StoryEditor
ShowbizIVA ŠTRLJIĆ

Kći Milana Štrljića, glumačka zvijezda u Srbiji, za Slobodnu priča o zlostavljanju u glumačkom svijetu, i sama je pohađala školu ozloglašenog Aleksića

26. siječnja 2021. - 16:56

Na spomen glumice Ive Štrljić, srpski će gledatelji u ovom trenutku prvo pomisliti na Dijanu iz njihove najgledanije serije "Igra sudbine", koja svake večeri za male ekrane prikuje milijune gledatelja i već je mjesecima najgledaniji sadržaj na svim televizijama.

Upravo ova uloga Ivi je donijela i nagradu Beogradski pobjednik za najbolju glumicu 2020. godine.

Iako je po cijele dane na snimanjima, uspjela je naći vremena i komentirati nam neviđeni skandal koji posljednjih dana potresa Srbiju.

Kći našeg proslavljenog glumca Milana Štrljića i nekadašnje balerine Slavice Štrljić prisjetila se i svojih gimnazijskih dana u Splitu, govori u čemu su Splićani i Beograđani slični, a otkrila nam je i kako se nosila s razvodom roditelja.

Nakon što je vaša kolegica Milena Radulović javno progovorila o traumi koju je doživjela, sve više glumica javlja se pričajući svoja neugodna iskustva. Jeste li iznenađeni njihovom hrabrošću da o svemu javno progovore?

Pogodila me priča o ranama na njihovoj duši, a to je najpotresnije i najviše boli. Hrabrost je uvijek za divljenje jer čovjeka i čini količina hrabrosti koju posjeduje.

Mislim da se nitko prema nikome ne treba ophoditi iz pozicije moći i da je ovo prvenstveno skretanje pažnje na opasnost koju izazivaju takve pojave u društvu.

Spremnost da se ukaže na problem i o tome priča daje mi nadu da ipak dobro mora pobijediti. Drago mi je što su mediji i institucije u Srbiji pokazale zrelost i ozbiljnost i što živimo u vremenu u kojem se o tome može razgovarati.

Nije važno je li taj čovjek glumac, redatelj, profesor, radnik u samoposluzi, susjed, rođak, najbolji prijatelj... Ovoga ima u svim profesijama, ne samo u našoj.

Autoritet treba izazivati poštovanje ali nikako strah. Kao ljudi ne smijemo biti ravnodušni i zato je ovaj snažan glas protiv tog fenomena zaista važan kako bi bio presedan za ljubav i empatiju.

Sami ste rekli, zlostavljanje se ne događa samo u glumačkom svijetu, ima ga, nažalost, svuda. Ipak koliko je ovakav vid nasilja prema ženama prisutan na glumačkim setovima? Ima li ga u velikoj mjeri samo što se dosad o tome nije govorilo?

Bilo bi neozbiljno da pričam o tuđim iskustvima, mogu samo  pričati o onome kroz što sam sama prošla. Volim svoj posao i nisam imala strašna i traumatična iskustva, koja bi se mogla smatrati zlostavljanjem.

Pričate s osobom koja se sama bori već godinama i imam istančane senzore za to kako me je netko pogledao ili mi se obratio, da li je to ponašanje na mjestu ili nije.

Ako procijenim da nije, ne moramo surađivati niti moram dobiti ulogu, borit ću se za neku drugu. Imam osjećaj da je nasilje, nažalost, svakodnevna pojava u ljudskim odnosima.

Čini mi se da dominira nasilje nad ženama, međutim ne smijemo ne skrenuti pažnju da nekad i žene preuzimaju nasilničke metode, jer podsvjesno takvi modeli djeluju jako močno.

Verbalno poniženje možete doživjeti i od muškaraca i od žena. I jednako će vas boljeti. Činjenica da se danas o tome javno govori podiže svijest društva i promjenu percepcije prema ovakvim pojavama.

Naučila sam u životu da od ljudi možete očekivati sve i kada govorimo o lijepom i kada govorimo o bolnom, jednostavno to su ljudi. Izuzetnima put nikad nije jednostavan, zato i jesu izuzetni, što su se izborili, pokazali snagu, nisu odustali ma kakvi vjetrovi puhali prema njima i ma koliko se osjećali nezaštićenima i samima.

I u bajkama i u realnom životu bore se dobro i zlo. Nitko nije izbjegao dio puta, tko je živio, a da nije naišao na neku nelagodu?

image
Iva Štrljić
Jakov Simović

Jeste li ikada imali doticaj sa školom glume Miroslava Mike Aleksića?

Jesam. Kao djevojčica, osamdesetih godina, išla sam jedno vrijeme u njegovu dramsku grupu. Bio je izrazito strog, toga se prvog sjetim.

Potresle su me ispovijesti mladih kolegica, teško mi je o tome uopće razmišljati. Ključno je prestati s mistifikacijom glumačkog poziva, primjerice, ako želite biti glumac da se morate mučiti i trpjeti kojekakvo spartansko očeličavanje.

Gluma je profesija, kao bilo koja druga, dakle postoje tehnike koje se uče i ono nešto unutar čovjeka što je dar, mali začin na tu naučenu tehniku.

Kako se boriti i zaštititi protiv seksualnih predatora?

Zaštita je uvijek, za početak u obitelji, u stabilnosti zagrljaja naših ukućana. Znam da nije jednostavno, ali ključ je možda u tome da pokušamo otvorenije razgovarati jedni s drugima kod kuće, da obitelj bude ono najmekše tlo gdje se najlakše sve kaže.

Da me ne shvatite pogrešno, ja znam da je to najkrupniji zadatak, da možda ništa nije teže od toga, ali ništa nije ni važnije. Svaki čovjek mora imati nekoga kome će sve moći ispričati, jer čovjek čovjeku treba biti lijek.

Hoće li to biti roditelj, prijatelj, dečko, stric, psihoterapeut, socijalni radnik... nije važno. Bitno je da znaš da si teret podijelio s nekim tko je tvoj, koga tako osjećaš.

Moramo se obratiti policiji, uvijek i bez oklijevanja. Najstrasnije razmišljanje u koje čovjek može upasti je – sad sam sam i nitko mi neće pomoći. Ravnodušnost je najopasniji društveni fenomen, a suština svega je da čovjek za čovjeka uvijek bude tu.

Završili ste gimnaziju u Splitu, kakve vas uspomene vežu za grad podno Marjana? Volite li doći ovdje?

Živjela sam tri godine u Splitu. Prvi razred gimnazije završila sam u Beogradu, a ostala tri u Splitu. Kada razmišljam o Splitu, to su uvijek emocije vezane za tatu, zato što je on moja osnovna spona s tim gradom.

image
'Netko drugi, kad mu kažete Split, možda će pomisliti na lijepu ulicu, Dioklecijana, borove ili zalazak na plaži, a ja ću pomisliti na tatu'
Tom Dubravec/Cropix


Netko drugi, kad mu kažete Split, možda će pomisliti na neku lijepu ulicu, na Dioklecijana, na borove u nekoj uvali ili zalazak na plaži, a ja ću pomisliti na tatu.

Koje su razlike između Splita i Beograda a koje sličnosti?

Bolje poznajem Beograd nego Split, da bih mogla lako odgovoriti na ovo pitanje. Rekla bih da su dosta različiti. Ali, dat ću sebi tu slobodu da navedem sličnost u temperamentu, mislim da i jedan i drugi grad obiluju time, što je lijepo jer pokazuje živost i polet.

Nedavno ste na društvenim mrežama objavili fotografiju dok ste bili mala djevojčica s tatom Milanom i mamom Slavicom. Kako je na vas utjecao njihov razvod?

Objavila sam uz fotogafiju i lijep, topao, nježan tekst, svi su mediji to prenijeli. Drago mi je što je moja priča shvaćena na pravi način jer komunicira sa srcima svih onih koji su to pročitali.

U mom su se tekstu pronašle tate, mame, djeca i svi oni koje su rastanci boljeli. A prirodno je da nas dirne kada se razilaze ljudi koje volimo. Razvod me je naučio da ništa nije konačno, pa ni ljubav, nažalost...

S druge strane me je to osnažilo, naučila sam da se moram sama suočiti sa životnim izazovima, pogledati ih u oči kakvi god oni bili. Nastaviti dostojanstveno dalje i to tako da nitko ne primijeti da me je nešto razaralo, rastužilo, ranilo. Ranjivost je divna osobina jer pokazuje da ste emotivni, ali ne razumije to baš svatko.

Odrasli možda ne shvaćaju koliko djeca u svemu traže svjedočanstvo ljubavi. Ona nam daje dostojanstvo. Zato je i nekadašnje svjedočastvo ljubavi mojih roditelja, makar i da su se razveli, nešto što mi zapravo godi i ulijeva radost.

Jeste li povezani s tatom?

Naravno, i to mi mnogo znači. Kada nekoga volite, daljine vam baš ništa ne mogu.

Koliko se kriza s pandemijom koronavirusa odrazila na vaše glumačke angažmane? Je li umjetnicima teško opstati u ovim turbulentnim vremenima?

Pored "Igre sudbine", glumim i u seriji "Azbuka našeg života" koja će se emitirati od rujna, kao i u "Dođi juče", a imam naznake i za još nekoliko novih projekata.

U Srbiji se u ovom trenutku dosta snima što nam olakšava ovu nezgodnu situaciju. Nemam stalni angažman, slobodna sam umjetnica, bilo bi izuzetno teško da mi se nije ukazala prilika glumiti u nekoliko serija. Ljubav prema poslu daje mi krila da preletim sve prepreke na putu kojih mora biti u svakom životu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
16. svibanj 2022 12:47