Svi se, tako je to u ljudskoj prirodi, trudimo ostaviti trag, a nekima to doista i uspije. Tragovi mnogih ljudi jasni su i neizbrisivi, no neki...
Nekima trag izblijedi u mjeri u kojoj je ljudsko sjećanje varljivo pa zaborav čak i drage uspomene učini nepouzdanima. "Ostavi trag po kojem ću te pamtiti...Ostavi trag, jer možda ćeš se vratiti", napisala je svojedobno jedna mlada žena, a druga, tada također mlada, tim je stihovima dala glas.
Prva, Katarina Naglov Šoškić, na toj je pjesmi još 1984. ostavila svoj potpis, a druga, Jasna Zlokić i danas onim svojim specifičnim glasom punim melodije koju joj je dodao Rajko Dujmić ponavlja refren "Ostavi trag kad odeš, bez tebe će teško biti. Ostavi trag kad odeš, možda ćeš zažaliti i ti"...
I najtvrđi rokeri iz osamdesetih ...