StoryEditor
Showbizskromna i zahvalna

Znate li tko je samozatajna žena koja je Dinu Rađi pomogla u njegovom sportskom usponu do vrha? Bila je na premijeri njegova filma, upoznali smo je

Piše Lenka Gospodnetić
6. ožujka 2020. - 15:50
Nikola Vilić/HANZA MEDIA

Na premijeri “Rađe”, dokumentarnog filma o košarkaškom velikanu Dinu Rađi autora Vojana Koceića, među mnoštvom “celebrityja” – što sportskih, što iz drugih sfera društvenog života – našla se i jedna samozatajna žena.

Riječ je o Evi Savić, 69-godišnjoj čistačici pri nekadašnjem košarkaškom klubu “Jugoplastika”, kojoj je na kraju premijere filma u CineStaru “Malla of Split” glavni protagonist Dino Rađa javno zahvalio jer mu je “kad je ima 14 godina svaki dan kuvala čaj”.

Veliki prijatelj pokojnoga Mosora i legendarni splitski sportaš toplo je zagrlio skromnu ženu i ponosno se fotografirao s njom, pokazavši vlastitu ljudsku veličinu, te da zna cijeniti i najmanje ljude koji su mu pomogli na usponu do vrha.

Mi smo, pak, poželjeli saznati koju riječ više o ženi za koju nitko u javnosti prije nikad nije čuo, a tri i pol desetljeća je marljivo čistila klupske prostorije “Jugoplastike” i bila kao neka druga mama djeci koja su trenirala, pobjeđivala, odlazila iz kluba i u nj se vraćala...

Strugala tribine na ‘Jadrana’

- Ajde šta ću vam ja, neš ti mene – smije se simpatična gospođa Eva, koja je još kao curetak došla u Split iz Biograda na Moru, i to na poziv rođaka iz Murtera.

On je pak stanovao u skromnoj kućici na Zvončacu, na mjestu koje je danas hotel.

- Došla san mu pomoć oko stare matere, a još prije toga san radila dvi-tri godine sezonski u Biogradu. Čistila u hotelu, a nego šta ću kad san imala samo osnovnu školu.

Nisan ja loše učila, nego nas je bilo petero dice, a živili smo samo od jedne plaće; otac je radija ka noćni čuvar u odmaralištu u Biogradu, a brat se školova na zanatu u Karlovcu.

Nije me sram reć da san još u školi kopala u polju i ovce čuvala; često bih na nastavi zaspala. I tako san, bez puno škole ali mlada i radišna, došla u Split.

S obziron da san bila kod rođaka, matere mu i žene na Zvončacu, znala san priskočit i na “Jadrana” kad bi se piturava bazen, ostrugat tribine i tako, odradit nešto, očistit šta triba.

Tamo san upoznala pokojnoga Beru Markovića iz KK Jugoplastika, on je često dolazija na “Jadrana” pa mi je reka da u“Jugoplastike” triba radnika.

I tako san došla najprije na jedan posal, pripremali smo piće za automate za radnike u pogonima.

Onda san nakon nekoliko godina došla u klub, najviše san čistila Malu dvoranu na Gripama. Tu su trenirala dica iz “Jugoplastike” i iz “Dalvina”, znali su se skoro i potuć oko čaja – smije se nekadašnja domaćica/spremačica u penziji, koja se puno manje namučila oko kuhanja voćnog čaja iz praha u rostfraj-teći nego čišćenja.

- Čaj smo dobivali u prahu iz Slovenije, na kile u kašetama, i onda bi ga mutili s toplon vodon zimi ili hladnom liti. Dica bi navalila iza treninga na taj čaj u kužinicu ispod tribina, priko puta svlačionice.

'Ma bili su dobri'

Ne bi mogli dočekat da ga prilijen u čikare, nego bi ga kacijolon grabili i pili. Natisli bi se u onu kužinicu koja je bila malešna, a oni svi veliki, Dino i drugi, još ka dica. Uvik me bilo straj kad bi tako iz kacijole pili jer bi prolivali pod u kužini, one pločice; nije meni bilo do pločica, nego bi me bilo straj da ćedu se skliznit i udrit - Eva će.

Pa nastavlja:

- Lako je bilo s dicon, bili su dobri. Najteže je bilo čistit Malu dvoranu iza koncerata i utakmica.

Tada su svi pivali tamo, kod nas, osamdesetih godina, Doris Dragović i drugi. Sićan se iza koncerta Bijelog dugmeta, to je bilo strašno kakvo sam stanje zatekla u dvorani: miljon čikova, stakla, bočetina, upropašten onaj linoleum na podu.

Dvi žene su uvik morale ostat očistit iza utakmice, neke fešte ili koncerta, kad završi da završi. Tako je bilo i kad se priređiva doček naših iz Njemačke sa Europskog prvenstva, sićan se ka jučer, tri godine zaredon su osvajali titulu, taman prije ovoga rata.

I slavili su isto tu. U dvoranu je moglo stat, nisan sigurna ali oko četri iljade ljudi, a bilo bi puno ka šipak. I onda iza svega nas dvisame bi sve izmele, između tribina i parter.

Dikod bi ostavile najgornje katove za ujutro, onda bi ih prije treninga tiho izmele da ne prašimo doli dici dok treniraju– prisjeća se umirovljena čistačica koju je Dino Rađa poštivao kao dječak, ali i odrastao čovjek.

- Dino se vraća u dvoranu, doša je kod nas i kad se bija oženija za prvu ženu, ono kad su se on i Pipi (Željana Rađa, nap.a.) vratili iz Italije doveli su maloga Duju, i on je trenira, danas su mu dvajzdvi godine.

Onda mu je Dino reka: “Vidiš ovu ženu? To je teta Eva, nemoj je slučajno uvridit” - prisjeća se naša sugovornica.

- I mali je Duje bija dobar, ona dva druga momka nisan upoznala – napominje.

Eva Savić u Splitu se i udala, i sredinom osamdesetih muža pokopala. Pokojni je bio varioc, dobili su dvije kćeri, Eva je i baka dvoje unučadi.

Živi u stančiću od tridesetak kvadrata u Riječkoj ulici, a zahvaljujući pozivnici na premijeru Koceićeva filma “Rađa”, prvi put je posjetila i multipleks-kino u “Mallu”.

Ništa mi nije žaj

- Nikad nisan bila u Malla, ćer me odvela pogledat ovi film. Plakala san cilo vrime, puno mi se svidija – iskrena je “teta Eva”, koja se nakon kratkog medijskog bljeska koji ju je zadesio zahvaljujući zahvalnom Rađi, vraća u svoj maleni, skromni život.

- Čujte, da je idealno, nije. Muči me šećer, iman povišenu masnoću u krvi i slabo vidin; čekala san ćer da mi pročita “Slobodnu” kad san ono izašla na slici s premijere filma. Rekli su mi da san dobro ispala...

Nema veze, neka slabo vidin i još sto problema, neću još krepat, iman posla s ove strane! - smije se spremačica iz “Jugoplastike”.

Mi je još pitamo: kad vrati film unatrag, je li zadovoljna kako je (do sada) proživjela život?

Ipak se nije imala priliku puno školovati, pa čak ni košarku trenirati, ići na balet možda, svirati klavir...
- Ma ništa van meni nije žaj. Zadovoljna san životon i prije i sad.

Jedino bi volila da mi je, nakon 35 i nešto godina staža, penzija bokun veća a ne samo 2100 kuna.

I da mi je pokojni muž živ! E, onda bi nam bilo super – kazuje malko sjetno Eva Savić, dobra “teta” iz KK Jugoplastika. •

#DINO RAĐA#PREMIJERA DOKUMENTARNOG FILMA RAĐA#EVA SAVIĆ

Izdvojeno

4. svibnja 2020. - 16:38