StoryEditor
Showbizvjeruje u snove

Njegova priča je fascinantna... napustio je srednju školu, radio kao harmonikaš na turističkom brodu, a onda je postao glazbenik svjetske klase...

2. siječnja 2022. - 07:00

S Josipom Lisac nastupio je na inauguraciji predsjednika Zorana Milanovića, nedavno je s njom opet udružio snage, no to je samo crtica iz bogate biografije Zvjezdana Ružića, čija životna priča definitivno ima filmski predznak. On bi odlično mogao utjeloviti priču o glazbeniku koji vjeruje u svoje snove i koji je u ime glazbe prao posuđe po brodovima, napustio srednju školu, a sve kako bi sebi mogao stvoriti i financijske preduvjete, ali i vrijeme da svoju glazbu dovede do savršenstva...

Ovo je vaša druga suradnja s Josipom Lisac...Vas dvoje si glazbenim senzibilitetom odlično pristajete i logično je pomisliti da ćete i u budućnosti zajedno ispričati još muzičkih priča...Postoje li već neke nove ideje...
- Ja vam nikada ne stvaram planski. Kod mene je sve pitanje trenutka, osjećaja, vizije. Ova suradnja zapravo je nastala spontano. Jer, ja sam Josipi još u vrijeme onog prvog lockdowna poslao snimku gdje izvodim pjesmu “Da li sam ti ikad rekla da te volim”, u želji da joj uljepšam dan.

To je meni najdraža Josipina pjesma. Onda je bila oduševljena s tom obradom i podijelila ju je na svojim mrežama. Puno ljudi mi je predlagalo da je snimim i obradim, ali tada nije bio trenutak. Prošlo je od tada godinu i pol dana, ja sam prije četiri mjeseca doživio svoj ljubavni brodolom i prolazio kroz teške trenutke. A mene uvijek glazba liječi. Tako je bilo i ovoga puta. Javio sam se Josipi i rekao joj kako osjećam da je trenutak da snimim svoju obradu, kroz nju ispričam svoju priču, o svojim žudnjama, svojim snovima. O ljubavi kakvu ja želim, kakva nadam se jednog dana će mi u život doći. Ni suradnju na inauguraciji mi nismo planirali. Također je sve bilo spontano, od danas do sutra. Takve suradnje volim, koje idu iz srca.

image
'Josipa je posebna osoba i glazbenica, veliko bogatstvo naše glazbene scene'
 
Petra MIKŠIK

Na nešto drugačije ne bih pristao. Čim ja moram razmišljati da ili ne, znači da nije iz srca i da kreće kalkulacija. A to nije moj put, to nije moja priča. A da bih volio s Josipom surađivati, to uopće nije pitanje. S njom uživam u svakom razgovoru, svakom susretu i svakoj noti. Josipa je posebna osoba i glazbenica, veliko bogatstvo naše glazbene scene. Jedinstvena i drugačija, prije svega svoja.

Vi ste pijanist i skladatelj, ali ste sa svojom glazbom ipak došli do šireg broja ljudi; niste standardni "klasičar" i uvijek publici donesete nešto novo i drukčije...U godini koja je pred nama kakve ste si nove glazbene pute zacrtali?
Planova je puno, ali prije svega na proljeće izlazi moj novi album “Inspiration” s projektom Pianotron. Biti će to jako poseban album, jer na njemu mi gostuju dragi prijatelji i genijalci Josipa Lisac i Luko Paljetak.

U planu su koncertne promocije novog albuma po Hrvatskoj, ali su također u tijeku i pregovori za gostovanja u susjednim državama. Isto tako, ja sam baš u periodu onog prvog lockdowna trebao biti na turneji u Japanu, što je tada nažalost bilo otkazano zbog korone, ali sam opet u kontaktu sa mojim agentom i krećemo polako dogovarati iduću godinu ili godinu kasnije za odlazak na tu turneju. Ista je stvar i sa Kinom, gdje sam već održao dvije turneje, sada polako moj agent iz Kine i ja razmatramo opcije te aktivno pratimo situaciju s Covidom i mjerama. Uglavnom, planova je puno, a ideja mi ne nedostaje. Osjećam da je preda mnom jedna kreativna godina puna lijepih iznenađenja kako za mene, tako i za moju publiku!


Svirao po karnevalima, maturalnim zabavama...


U glazbi ste svoji, autentični, pa i velika Josipa je u vama prepoznala "ono nešto"...No, to je uvijek malo teži put...S kakvim preprekama ste se suočavali tijekom dosadašnjeg rada?
- Uf, bilo ih je mnogo. Jer, moj put nije bio tipičan. Oduvijek sam sanjao biti pijanista, a krenuo sam sa sviranjem harmonike jer mi roditelji tada kao osmogodišnjaku nisu imali prilike omogućiti klavir, dok smo harmoniku imali kod kuće.

Onda sam dvije godine kasnije, kada su roditelji bili financijski u malo boljoj situaciji, dobio malu klavijaturu i krenuo sam učiti svirati klavir, dok sam i dalje pohađao satove harmonike. Od desete do sedamnaeste godine sam svirao harmoniku na brodu za turiste. Bili su to cjelodnevni izleti, a ja bih tu i konobario i svirao i pomagao u kuhinji.

Već od dvanaeste godine imao sam prvi band s kojim sam svirao po barovima, maturalne zabave, karnevalske večeri i slično. Uglavnom, ja tek u petnaestoj godini počinjem službeno učiti klavir. Tada mi je najveća prepreka bila okolina koja je smatrala da sam se prekasno sjetio i da ništa od toga. Ipak, ja sam vjerovao u svoj san i po čitave dane vježbao klavir, upisao privatne satove harmonije i solfeggia, pohađao seminare.

image
Matea Smolčić SENČAR

U trećem razredu srednje ekonomske škole zamolio sam roditelje da me ispišu iz redovne škole kako bih mogao po čitave dane vježbati klavir i pripremati se za akademiju. Oni su me podržali i upisali u večernju školu. Tada su im svi govorili da su ludi i da su mi uništili život. Sjećam se kada sam bio s mamom kod ravnateljice koja joj je rekla: “gospođo, vi ste luda žena što ispisujete svog sina iz škole”, a moja joj je mama na to onako odvažno rekla: “dajte mi taj papir da potpišem, a vi ćete vidjeti kakav će glazbenik moj sin jednog dana biti.” Tu kreće moja avantura, gdje sam po čitave dane i noći vježbao klavir, učio o glazbi, slijedio svoj san.

Završio sam srednju školu, upisao jazz akademiju za klavir u Austriji i već sa devetnaest godina u Zagrebu svirao sa najboljim glazbenicima s hrvatske jazz i pop scene. Tu ulazim u ozbiljne glazbene krugove i godinama imam privilegiju surađivati na najboljim projektima. Godine 2015. snimam svoj prvi autorski album koji je nagrađen Porinom. Osvajam drugi Porin 2016., 2017. treći Porin, a 2019. dva Porina za album Pandaland.

A onda kreće moj drugi “test”, nešto najsličnije onom osjećaju iz razdoblja ispisivanja iz srednje škole. Krećem stvarati projekt Pianotron, u kojem spajam instrumente na način kako ih još nitko u svijetu spojio nije. Tu nailazim na deja vu, ljude koji se čude, neki smiju, neki savjetuju da to ne radim, da to neće biti dobro, da se držim onog što sam dosad radio, a bilo je odlično. Ipak, ja znam te savjete, znam te priče.

Sve sam to već davno čuo i proživio. I nastavljam svoje Pianotron putovanje. I danas sam tu, snimam već drugi album s tim, kako ga ja volim zvati, životnim projektom koji je tek na početku svog putovanja. A prepreka je bilo jako jako puno zapravo. Ipak - nedovoljno da bi se borile sa čovjekom koji čitavim bićem sanja glazbu i koji će sve napraviti da taj svoj ritam duše pretvori u nešto stvarno i djeljivo sa svijetom.


Marketinški trikovi


Ljubav je vaš temeljni glazbeni pokretač...Što vas još nadahnjuje?
- Nadahnjuje me život, boravak u prirodi, neki mali detalji iz života, situacije, rečenice, zagrljaj, pogled. Promišljanja o svijetu, moj pogled na svijet i ono što se u njemu događa. Inspirira me duhovnost, tu pronalazim puno spoznaja o sebi i svijetu, pa ih prenosim u note. Nadahnjuje me ljudska dobrota, ljudi koji otvorenog srca hrabro koračaju ovim svijetom i čine ga ljepšim, a to je sve - ljubav. Jer, ja ne pričam o ljubavi iz holivudskih filmova, već o ljubavi u nekom malo širem smislu te toliko iskomercijalizirane riječi.

image
'Nadahnjuje me život, boravak u prirodi, neki mali detalji iz života, situacije, rečenice, zagrljaj, pogled...'
 
Petra MIKŠIK


Sumirajući 2021. - po čemu ćete je vi osobno pamtiti i koji je bio vaš najzvjezdaniji trenutak?
- Pamtit ću je po Sakarunu, skladbi i videospotu koji sam izdao na proljeće ove godine, o videu gdje nasred uvale Sakarun plutam s klavirom. Zatim po suradnji sa našim najvećim živućim pjesnikom Lukom Paljetkom, koja je objavljena na prvi dan ljeta, svjetski dan glazbe i moj rođendan. Pa videospot sa Plitvica koji je izašao prije malo više od mjesec dana, a koji je čista bajka!

A onda, za kraj ove itekako uspješne godine - suradnja s najvećom Josipom Lisac. I onda 19.12. gostovanje na njezinom koncertu u "Lisinskom". Pa koncerti koje sam održao ove godine - a bilo ih je baš lijepih! Pa serija edukacijskih videa “Na svome putu”, koje sam početkom proljeća online prikazivao u suradnji sa svim srednjim glazbenim školama i akademijama u Hrvatskoj, u kojima sam pričao neke svoje priče, motivirao mlade glazbenike da budu još hrabriji i odvažniji na svojim glazbenim putovanjima.

Bilo je to predivno iskustvo koje je trajalo puna tri mjeseca, a reakcije učenika i profesora bile su iznad svih očekivanja! A sve su to jako zvjezdani trenuci i doista ne mogu niti jednog izdvojiti jer u svaku tu priču i svaku tu suradnju sam uložio sve što imam - i materijalno i duhovno i fizički. Ja jedino tako znam, kada nešto radim - onda se dajem maksimalno, a ako nemam taj osjećaj, neću se u takvo nešto niti upuštati.

image
Uglazbio je i ljubavni susret u projektu 'Portret'
 
Matea Smolčić SENČAR


Postoje li još neki glazbenici s kojima biste se voljeli upustiti u neki umjetnički proces?
Nikad nisam planirao suradnje. One se dogode spontano, ako se rodi onaj osjećaj. Tako je bilo sa Lukom Paljetkom, a tako je bilo i sa Josipom. Tako će biti i za buduće suradnje. Ne bih radio suradnju iz komercijalnih razloga. To me ne zanima. Mora biti ona konekcija na dubljem nivou, da to poželim zauvijek sa sobom nositi. Ostale prilike radije zaobilazi jer smatram da to nije energija iskrena niti prema meni niti prema tim ljudima. Mora biti iskreno i iz srca, jedino tada se računa i jedino tada može doprijeti do srca publike. U suprotnom su to marketinški trikovi kratkog vijeka.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
24. svibanj 2022 10:31