StoryEditor
ShowbizZAUVIJEK NJIHOV

Poznati Splićanin i Oliverov prijatelj u srijedu će biti pokopan u Ozlju: Jurina familija je izabrala da počiva ondje, a ispunit će mu se i želja da se njegovi posmrtni ostaci prospu po Velebitu

30. kolovoza 2021. - 10:03
Jure Stanić Oliveru je napisao hitove 'Ispod sunca zlatnoga', 'Moja tajna ljubavi', 'Pred tvojim vratima', 'Tko sam ja da ti sudim...Saša Burić/Cropix

Posljednja ovozemaljska postaja – Ozalj. Bio je to, sudeći po svemu, odabir pokojnog Jure Maya Stanića, skladatelja i glazbenika iz Splita, dugogodišnjeg suradnika Olivera Dragojevića i autora njegovih brojnih hitova, glazbenika i studijskog suradnika na velikom broju najvažnijih albuma dalmatinskog popa i hrvatske glazbe uopće, koji je, nakon kratke i teške bolesti, preminuo u Karlovcu.

Splićanin rođen 1956. godine odnedavno je bio stanovnik Ozlja, gdje će u srijedu, u kasnim poslijepodnevnim satima, biti i sahranjen.

Njegovi sugrađani iz Ozlja, s kojima je živio posljednjih nekoliko godina, sjećat će ga se kao iznimno ugodnog čovjeka i velikog zaljubljenika u vječnu mu inspiraciju – prirodu.

Ona ga je, uostalom, spletom okolnosti i privukla u Ozalj, gradić bogate i slavne prošlosti, nekadašnje sjedište moćne hrvatske vlastele i poprište iznimnih kulturno-povijesnih zbivanja.


Kako se jedan Dalmatinac, samozatajni autor pjesama "Ispod sunca zlatnoga", "Moja tajna ljubavi", "Pred tvojim vratima", "Tko sam ja da ti sudim", "Ajde zbogom", "Prije svitanja", "Tristeca"..., našao u gradiću poniklom na klisuri iznad rijeke Kupe, a bila je to obostrana ljubav na prvi pogled, kroz suze nam je ispričala Jurina prijateljica Gordana Lipšinić, bivša gradonačelnica Ozlja, s čijom je obitelji glazbenik uživao provoditi vrijeme.

'Znala sam pjesme, nisam znala tko ih je napisao'

Pokojni Jure se kao član karlovačke udruge "Novi život", koja okuplja osobe oboljele od malignih bolesti, s njezinim, danas pokojnim predsjednikom Ivanom Mandićem jednoga dana ranog proljeća 2018. godine pojavio na vratima Gordanina ureda u potrazi za prostorom za sjedište udruge, u kojem bi mogli održavati radionice i obavljati ostale aktivnosti vezane uz njezin rad.

– Najprije je došao Ivan, sam, koji mi je, u razgovoru na temu udruge, spomenuo i kongres iscjeliteljske glazbe. Veli on meni kako na tome radi s jednim glazbenikom, spominjući Jurino ime, što, moram priznati, meni u tom trenutku nije ništa značilo.

Naravno, poslije će se pokazati kako sam jako dobro znala njegove pjesme, ali nisam znala tko ih je napisao. I tako mi je Ivan jednog dana doveo Juru...

Porazgovarali smo, a sastanak je završio na način da mi je Jure, doslovno držeći kvaku i izlazeći iz ureda, rekao: "Pa lipo van je u tom Ozlju", na što sam mu kazala:

"Ako van je lipo, vi nam onda češće dođite." Odgovorio mi je: "A moga bi" – prisjetila se Gordana upoznavanja sa skromnim Splićaninom, koji će je poslije puno puta nazvati svojom kumom i glavnim "krivcem" za preseljenje u Ozalj.

'Došao je tiho i mirno među nas'

A koliko stanovnici gradića u Karlovačkoj županiji (i ne samo oni) nisu znali tko je Jure Stanić, svjedoči i komentar ostavljen među brojnim oproštajima Ozljana s njime na Facebooku: "Tako jednostavan i samozatajan čovjek, susjed. Rijetko viđan, uvijek ljubazan, došao je tiho i mirno među nas, tek šapat: 'Oliverov prijatelj i kompozitor. Wouuu..."


Kako je Jure redovito ostavljao takav dojam na okolinu, i Gordana je, čim je završio sastanak, sjela za računalo i napisala Ivanu mail u stilu: "Ako vaš prijatelj ima kakvih želja, u smislu neke vikendice ili nešto sl., ja ću mu pomoći u svemu oko toga. Slobodno se javite."

– U svoja dva mandata sam, naime, stalno prizivala nove ljude u Ozalj. Mali grad velikih ljudi. Ivan mi je uzvratio kako se Jure uistinu namjerava preseliti negdje drugdje iz Ekosela Blatuša, s obronaka Petrove gore, u kojemu je do tada živio – govori Gordana Lipšinić.

Jure joj se, dodaje, ubrzo javio, a onda i preselio u Ozalj, u čijemu je središtu kupio mali stan. Uživao je u šetnjama gradom, upoznao se s ljudima, koji su ga jako dobro prihvatili.

image
Gradonačelnica Ozlja, Gordana Lipšinić, snimljena 2016. godine na press konferenciji u društvu Milana Bandića, vezano uz projekt 'Dolina svjetla i vode Zagreb - Karlovac - Ozalj'
Livio Andrijić/Cropix


– Jako malo ih je znalo tko je on zapravo, nikad nije puno govorio o sebi. Volio je doći k nama, u obitelj... S mojim je suprugom, kako nije želio imati televizor kod kuće, znao pogledati sportske emisije.

Pitao bi: "Gorde, je l' ja mogu k vama na utakmicu?"

Sve je radio s tako puno emocija... Nažalost, nije stigao sve što je htio. Upoznao nas je i s glazbenikom Miroslavom Tadićem, koji je bio nekoliko puta u Ozlju. Sigurno mu se, zahvaljujući Juri, svidio naš kraj, dogovarali su jedan mali festival, glazbene radionice... Već je sve bilo dogovoreno za 2020. godinu. Ali svemu se ispriječila korona – kaže Gordana.

Zauvijek će biti naš

A onda ovoga ljeta, kad je život u epidemiji počeo biti opušteniji, galopirajuća Jurina bolest silovito je nasrnula na njegovo krhko tijelo i na isti ga način, strelovitom brzinom, otela od života u voljenom Ozlju.

– Kad smo sredinom kolovoza razgovarali nakon njegove operacije, a uoči odlaska na "Rebro" zbog daljnjeg liječenja, Jure mi je rekao: "Znaš, Gorde, meni ti je Ozalj... Kako je to meni sjelo... To je moj dom. Ja se tu tako osjećam."

Ne znam je li mi htio nešto poručiti, nisam objektivna, ali znam da mu je bilo jako lijepo u našem gradu – s tugom će Gordana.

Ozalj će, prema dogovoru s članovima Jurine obitelji, biti i njegovo posljednje počivalište.

– Po njegovoj želji, bit će kremiran. A želja mu je bila i da se njegovi posmrtni ostaci prospu po Velebitu, koji je često pohodio, čak je imao i automobil prilagođen duljim boravcima na obožavanoj planini. Nekako ćemo ispoštovati i taj dio. Sigurno ćemo mu ispuniti i tu želju – zaplakala je Gordana.

– Počašćeni smo što će Jure zauvijek biti naš. Stvarno smo ga svi lijepo prihvatili, kao što je i on nas. Tako će i ostati s nama, u Ozlju, koji je mali, ali veliki, i ima puno velikih ljudi iz područja kulture i umjetnosti. Ima jednu Slavu Raškaj, a sada ćemo i našeg Juru pridružiti krugu velikih imena našega kraja.

Posljednji album ‘Nijanse‘


"Nedostajat će nam Jurina smirenost i skromnost, neka mu je laka hrvatska zemlja", objavljeno je na stranici VisitOzalj, uz poruku kako se s nestrpljenjem očekuje objava njegova posljednjeg albuma "Nijanse", koji je uspio snimiti u društvu vrhunskih glazbenika, poput Gibonnija, Vlatka Stefanovskog, Miroslava Tadića, Gabi i Matije Dedića, Lee Dekleve, Stjepana Hausera, ali i američkog multiinstrumentalista Thomasa Leeba.

Ovitak za album već je osmislio Jurin prijatelj, slikar Božidar Crnec.

Predstava poslije sprovoda


U srijedu nakon sprovoda, u intimnom krugu dragih ljudi, a prema njegovoj želji, bit će uprizorena i predstava "Posljednji Homo sapiens", koju potpisuju preminuli glazbenik i njegov prijatelj Vinko Mario Prizmić.

Riječ je o neobičnoj predstavi "kazališta zatvorenih očiju", premijerno izvedenoj 1. srpnja u dubrovačkom Kneževu dvoru, u sklopu Le Petit Festivala, na kojoj se Jure nije pojavio jer mu je toga dana pozlilo.

– Nakon operacije želio je da tu predstavu napravimo kod Gordane, za mali krug njemu dragih ljudi.

"Le Petit Festival u Ozlju – to će biti tako divno", rekao mi je – otkriva Vinko Mario Prizmić.

– "Posljednji Homo sapiens" je matafizička bajka, koja govori o onome što se događa i što će se dogoditi... vjerujući da će Nada i Svjetlost ipak pobijediti – objašnjava Prizmić, u čijoj se predstavi pojavljuju i Luce Chatich i njezine dvije kćerkice Marta i Đive.

item - id = 1123540
related id = 0 -> 1129606
related id = 1 -> 1122860
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
22. listopad 2021 01:48