društvenim mrežama, premda se njima služim. Dopuštam sebi luksuz da kao zreliji, stariji izvođač ne moram pratiti baš svaki internetski trend. Ne znam što bih trebao, stavljati slike sebe – sretnog, zadovoljnog, nesretnog? Nemam potrebu za tom vrstom samopromocije. Imam pjesme, imam spotove, koncerte i već dovoljan broj fanova da ne moram biti u svakom kutku interneta.

 

Pričigin
Kekin je u utorak gostovao i na Pričiginu, festivalu pričanja priča.
– Zvali su me već par puta, ali svaki put bih imao svirku ili nešto. Pričigin je super manifestacija. Ono što sam vidio jako mi se sviđa, vlada pozitivna atmosfera, a ljudi su očito željni normalne diskusije i smijeha.

 

'Igramo se države bez pravila igre'
– Hrvatska nije ideološki podijeljena, ona je vrijednosno podijeljena. Mi se igramo društvene igre zvane "država" a da se nismo dogovorili o pravilima igre, a kamoli o zajedničkim vrijednostima. Ova prometna afera je, recimo, dobar primjer za to. Moramo se dogovoriti o tome vrijedi li zakon za sve. Da se ne lažemo, svi znamo zašto ministrica nije imala važeću vozačku dozvolu. Zato što kad policija zaustavi ministre ili pijane gradonačelnike, oni se moraju ispričati i pustiti ih ako ne žele izgubiti posao. Ideologija je već level up. Do toga još nismo došli. Hajmo se prvo dogovoriti je li znanje važno, jesu li činjenice bitne ili moje mišljenje o kvantnoj fizici vrijedi isto kao i mišljenje kvantnog fizičara. Tek kad dogovorimo nemilosrdna pravila igre koja vrijede za sve, možemo naprijed.

 

Naslovnica Showbizz