StoryEditor
ShowbizGLAZBA I NOSTALGIJA

"Kad je u robnu kuću ‘Dalma‘ stigla singlica Srebrnih krila ‘O, Ana‘, nastala je tuča! Iz DJ kabine svega san se nagleda!": sa splitskim DJ Pajom smo pretresli najluđe 80-te

6. lipnja 2022. - 22:34

Dok Split drma groznica ususret bizarnom Fusion festivalu na kojemu će nastupiti izvjesni Gazda Paja, u istom gradu već četiri desetljeća – samozatajno i nekako sveprisutno – radi DJ Pajo.

Ne odveć inventivno ime “zalijepilo” se za Zlatka Kirigina još od djetinjstva šezdesetih godina u Splitu, i to kao varijacija na njegov prvi nadimak: Zlajo.

Zlajo-Pajo, pod drugim je imenom počeo i nastupati, slučajno i “krivnjom” Slobodana Matende, koji je pak karijeru također započeo kao DJ, a nastavio je kao jedan od najpoznatijih ugostitelja Splita i Zagreba.

Držao je karizmatični Slobo fensi klubove i diskoteke, a Pajo se vazda držao – DJ kabine. Pulta, najprije “oboružanog” golemim zvučnicima, tzv. lampašima, gramofonom, miksetama i vinilnim pločama, a kasnije suvremenim instrumentarijem, laptopom u maniri svjetskih zvijezda DJ-inga.

Drvene katrige okolo

– Počelo je s frontama, onda znaš koliko mi je godina. Puno! – smije se Pajo, koji je sasvim sigurno jedan od onih evergreen-klase; možda i zahvaljujući poslu koji mu je obilježio život. Old school...

Kao što čitatelji mogu primijetiti iz “drevnih” Pajinih fotografija iz osobnog albuma, razlika u odnosu “nekad i sad” tek je u boji kose, možda malko i gustoći. Ostalo je moda, koja se ionako vrti ukrug, vraća se.

Kao i opet popularne vinilne ploče čiji je zvuk nenadmašan, smatra naš dobro upućeni sugovornik. No Pajo nije jedan od onih koji oplakuju prohujalo vrijeme, taj najdugovječniji – štoviše, prvi! – DJ u Splitu iznimno je prilagodljiva, žilava vrsta. Samo nastavite čitati, idemo redom.

– Znaš šta su fronte bile? Mjesne zajednice koje bi vikendom svoje prostorije ustupile ljudima, mladima, besplatno. Dobro, ispočetka besplatno, kasnije se moralo uvest neku naplatu ulaznica zbog gužvi. To je bila luda kuća!

Mjesto radnje: MZ Lokve, godina 1980., fronta vikendom. Unutra drvene katrige poredane uokolo da se može sjesti, glavni dio prostora bio je otvoren za ples, prisjeća se legenda DJ svijeta.

To su, fronte dakle, bile preteče diskoteka s plesnim podijem, poslije je taj podij isto otišao u povijest jer “dancing floor” ne donosi zaradu, pleše se mukte, a to ugostitelji ne vole. Zato sad ima gomila stolova, šankova, separea; svega za proizvodnju novca. Ah, vratimo se na fronte.

Šest kesa gramofonskih ploča

– Znači, drvene sjedalice i dva drvena stola, klupe dvi, di smo prvi put Matenda, moj prijatelj iz djetinjstva, i ja donili onu tešku opremu. Šest kesa gramofonskih ploča san teglija, a sad svu muziku imaš na USB stiku. Na botun. Je, nekad je DJ bilo i fizički teško bit – smije se Pajo, vječiti mladić koji je završio Srednju tehničku školu u Splitu.

image
Privatni album


Fizikala mu u DJ-ingu nije teško padala jer je bio sportaš, trenirao je košarku u Dalvina, pa u Jugoplastike.

– U toj me karijeri zeznila vojska. U ono vrime tribalo je ić u vojsku odma nakon srednje škole, tako san ja s 18 godina dospija u Sarajevo ka vezist. Ali igra san i tamo košarku, za sarajevsku vojnu oblast. Osvojili smo prvo misto u Jugoslaviji! Igra je te sezone sa mnom u istom timu Ante Matulović iz Zadra – prisjeća se Kirigin.

– Lipo je bilo u vojsci moć igrat košarku, ali svejedno san izgubija kontinuitet; bilo mi se kasnije teško vratit u klub, nastavit di san sta. Pa san upisa DIF, to se danas zove Kineziologija, ali i tu me na drugoj godini faksa zeznila sportska ozljeda, poginija mi je skočni zglob.

Bilo mi je suđeno ostavit se svega toga i postat DJ – osmjehuje se Pajo, kojemu taj slijed događaja nije teško pao. Muzika je ipak bila njegova najveća ljubav.

Teta iz Kanade

A cijeloj priči kumovala je i – teta iz Kanade.

– Teta mi je onih osamdesetih godina slala iz Kanade sportske majice, one s logom ragbi-klubova koje su mi uvik bile prevelike pa bi ih ja podilija okolo.

Jedan dan mi je puka film, pa san sija i teti u Kanadu napisa (papirnato) pismo: “Draga teto, nemoj mi više slat majice jer ne valjaju. Od te love rađe mi kupi ploče da mogu slušat muziku.” I tako je krenilo.

Kad san dobija prvi paket i u njemu Bee Gees, pa “Saturday night feaver”, skoro me infarkt udrija od sriće – zažareno će “veliki dječak”.

Da opis radosti nije preuveličan, pokazuje splitski primjer.

– Nije bilo lako doć do muzike, ploča i kazeta nekoć. Sićan se ka jučer kad je u robnu kuću “Dalma” stigla singlica Srebrnih krila “O, Ana”. Nastala je tuča!

Muziku san zna snimat noću na Radio Luksemburg na kazetu, da iman više pisama, a po ploče se išlo u Trst, München. U Trstu u Fabija, u Münchenu dućan “Woom”. Nije bija problem, samo je tribalo malo sakrit pare od carine i policije u felgu, rezervnu gumu – povjerava Pajo “davne grijehe”.

CC na Gripama

A onda je došla 1981., i dogodila se njegova prva ozbiljna gaža: u diskoteci CC na Gripama, tada u vlasništvu braće Surla. Stariji, Miro, vodio je posao, mlađi (i nama poznatiji) Goran bio je redar, na vratima. A DJ...

– DJ je u CC-a bija Dalibor Radić, zvani Đavo. Đavo je već bija etabliran, mene je u njegovu kabinu ka pripravnika ubacija Matenda. Tada su diskoteke radile svaku noć od 21 do jedan ujutro (osim ponediljkom), plus matineje.

Ja san doša jednog petka u noćnu smjenu, primija me Đavo, očarano san ga gleda kako radi. A onda su u ponoć došli sentiši – to je bila špranca – i Đavo mi je reka: “Aj sad ti pusti tri-četri pisme.” Drća san ka prut od treme! Pustija san četri pisme, priživija san to disko-krštenje, i sutra doša ponovo. Opet isto, već mi je bilo lakše, opustija san se. A onda me Đavo bacija u vatru...

Jednu večer reka mi je da ga moran minjat od devet navečer do 23 sata jer ide s curom u kino. Reka san, dobro, može. A on je postavija špijuna da vidi oću li se potrudit ili za*ebavat.

Nije bilo nikoga, a ja san pušta...

Ispočetka nije bilo nikoga, a ja san pušta muziku ka da je sve puno. Malo-pomalo, CC se napunija, Đavo se vratija iz kina, dobija izvješće. Doša je do mene i reka: “Mali, imaš posal”.

I tako san počeja radit u CC-a na Gripama, osta san nekoliko godina, dok me nije – vrbovalo. Preša san u “Cherryja” u hotelu “Park”. Njega je tada drža Šarac, boksač iz Kaštela...

Nakon “Cherryja” san se pribacija u “Milde Sorte” u sklopu hotela “Split”; njega je drža Slobo Dodoja i gitarist Magazina Željko Baričić.

image
Privatni album


Tu je prije mene bija disk-džokej Željko Maretić, ali njega je tada “odnila” Prava kotka, bili su sve popularniji i Žele nije više ima vrimena za DJ-iranje noću. A ja san živija samo noću, ka neki noćni čovik. Darkman, ha-ha! Sad se dižen i ujutro bez problema, tih godina nisan ustaja prije podne, jedan. Radilo se svaku noć, liti i zimi! – prisjeća se “doktor” za glazbu.

Recentna era u 'Hollywooda'

Potom prelazi u “Hollywood”, tu počinje recentna era. “Hollywood” drži legendarni Bare i igrač Hajduka Slaviša Žungul, posao je za njega vodio brat mu Mario.

Tih pet godina splitski “Hollywood” pohodila je cijela estrada bivše Jugoslavije, od prvog koncerta Daleke obale do Riblje čorbe. Prvi nastupi Dina Dvornika, koncerti samo četvrtkom, Minea na dječjim matinejama nedjeljom od 11 do 13 sati, pa druga matineja za mlade, od 16 do 20 sati, i onda regularna disko-večer.

– Ne sićan se da san ikad u životu ima slobodnu Novu godinu. U stvari, jesan: sad u koroni, jednu. Otkad san prohoda, svaku san radija, čini mi se – kazuje Pajo, i danas vrlo aktivan, ali na malo drukčijim mjestima.

Resident je u “Maestro Grillu” (ex Šumica), restoranu “Sushi Biberon” te na eventima po cijeloj Dalmaciji. Nije vezan ni za koga, sam je svoj obrtnik. A nekoć je bio “na plaći” u nekolicini ustanova, na primjer kao komercijalist u Općini, u Jugoplastici, event manager u hotelskim kasinima/diskotekama...

image
Privatni album


– Najlipše mi je bit svoj gazda, radit na poziv ako mi se sviđa event. Za mene je vrhunac glazbe disko-doba, Dire Straitsi i osamdesete, ali triba pratit trendove, a ne živit u prošlosti.

Sola, Emilio, Jake...

Svaki dan provodin po tri sata isprid kompjutora, skidan muziku, informiran se, guštan. Eh, da, napiši i da san radija ka radijski, to jest glazbeni urednik na KL-u, na Radio Rivi s direktoron Ivom Bonkovićem, pa na Totalnom FM-u...

Spomenija bih i svoje kolege s kojima san zna dilit noći i pultove: Sola, Emilio, Jake. Volija bih da mi oni budu gosti na partyju koji ću povodom četrdesete godišnjice DJ-inga priredit na jesen u jednom od klubova u kojemu san radija. Bit će to “Party 80-e” – najavljuje naš sugovornik. Nastavlja:

– Jednu sezonu san radija i kod Vilovića u fortici na Hvaru, pa kratko u “Kakadua”, “Yachta”, “Šekspira”, “Citre” na Braču, F1 u Trogiru, “Chivasa” u Kaštelima, “Merlina” u Makarskoj, “Metropolisa”... Ne mogu se više svega ni sitit. Pa u “Vanille” petnajst godina! Tamo san ispratija generacije, gleda mlađariju kako raste, sazrijeva iz DJ kabine... Neke poslin više nikad nisan vidija, ili ih nisan pripozna.

Tučnjave, drpanje, poljupci

Svega san se nagleda iz te DJ kabine; mene najčešće niko nije vidija, šta mi je bija i cilj. Ne tribaju mi tetovaže, nakit, odijela, cirkusi. Moja osobna karta je muzika, a ja san nebitan ka pojava.

Tako je bilo oduvik. Zato san vidija sve, a mene nije primjećiva nitko. Nagleda san se i tučnjava, i drpanja, poljubaca i prekida. A kad bi doša doma, sve san zaboravlja. Diskrecija zajamčena – vragolasto namiguje Pajo, splitska legenda koju je u vatru noći bacio sam Đavo.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
08. kolovoz 2022 00:23