StoryEditor
ShowbizNOVI SMJER

Tonči Huljić je prvi skladatelj na svijetu koji je napisao pop-misu! ‘Ovo je nešto najkompleksnije što sam dosad radio. Na premijeru ću zvati predstavnike svih konfesija‘

19. lipnja 2021. - 08:45

Svaki je dan poput kapitalnog djela. Evo vidiš što je sad bilo, nogometaš je izašao na teren, srušio se i bore mu se za život.

Jutros nije mogao ni naslutiti da će mu se tako nešto dogoditi – govori mi u jednom trenutku Tonči Huljić (59) dok razgovaramo za vrijeme utakmice između Danske i Finske, u kojoj se Christian Eriksen srušio na nogometni travnjak. Referirao se time na moje pitanje misli li da je "Misa Mediterana", koja će 5. kolovoza, na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, doživjeti svoju praizvedbu u splitskoj galeriji Meštrović, a sutradan i svečanu premijeru – njegovo kapitalno djelo.

image
Sasa Buric/Cropix

Prva pop-misa na svijetu zapravo je sakralni koncert nastao na temelju liturgijskoga misnog teksta na latinskom jeziku koji se Huljiću toliko svidio da ozbiljno razmišlja cijeli novi CD sa svojim bendom Madre Badessa snimiti upravo na latinskome.

Ovo je kao da slušate 'Bohemian Rhapsody' 44 minute

Po čemu je ova pop-misa drukčija od ostalih?

– Mnogi će možda pomisliti da je riječ o klasičnoj misi sa svećenikom, međutim ovo je misa kao glazbena forma.

Ovdje se radi o svojevrsnom iskoraku u 21. stoljeće. U misu sam stavio sve aktualne trendove – upotrebu kompjutora, sintisajzera, stilove poput trapa i disko-glazbe, pomiješane s flamencom, tangom, južnjačkim ritmovima i svime onime što čovjeka može navesti na ples ili kontemplaciju. Jako je prisutna i elektronika, ali i klasična upotreba orkestra.

To je misa koja se može slušati ujutro kad se probudite, da vam podigne raspoloženje i da uđete u dan vedri. Možete je slušati dok vozite ili na plaži dok ispijate koktel. Osjećat ćete se dobro. Provest će vas kroz cijelu lepezu emocija, nećete se opterećivati jezikom, koji je latinski, i činit će vam se da sve razumijete. Kao da je na vašem jeziku. Ili kao da slušate, recimo, "Bohemian Rhapsody" 44 minute, sastavljen od pet različitih dijelova, koji svi čine jednu cjelinu.

image
Sasa Buric/Cropix

Kako teku pripreme za splitsku praizvedbu?

– Na svečanu premijeru bit će pozvani vrhovni predstavnici svih konfesija.

Čekamo da vidimo kakva će biti epidemiološka situacija, nadam se da ćemo u publici moći imati između 500 i 800 ljudi. Na pozornici će ih biti oko 45, što uključuje zbor, orkestar i soliste. Redateljica je Jelena Bosančić, dirigent Jure Bučević, a varaždinski kipar Nikola Vudrag radi vizualne elemente i scenografiju. Bit će korišteni njegovi elementi i instalacije po kojima je prepoznatljiv u svijetu.

Inače, gotovo sve troškove snosim sam, od snimanja do postavljanja na pozornicu.

Osim vaše kćeri Hane, koja je otpjevala dvije dionice, tko još sudjeluje od solista?

– Ponosan sam na Hanu jer ima rijedak koloraturni sopran jedne vrlo egzotične boje. Sama je orkestrirala, napisala i otpjevala dvije "Dies irae". Tu su još Lorena Bučan i Karlo Vudrić.

Latinski je jezik fantastičan

Zašto naziv "Misa Mediterana"?

– Mediteran je kolijevka civilizacije. Ja sam Splićanin, Dalmatinac, Hrvat, Mediteranac. Baš tim redom. Čitav ovaj bazen u kojem živimo, popularno ga zovemo regija, nekad je to bila Jugoslavija, pun je glazbenih utjecaja koji su me formirali kao autora.

Ali tom bazenu pripadaju i Italija, Grčka, Alžir, Izrael, Tunis, Španjolska, Francuska... Taj kolorit života dao mi je za pravo da posegnem za svim tim utjecajima.

Mi u Hrvatskoj nemamo neki autohtoni instrument, što mi je jednom prilikom rekao i pokojni Ljubo Stipišić. Prirodno je da ja, koji živim ovdje, idem na jednu širu sliku, a ona je Mediteran.

image
Sasa Buric/Cropix

Biste li rekli da je ovo vaše kapitalno djelo?

– Do ovog trenutka jest jer je svakako najkompleksnije što sam dosad radio. Ali nadam se da je još puno toga ispred mene. Ne vidim razloga za predaju! Uvijek ću pronaći neke nove izazove.

Imponira li vam što ste prvi skladatelj na svijetu koji je napisao pop-misu?

– Nisam o tome ni razmišljao dok mi nisu rekli izdavači. Smatrali su kako je to odlična priča. Napraviti prvu pop-misu na svijetu. Tada sam doznao i da postoji rock-misa, koju je Leonard Bernstein napisao za pokojnog Kennedyja. Ali nitko nikad nije napravio misu baš u pop-varijanti.

Možda ju je netko i napisao u ovakvoj varijanti koja sadrži sve stilove, ali za nju ja ne znam.

Je li vam Vjekoslava pomagala?

– Njezin mi je sud dragocjen. Kad mi je rekla da je ovo nešto najbolje što je ikad čula u glazbi, znao sam da sam na pravom putu.

Dragocjeni su mi bili i njezini pozivi na ručak. Došla bi do mene i rekla: "Misliš li ti ručati, pogledaj koliko je sati." (smijeh) Tada bi me odvojila od klavira. Ovo je prva stvar nakon mnogo godina koja me je u potpunosti zaokupila, kao malo dijete koje dobije igračku.

Prvi ste put u svojoj karijeri skladali glazbu na tekst – i to misna čitanja na latinskom jeziku. Jeste li se bojali da nećete uspjeti?

– Cijeli taj sakralni pop-koncert je na latinskome i sačinjen je od klasične koncertne mise. Na samom početku je to izgledalo kao nemoguća misija. No iako je praktički mrtav jezik, itekako sam ga učinio živim.

Fantastičan je, premda ga nisam nešto posebno doživljavo dok sam ga učio u srednjoj glazbenoj školi. Sad mi se toliko svidio da planiram s Madre Badessom napraviti cijeli album na latinskome, a rekao sam Vjekoslavi da bismo mogli i neku pjesmu.

Trajanje mise je 44 minute, a stvorili ste je u svega 40-ak dana.

– To je bio jako složen posao. Prvo sam napravio demo snimke i sam odsvirao sve dijelove. Orkestratori su trebali dobiti pravu viziju koju note ne mogu dati. Također sam otpjevao ono što pjevaju solisti i zborovi. Jedna od pametnijih odluka u životu bila mi je kad sam u projekt uključio aranžera Nenada Šiškova.

On se kompletno posvetio tome, čak bih rekao da je u misi više i od mene. Zna svaki ton, zarez... Zahvalan sam mu na tome.

Posebno ističem i ulogu splitsko-makarskog nadbiskupa Marina Barišića na osobnom zalaganju da ova misa dobije što širu i veću vidljivost. Zahvalan sam mu i nadam se da će naši zajednički napori postići željeni rezultat.

Moram svakako istaknuti i don Šimu Marovića, prekrasnog čovjeka koji je od prvog trenutka bio otvorenog srca i namjere prema ovome što radim. Vodio me je od rečenice do rečenice pojašnjavajući mi njihovo značenje i izgovor. Ono što netko uči pet godina, ja sam uz don Šimu sublimirao u vrlo kratkom vremenu.

Mislio sam, pa šta ja tu tražim...

Što vam je bilo najteže?

– Postoji studij duhovne glazbe u Sikstini na kojem se uči pisati mise. Kad sam čuo što su kroz povijest uradili, prva stvar koju sam pomislio bila je: Nemam ja tu što tražiti, jer tko će to nadmašiti. Ušao sam u sve ovo zbog dvije stvari – jedna je pitanje vjere, a druga izazov.

Kad smo kod vjere – jeste li cijeli život vjernik?

– Ja sam do vjere došao u zrelijim godinama. Srećom, moj je život bio i ostao lijep, ali je u nekim trenucima znao biti hektičan. Jednom sam sebi postavio pitanje – što sad dalje? Dobio sam sve ono što sam tražio. Bio voljen, popularan, slavan. Prodavale su mi se ploče, ostvario sam svjetsku karijeru. Odjednom sam se našao u godinama kad sam napravio sve.

Mogao sam nastaviti tapkati na mjestu i pisati pjesme za sve svoje izvođače te neprestano izmišljati nove. Ali to bi bila vrtnja u krug. Pas koji trči i samoga sebe hvata za rep. Da se razumijemo, nijednog trenutka svoje karijere ne bih se odrekao niti ga se stidim.

Sve sam radio svjesno, a sad sve što radim činim za sebe i svoj gušt. Drago mi je da ljudi to prepoznaju.

image
Sasa Buric/Cropix

Mislite li da će neke od pjesama iz mise zaživjeti u radijskom eteru?

– Dva dijela sasvim sigurno hoće. Siguran sam i da će pojedini dijelovi ući u samu liturgiju nedjeljom na pravoj misi.

Hoće li se moći kupiti nosač zvuka?

– Iako CD polako izumire, imat ćemo jednu specijalnu ediciju koju ćemo napraviti kao kolekcionarsku od svega 250 omota. Oni će biti napravljeni od metala, kao brevijar. Imat će svoje kataloške brojeve i posebnu vrijednost.

Koja bi bila poruka "Mise Mediterana"?

– Toliko upućujemo poruka mira i ljubavi da je to postala svakodnevica na koju se više nitko ne obazire. Jer što više pozivamo na mir i ljubav, sve je više rata.

Ratuje se više nego ikad. U trenutku u kojem živimo i koje je jako kaotično, da, treba nam mira i ljubavi, možda je to i poruka moje mise. Ali ja ne želim biti taj mesija koji ima pravo ljude pozivati na mir i ljubav...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
27. srpanj 2021 07:03