StoryEditor
Showbizo rocku, prošlosti i novom albumu ‘zabranjenog pušenja’

Sejo Sexon: Tito je bio naš najveći roker

Piše PSD.
6. studenog 2009. - 23:39
Album  je došao kao neki naš mali porođajni trud, nikad ne znaš kakvo će se dijete rodit – hoće bit plavo ili crno, sitno ili robusno...

 Sejo o prošlim vremenima: Nauživao sam se i pendreka i
 maltretiranja. Svaki roker koji drži do sebe bar je malo
 okusio zatvor
Sjajan novi album Zabranjenog pušenja “Muzej revolucije” nije zakopan u prošlost, nego bez dlake na jeziku, oporo i s dozom zdravog, ali i trpkog bosanskog humora, govori o stvarnosti i poziciji malog čovjeka u Hrvatskoj, Bosni i cijeloj regiji. “Proleteri, što svijet ste mijenjat htjeli, što ste htjeli ljubičica bijelih/ Ako niste za moje solucije, evo vam Muzej revolucije”, pjeva Sejo Sexon u naslovnoj pjesmi albuma koji potvrđuje status ovog banda kao čuvara savjesti, poštenja i bunta na rock sceni.

Zvukovno, Pušenje se na novim pjesmama diči žešćim, masivnijim punk-rock zvukom i produkcijom kakvu i zaslužuju pjesme ovakve tematske oštrice. Upravo zato razgovor s frontmanom Zabranjenog pušenja počeli smo osvrtom na prethodni album. Prošli album rađen je u tradiciji stare škole rocka; Doorsa, Springsteena, Creedencea. Bili smo jednostavno u takvoj fazi. Mi nismo nikada slijedili neke moderne glazbene trendove, dovoljno nam je bilo što smo izmislili svoj pravac.

I dandanas se tako ponašamo, pokušavamo snimiti i realizirati ono što nosimo u sebi. Nama je važno da se upustimo u neki svoj rizik snimanja albuma kakav nam u tom trenu leži. Tako je bilo i s ovim albumom koji je došao kao neki naš mali porođajni trud, nikad ne znaš kakvo će se dijete rodit – hoće bit plavo ili crno, sitno ili robusno... Nekad pogodimo, nekad ne, ali ne može nam nitko zamjerit da smo epigoni i da nekoga oponašamo. A i naša publika je većinom rođena u 60-ima ili početkom 70-ih, nisu to neki pasionirani gledatelji MTV-ja.

Koncepcijski je album uokviren temom o revoluciji proletarijata, a album i naslovna pjesma počinju Titovim govorom u kojem on gorljivo poručuje: “Mi bez čovjeka ne možemo stvarati.” Simbolički, ta rečenica se odlično uklapa u sadašnji trenutak. Mi smo ti stariji ljudi koji se više ne drogiraju, a i ne pijemo previše. Zato kad ne snimamo i kad se odmaramo, bavimo se malo ezoterijom, pa prizivamo duhove.

Gledali smo i čitali Dana Browna, pa sve znamo kako treba raditi. Jednom smo tako nakon spiritističke seanse ostavili upaljen mikrofon i baš u tom trenu javio nam se Tito, najveći roker naših naroda i poslao nam tu poruku i održao govor koji nas je preobratio. Sjetili smo se svih tih sponzora i osiguravajućih društava koji danas stoje iza većine rock bandova.

Skontali smo da je ta muzika izgubila svoju pravu ideju, u službi je marketinga, kondoma, tampona, pivske industrije, a trebala bi biti neki pokret. Ovim smo albumom htjeli poslati poruku da se rock and roll treba vratiti svom duhu buntovništva, da revolucija ne ostaje samo u muzeju.

item - id = 74934
related id = 0 -> 170825
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
24. listopad 2021 00:43