StoryEditor
ShowbizPIONIR SCENE

Splitske glazbenike potresla prerana smrt Larija Vukelića, da nije bilo njega, mnogi ne bi imali na čemu svirati! Profesor Cinotti: Bio je ključan tip, trebamo mu svi skinuti kapu do poda...

15. siječnja 2022. - 11:29
Lari Vukelić je preminuo u 48. godini života, splitskim glazbenicima donio je najprestižnije gitare, pojačala, instrumenteFacebook/hrvatska Glazbena Unija

Splitska glazbena scena oprašta se od prerano preminulog Larija Vukelića, osnivača tvrtke “Music Metropolis” i jednog od svojevrsnih pionira na splitskoj sceni. Iz Hrvatske glazbene unije (HGU) priopćili su tužnu vijest.

- Zbogom, dragi Lari. Počivao u miru Božjem. Obitelji iskrena sućut - poručili su.

Tomislav Mrduljaš, skladatelj i direktor Splitskog festivala te predsjednik HGU Split kazao je da je Lari Vukelić bio iznimno pozitivna ličnost u svijetu glazbene intustrije.

- On je bio dobra vila našeg prozora u svijet novih instrumenata koji su izlazili na tržištu. Otvorio je jedan od prvih dućana u gradu koji se bavio prodajom instrumenata i glazbene opreme te bi muzičarima iznašao najbolji način da nam ponudi najbolje, ali po prihvatljivijim novcima, što je nama iznimno značilo. On je bio pravi muzičar u poslovnom svijetu i trgovini, što je bilo ključno za glazbenike, jer je baš takva osoba nama potrebna - kazao je Mrduljaš.

Vukelić je od malih nogu pokazivao interes za glazbu. Zajedno sa Ivanom Cinottijem, Antom Padovanom i Mirkom Šantićem 1986. godine osnovao je bend "Zarđala zvona".

- To je bio planina od čovjeka - kazuje nam Ivan Cinotti, koji je Vukelića poznavao od drugog razreda osnovne škole. Iza njih je čak 40 godina prijateljstva.

"Zarđala zvona" su oformili u šestom razredu osnovne škole, a nastupali su u sklopu školskog zbora, ali i na javnim manifestacijama.

image
Zarđala zvona 1989. Na slici: Lari Vukelić, Vinko Buble, Joško Stipčić i Ivan Cinotti. Fotografirano ispred Larijeve obiteljske kuće u Trogiru
Privatni Album/ivan Cinotti

- Sjećam se jednog nastupa za Prvi maja 1987. godine na Marjanu kad je Radio Split izvijestio kako je nastupio bend u kojem svi skupa nemaju pedeset godina.

Tad je Karan pjevao u "Zippu", Luky je svirao u "Tužnim ušima" - uz osmjeh se prisjetio Cinotti dana "ponosa i slave" njihovog mladog i entuzijastičnog benda.

U to vrijeme nije bilo lako naći glazbene instrumente, a već tad se Lari Vukelić pokazao iznimno talentiran za taj segment glazbene industrije.

- Bilo je to interesantno vrijeme. Imali smo po jedno pojačalo, pa ga se prosljeđivalo dalje. I žice smo kuvali… Snalazili smo se kako znamo i nismo kukali, a sviralo se poprilično - prisjetio se Cinotti, inače profesor glazbene kulture u kaštelanskoj osnovnoj školi Bijaći.

image
Zarđala zvona - isječak iz knjige Nikole Buble, Glazbena kultura stanovnika Trogirske općine. Na slici Ivan Cinotti, Mario Vuletić, Lari Vukelić i Mirko Šantić.
Privatni Album/ivan Cinotti

Za svog dugogodišnjeg prijatelja Larija Vukelića kaže da se nije htio eksponirati, bio je nenametljiv, ali zato "ključan tip u pozadini koji gura sve".

- U Splitu smo imali jedan music shop u Koteksu, i to je bila atrakcija krajem osamdesetih. Sjećam da tu moglo uzeti nešto polovno. Osim toga, postojala su još dva takva specijalizirana dućana.

Sve je imao 'u malom prstu'

Jedan od Muzičke naklade Zagreb i jedan kraj Ribarnice, di su se mogli naći dobri instrumenti, ali bi se brzo prodali. Onda je Lari 1995. godine otvorio shop nasuprot Gripa i donio u Split vrhunske brendove, a kasnije se počeo širiti…

Dosta se borio da neki brendovi budu zastupljeni od Splita nadalje, i stvarno mu treba skinuti kapu zbog toga - naglasio je Cinotti uz napomenu kako, i u današnje vrijeme, bez obzira što se instrumenti mogu nabaviti bilo gdje, morate imati stručni savjet, a Lari Vukelić je to imao u malom prstu.

- Bio je studiozan. Kada bi ga pitao za nešto, poslao bi mi mail od tri stranice objašnjena. Bio je stvarno tata-mata u tome. Kad smo išli na sajmove promatrao sam kako su ga ljudi iznimno cijenili, tko god je s njim radio… - sjeća se Cinotti.

Nakon toliko desetljeća zajedničkog suživota, teško mu je razbistriti sva sjećanja.

- Radili smo nešto što bi danas bilo nemoguće. Dozvolili su nam da koristimo školu subotom poslijepodne, tako da bi u hodniku organizirali školski ples.

Jednom smo pitali strogog, ali pravednog profesora tehničke kulture da nas dođe povrit', malo pripaziti na nas, na što nam je rekao: Ako se vi ne znate čuvati, onda vas ne treba nitko čuvati! - uz osmjeh se prisjetio bezbrižnih dana, u koje bi se svi rado vratili i zasvirali barem još jednom.

item - id = 1159439
related id = 0 -> 1159490
related id = 1 -> 1159489
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
15. siječanj 2022 15:38