StoryEditor
ShowbizTRAŽENJE SEBE

Marija Škaričić o teškom razdoblju na Akademiji: Govorila sam skroz splitski, scenski pokret bio mi je noćna mora, zbog terapije sam se udebljala…

Piše M.P.
18. listopada 2020. - 16:02
Marija Škaričić na otvorenju 67. pulskog filmskog festivalaGoran Šebelić/Cropix

Nakon što je rekordni treći put osvojila Srce Sarajeva, za naslovnu ulogu u filmu "Mare" redateljice Andree Štake, koji upravo igra u kinima, splitska glumica Marija Škaričić punom parom radi na dugometražnom prvijencu "Tragovi" Dubravke Turić, čeka je i uloga u filmu Josipa Žuvana "Garbura", a negdje u pauzi dala je zanimljiv intervju za Story

U njemu je govorila o prvim glumačkim koracima u splitskom kazalištu, tadašnjim "Titovim mornarima", ali i borbama sa samom sobom i preispitivanjima tijekom studija na glumačkoj akademiji u Zagrebu.

Upitana kada je znalai da će se baviti glumom, Marija je odgovorila da nije znala.

"Kad sam bila mala, stalno sam nešto pjevala i glumila, upisala se u kazalište Titovi mornari i glumila Eku u ‘Eko Eko’, a onda je došao pubertet i bila sam sva nikakva, samo sam se zatvarala u sobu i slušala Beatlese, koje i dalje obožavam - otkrila je.

"U četvrtom srednje pojavila se dramska grupa pa sam pomislila kako bih mogla opet to isprobati. Nije to bila jasna odluka, uglavnom nisam mogla zamisliti da sjedim nad knjigama pa radim u uredu, to nije dolazilo u obzir.

Zanimali su me i jezici, čak sam prošla na novinarstvu, to mi se činilo ok, ali sam povukla papire. Poslije se pokazalo da je gluma za mene bila prirodni put".

image
Jakov Prkić/Cropix


Ipak, na Akademiji nije sve bilo tako jednostavno.

"Uživala sam, ali sam se i namučila. Bilo mi je teško. Najprije sam se preselila u Zagreb iz Splita, uz koji sam bila jako vezana, a onda su počele boljke, jer je to ipak studij glume i odjednom ti netko govori što sve ne valja.

Govorila sam potpuno splitski, scenski pokret bio mi je noćna mora, nisam imala pojma što su apstraktne etide. Sve me počelo frustrirati. Dobila sam policistične jajnike i od njih akne pa sam morala početi piti pilule, od kojih sam se udebljala… Baš sam bila nesretna!

A cijelo vrijeme gledala sam oko sebe i uspoređivala se, pitala se što uopće radim tamo. Morala sam napraviti zaokret: prvo raščistiti sa sobom koliko je glupo da patim kad sam već tu i hoću li riješiti probleme koje imam ili promijeniti studij.

image
Nina Đurđević/Cropix


Postalo mi je neprirodno da se toliko stidim ako je gluma posao koji sam izabrala i konačno sam pomaknula fokus na sebe: što ja mogu, vidim, osjećam, razumijem. Tko sam, što su moje ludosti, kakvi su mi mehanizmi, što me priječi da se opustim. To je bila prekretnica.

Trebalo je razbiti tu prvotnu impresioniranost kad te odjednom na Akademiji okružuju glumci i profesori, dijele se uloge - bila sam izvan sebe od svega toga.

Zaokret prema unutra bio je ključan, da u sebi gradim prostor koji je moj, a ne da se osjećam kako taj dan puhne vjetar. Odatle sam išla dalje pa lijevo i desno, gore i dolje, ali nikad nisam izgubila tu lampicu koja mi se upalila. Povremeno bi se stišala, ali nikada se nije ugasila" - ispričala je.

Otkrila je i ritual koji obilježava njenu svakodnevicu.

"Buljiti u jednu točku, misliti, analizirati, svaki dan, neizostavno. Postala sam i kreativna u toj igri i zaista me zabavlja. Volim razgovarati s ljudima, kuhati, biti u prirodi, u fazama volim gledati filmove i serije, ali u posljednje mi je vrijeme najdraže biti kod kuće i raditi što mi dođe. I baš nikada mi nije dosadno.

image
Livio Andrijić/Cropix


Da sam potpuno sama dvadeset dana, našla bih nešto o čemu ću misliti, čitati, što će me impresionirati. Recimo volim pogledati film zasnovan na stvarnim događajima pa istraživati što se zaista dogodilo, gledati fotke stvarnih ljudi i događaja. Ne znam koliko je to neobično s obzirom na moj posao, ali život koji vidim oko sebe zanima me puno više od filma i kazališta", priznala je.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

20. listopad 2020 16:09