StoryEditor
Showbizsasvim osobno

Jelena Rozga govori o prekidu s Hauserom, te otkriva je li istina da je sa splitskim chefom Ivanom Pažaninom veže više od prijateljstva

Piše Dolores Tolić/Gloria
28. travnja 2021. - 17:52

Splitska pjevačica koja obilježava 25 godina glazbene karijere, otkriva kroz što je sve prolazila zbog najnovijeg opsesivnog obožavatelja, je li u pandemiji razmišljala o promjeni karijere te kako se nosi s tračevima vezanim uz svoj ljubavni život - piše magazin Gloria.

U dvadeset i pet godina pjevačke karijere Jelena Rozga (43) mnogo je puta pokazala da je njezina krhka vanjština samo privid pa je tako grupu Magazin napustila u danima njihove najveće slave, a u glazbenim analima upisana je kao prva naša pjevačica koja je napunila Spaladium Arenu.

No, Jelenina odvažnost i borbenost nikada nisu bili toliko na kušnji kao od početka pandemije. Uz sve profesionalne muke drugi se put u posljednjih deset godina suočila s opsesivnim obožavateljem, a dodatni stres joj je i briga zbog osjetljivog zdravlja.

Naime, prije tri godine, uz dugogodišnji problem sa štitnjačom, dijagnosticirana joj je tahikardija, ozbiljan srčani poremećaj koji u teškim slučajevima može biti koban. Za problem sa srcem zanosne Splićanke dosad je znala samo njezina obitelj, a prvi je put za Gloriju progovorila i o osobnoj drami zbog obožavatelja koji ju je uhodio lanjskog proljeća.

Unatoč izazovnoj godini, jednu od naših najvećih zvijezda ne napušta optimizam i ovih dana dovršava novu pjesmu, s nadom da će je predstaviti u svibnju.

Jeste li se cijepili protiv covida?

- Nisam još došla na red. Zapisala sam se čim je krenulo cijepljenje i sada čekam poziv.

Kako ste otkrili problem sa srcem?

- Imala sam napadaj. Danima prije osjećala sam da nešto nije u redu, ali sam mislila da je u pitanju stres i premor jer je bio siječanj, a prethodna godina mi je bila iznimno naporna. Taj dan kad mi je dijagnosticirana tahikardija srce mi se toliko uzlupalo te sam se prepala da ću se samo srušiti. Zadnje tri godine sam na terapiji beta blokatorima, a svaka tri mjeseca moram na jedan dan nositi holter. I štitnjaču već godinama držim pod kontrolom uz pomoć lijekova.

Jeste li zbog tahikardije morali promijeniti životne navike?

- Najvažnije je da se što manje uzrujavam, i to ne samo zbog srca, nego i štitnjače. Nakon te epizode u siječnju 2018. nisam imala većih problema.

Koliko vam narušeno zdravlje utječe na profesionalni život?

- Do sada sam sve koncerte u protekle tri godine odradila bez problema. Zahvaljujući terapiji i disciplini fizički se osjećam odlično. I dalje gotovo dva sata mogu pjevati i plesati sa svojom publikom.

image
Damir Krajac/Cropix

Kakva je situacija vezana uz muškarca koji vas uhodi?

- Cijeli je postupak od kraja prošle godine u rukama nadležnih institucija. Postupila sam kao što bi i svaki građanin napravio na mome mjestu - prijavila ga.

Poznajete li tu osobu otprije?

- Sada mi je poznata, kao i institucijama koje se time bave.

Jeste li uveli dodatne mjere zaštite otkako ste doznali da vas prati?

- Jesam, ali unatoč tome, nije mi bilo svejedno hodati gradom ili biti sama u stanu. Po nekoliko puta na dan sam provjeravala jesu li vrata zaključana, a kada bih izašla iz stana, reagirala sam na najmanji šum. Zaista su ti dani bili jako traumatični, prošla sam pravu agoniju. A možete zamisliti kako je bilo mojim roditeljima i bližnjima.

Je li vas bilo više strah nego kad vam je pred stan dolazio poštar iz Dugopolja koji vas je opsjedao prije deset godina?

- Nema prvog i drugog puta, strah je uvijek isti. Na takve stvari se nikada ne navikneš. Bojim se i dalje.

Jeste li zbog svega potražili liječničku pomoć?

- Nisam. Imam divne prijatelje na čiju podršku uvijek mogu računati.

Kako se inače nosite sa stresom zbog pandemije?

- Iako sam po prirodi vesela i optimistična, na krizu poput ove nemoguće je ne osjetiti malodušnost i ostati imun. Puno sam razmišljala u proteklih godinu dana, bilo je padova i podizanja. Najvažnije je da ostanemo zdravi, fizički i psihički.

Planirate li obilježiti 25 godina na estradi?

- Za otprilike mjesec dana bi trebala izaći moja nova pjesma. Autori su Vjekoslava i Tonči Huljić. Naježila sam se kad mi ju je Tonči prvi put odsvirao na klaviru.

Na što ste najponosniji u karijeri?

- Zauvijek ću pamtiti prve izlaske na binu s grupom Magazin, prve ovacije publike i aplauze, ali i ponos zbog svoje hrabrosti da se nakon više od deset godina otisnem u nepoznato. Vezana sam uz svaku pjesmu koja je ugledala svjetlo dana, svako snimanje spota, putovanje... Trenuci koji imaju posebno mjesto u mom srcu su koncert u prepunoj Spaladium Areni te prvo izvođenje pjesme “Moje proljeće” na dodjeli nagrada Music Academy Awards u Beogradu prije dvije godine.

Mnogi vaše kolege su u proteklih godinu dana izgubili financijsku sigurnost. Jeste li i vi morali “stegnuti remen”?

- Pa nastupa i koncerata nema već više od godinu dana i naravno da se to osjeti i beskrajno mi fali. No, najvažnije od svega je da su svi moji živi i zdravi, a sve ostalo će doći. Sigurna sam da će koncerata i nastupa biti više nego prije čim pandemija završi.

Jeste li ipak u nekom trenutku razmišljali odustati od glazbe?

- Ne. Živim za glazbu koja ispunjava moje srce i tijelo. Teško mi je to opisati riječima, tako se nešto može osjetiti samo na sceni. U ovih dvadeset i pet godina nisam nijednom zažalila što sam odabrala glazbu umjesto baleta, koji je bio moja prva velika ljubav.

Što biste promijenili na svom glazbenom putu?

- Ništa ne bih mijenjala zato što me svako iskustvo nečemu naučilo. To je kao i s borama na licu. Svaka oslikava našu bol, sreću, smijeh, radost, tugu... A na koncu, dokaz su mudrosti i pameti. Osim toga, davno sam naučila da ne treba žaliti za propuštenim prilikama. Svaka odluka koju sam donijela u tom je trenutku bila ispravna. Da je moglo bolje ili drugačije, bilo bi, no nije i zato mislim da je sve baš onako kako je i trebalo biti.

Znači li to da ne žalite ni za vašom vezom s violončelistom Stjepanom Hauserom? U kakvim ste ostali odnosima?

- Volim reći da ono što je u prošlosti tamo pripada s razlogom pa tako ljude koji su dio moje prošlosti, kako privatne tako i profesionalne, tamo i ostavim. O takvim stvarima ne razmišljam. Uvijek gledam samo naprijed.

Je li točno da vas sa splitskim chefom Ivanom Pažaninom veže više od prijateljstva?

- Sve dok tako nešto ne čujete od mene - ostaje na izmišljenim vijestima. Ivana znam dugi niz godina, živimo u istom gradu i često se sretnemo na kavi.

Kako se vaša obitelji nosi s tračevima vezanim uz vaš ljubavni život?

- Moja karijera je duga pa smo se naučili nositi s tračevima. Kad sam bila mlađa, neki tračevi su me znali pogađati, no sada mi na jedno uho uđu, a na drugo izađu. Ni moji roditelji više ne reagiraju na takve stvari jer znaju da ću prvo njima reći ako sam u vezi.

Biste li opet mogli biti s nekim mlađim muškarcem?

- Bitna je nečija duša, smijeh i osjećaj koji podijelite. Upoznala sam puno mlađih, a zrelijih muškaraca od sebe tako da su nečije godine doista samo broj.

Što danas očekujete od veze?

- Stabilnost, povjerenje, zajedničku avanturu i puno smijeha.

Boje li vam se muškarci otvoreno udvarati jer ste poznata osoba?

- Jednako mi prilaze i ne prilaze, kao i na početku karijere. Neki se boje napraviti prvi korak, neki ne, drugi su jaki i dominantni. Sve je to dio ljudske prirode i nebitno je jeste li poznati. Kad mi se netko sviđa, nemam problem to i pokazati.

Kad ste zadnji put maštali o vjenčanju?

- Zamišljam se kao zaručnica. Nikada ne zamišljam vjenčanje jer je ono samo po sebi već lijepo. Daleko mi je važniji odnos koji se s nekim gradi i dijete kao kruna te ljubavi.

Osjećate li pritisak godina, pogotovo kad je u pitanju majčinstvo?

- Majčinstvo je moja neostvarena želja i još se nadam da će se i to dogoditi. Nemam problem s godinama jer je svaka dob na svoj način lijepa i čarobna. Žena je u dvadesetima neustrašiva, u tridesetima i četrdesetima je jednako zanosna, u pedesetima smo mudrije i gracioznije...

Jeste li ikada razmišljali o posvojenju?

- Divim se svima koji posvoje dijete jer iz iskustva meni bliskih ljudi znam kolika je to sreća za obje strane. Jedan moj prijatelj je posvojen, a s druge strane imam i prijatelje koji su posvojili djecu. Tim više me pogodio slučaj djevojčice Nikoll za čiju su smrt osumnjičeni njezini roditelji. Iskreno želim vjerovati da će ova tragedija promijeniti neke stvari. Ne smijemo više zatvarati oči i svakako podržavam inicijativu da se promijeni dosadašnji sustav te da se gleda prije svega dobrobit djece.

Što vam najteže pada otkako je počela korona?

- Mnogo toga. Razdvojenost od ljudi koje volim, nemogućnost da zagrlim i poljubim najbliže. Moji roditelji su umirovljenici i među rizičnom su populacijom tako da sam ih viđala u skladu s epidemiološkim mjerama. Svi u obitelji pazimo i do sada se nitko od nas nije zarazio. Naravno, silno mi nedostaju koncerti i kontakt s publikom. Otkako se bavim glazbom živim za trenutke provedene na sceni i jako sam teško podnijela kad je sve stalo. Super je da sam mogla organizirati kućne koncerte preko Instagrama koji su bili sjajni. Čak se i na daljinu osjećala nevjerojatna energija koja nam je svima bila potrebna.

image
Darko Tomas/Cropix

Kako provodite vrijeme?

- Gledam televiziju, vodim duge telefonske razgovore s prijateljima i puno šetam sa svojim psićem Ringom koji mi je bio najbolje društvo proteklih godinu dana. Ova situacija nas je natjerala da zastanemo, usporimo, pozabavimo se svakodnevnim malim stvarima koje također donose sreću. Za promjenu je dobro ne pričati puno o poslu i problemima, već o malim i naizgled nebitnim temama. No, istina je da sve ovo predugo traje.

Koji vam je najmrskiji kućni posao?

- Nikako ne volim peglati! Ali odradim i to, ne možemo raditi samo ono što nam se sviđa. Kako živim sama, u stanu mi je uvijek uredno.

Imate li neke nove hobije?

- Počela sam kuhati. Volim talijansku kuhinju pa sam naučila par jednostavnih, a brzih pasti, poput bolonjeza, pesta i slično. Doduše, zbog zdravlja se trudim jesti zdravo. Ako pojedem pizzu, koju obožavam, nastojim da idući obrok bude lagana salata.

Je li za vašu vitku liniju zaslužna neka posebna tjelovježba?

- Meni je najbolja teretana bina. Ako na sceni dajete svoj maksimum, ne možete ne potrošiti višak kalorija. No, dio “zasluga” ide i mom problemu sa štitnjačom, odnosno hipertireozom koja ubrzava metabolizam. Dakako, moram zahvaliti i majci prirodi te dobroj genetici.

Što ste pomislili kad ste u ogledalu primijetili prve znakove starenja ?

- Kad sam vidjela prvu boru, rekla sam joj ćao, odjenula se i otišla po kremu namijenjenu mojoj dobi. Imam poneku boru, naravno, kao i svaka žena. Njega kože mi je bitnija od dekorativne kozmetike jer smatram da je koža koja je njegovana najljepša.

Jeste li ikada razmišljali o nekom estetskom zahvatu?

- Nemam ništa protiv da svatko radi ono zbog čega će se osjećati bolje i ljepše. Osobno odlazim na tretmane lica kao što su mezoterapija, PRP i slično. Priprema kože je jednako važna kao i sama njega.

item - id = 1094718
related id = 0 -> 1142076
related id = 1 -> 1142005
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
06. prosinac 2021 06:35