StoryEditor
ShowbizILIJA RADIĆ

Htio je biti sportski novinar, a onda je ipak završio u političkom ringu. Poznati RTL-ovac rado pohodi još jedan ‘ring‘: Taj sport je kao šah, samo što boli!

Piše Marija Vuković
18. srpnja 2022. - 09:05

Njegovo lice dobro vam je poznato s televizije, a najčešće ga možete vidjeti ispred Banskih dvora. Ilija Radić dugogodišnji je reporter koji je svoj zanat izbrusio na Televiziji Jadran nakon koje se uputio u Zagreb gdje je sada stalan član postave RTL-ove informativne ekipe.

- Novinarstvo se odlučilo za mene, sjećam se da smo ja i prijatelj još u osnovnoj školi snimili prvi prilog. On je bio snimatelj, a ja reporter sa Lidrana iz Solina, uvijek sam bio dio nekakvih novinarskih sekcija. Pokretali smo novinarske listove i time se zanimali još u srednjoj školi - govori Ilija te dodaje kako u jednom trenutku svojega života nije htio napustiti Split zbog čega se odlučio na studij građevine. Srećom po RTL, to nije zaživjelo.

- Na Facebooku sam dosta jasno izražavao svoje stavove, a onda su mi neki ljudi sugerirali da bi možda mogao pokrenuti blog kojeg sam onda i počeo pisati, a koji je zapeo za oko mom kolegi Ivanu Kaštelanu koji me pozvao da budem dio tima na Splitskom portalu. Pisao sam nekakve kolumnice, kasnije se javio na natječaj na TV Jadran što je dobro prošlo i nekad kasnije rezultiralo i pozicijom urednika informativnog programa. Kasnije sam postao i dopisnik RTL-a za to područje, a onda je stigao i poziv da se priključim timu u Zagrebu - objašnjava.

Izbjegavam estradizaciju

RTL ga nije morao dugo nagovarati, sebe je svakako poslovno vidio u Zagrebu pa mu je ponuda zapravo došla kao naručena.

Neko nepisano pravilo struke je da svaki momak koji se u ovaj posao upušta prvo razmišlja o sportskom novinarstvu. Ni Ilija tu nije iznimka.

- Cijeli život sam u sportu i htio sam biti sportski novinar, ali onda sam nekako usput počeo pratiti političke igre i moram priznati da te utakmice nekad znaju biti puno zanimljivije od onih u sportu. Tamo je sve egzaktno, imate utakmicu i analizu protivnika, a u politici je puno više zakulisnih igara, dubinske analize odnosa koji možda nisu na prvu očiti. Privukla me ta ljepota i čar politike. Zašto Vlada? Volim analizirati rad onih koji direktno utječu ili bi trebali utjecati na život građana, pohvaliti ono što je dobro i kritizirati ono što je loše - objašnjava Radić. Svojim radom nastoji senzibilizirati građane na to da je politika svuda oko nas, da ona utječe na to kome će se staviti vodovod, zašto nemamo riješenu cestu do Omiša i svakakve stvari takvog tipa koje su sve specifičnije što je politika lokalnija.

Problema sa pronalaskom sugovornika nema, a to djelomično zahvaljuje i veličini kuće za koju radi dok sam sebe ponekad zna cenzurirati.

- Ne radim to često, ali ako je neka tema po meni šund, neću postaviti pitanje vezano za nju. Možda bi čak i zanimalo gledatelje, ali ja ću postaviti manje atraktivno pitanje za koje mislim da je važnije kako bih izbjegao estradizaciju. Volim biti konkretan i volim pričati o stvarnim problemima, a ne o temama koje samo s dna podižu mulj bez da imamo ikakve koristi od toga - govori.

RTL-ov informativni program jedan je od najsadržanijih u državi. Zanimalo nas je vidi li u tome i dio svoje zasluge.

- Teško je sam o sebi govoriti, ali sviđa mi se što nisam čisti proizvod RTL-a nego sam došao s lokalne televizije i to kao proizvod dopisništva što mnoge kolege u Zagrebu nisu iskusile. Taj dio je najzahtjevniji na televiziji. Također, vjerujem da sam dodao i malo ciničnosti i sarkazma, a zahvaljujem kolegama koji se uvijek pobrinu da s time ne pretjeram i da ostane na granici dobrog ukusa - nastavlja Ilija koji je po dolasku na nacionalnu frekvenciju intenzivnije nastavio s radom na govoru i naglasku.

Hajduk iznad svega

Iako je godinama već novinar i svoju je objektivnost dobro istrenirao, otvoreno nam priznaje kako postoji situacija u kojoj to sve pada u vodu.

- Hajdukove utakmice ne mogu pratiti u javnosti, tada nema objektivnosti i realnog pogleda na svijet. Možda nakon utakmice kad se ohladim i mogu imati neku neutralnost pa analizirati, ali u trenutku to nije opcija. Utakmice uvijek gledam doma i sam jer jednostavno ne želim da to itko vidi. Da se stavi neka skrivena kamera, sigurno bih nasmijao ljude da vide razgovore i dijaloge s televizijom - smije se hajdukovac koji s godinama ima sve manje i manje prilika za odlazak na stadion.

Prije šest godina preselio se u naš glavni grad, ali kao svaki pravi Dalmatinac vječno "cvili" za Splitom i rodnim Klisom.

- Zagreb je meni ured i tako ga gledam, lijep je i pruža čitav niz aktivnosti, puno je širi po tome od Splita. Ali... Ja sam Dalmatinac do zadnjeg atoma i uvijek ću biti pa makar to bilo i sljedećih 20, 30 ili 50 godina. Uvijek ću ostati Dalmatinac na privremenom radu u Zagrebu pa koliko god da to trajalo - smije se, a na pitanje što mu najviše nedostaje kao iz topa ispali: more! Na Klisu ima fantastičan pogled na Split i more kojem Zagreb ne može ni konkurirati.

Jiu jitsu borac

Stres svakodnevnog života najradije izbaci na strunjači Roger Gracie akademije. Pitamo ga, kako to da se odlučio na jiu jitsu, sport koji nije toliko zastupljen u Hrvatskoj

- Privukao me još dok je Mirko Filipović harao po Japanu jer se pojavio nekakav minotaur koji je 20 minuta primao batine, a onda je napravio nešto nevjerojatno i pobijedio borbu. Protivnik, na kojem ne vidiš ni traga da se borio, izgubio je borbu. Kako? Odlučio sam sam vidjeti... Zapravo me s novinarstvo spojilo, radio sam priču da o tadašnjem klubu "Dalmacija" i pozvali su me da probam. Ja sam se tada oporavljao od ozljede koljena, mjesecima sam samo ležao i osjećao se loše. Živio nezdravo, jeo samo ono što mogu naručiti na telefon, skupile su se tu i neke kile... Došao sam u klub, pokušao i eto, the rest is history - objašnjava.

'Vreća za napucavanje'

Nekada ranije bavio se i natjecanjima, a od tada praktički nije ni izašao iz dvorane. Trudi se da trening bude barem dva puta tjedno, ali kada bi mogao trenirati svaki dan, rado bi to učinio. Na dva sata zaboravi na posao, na mobitel, na sugovornike i sve one obveze koje ga čekaju.

- Taj osjećaj kad dođeš u stan, padneš na kauč i sve te boli je predivan... Trudim se pomoći i mlađim dečkima i često im budem vreća za napucavanje - smije se Radić koji uživa u činjenici da s istom grupom ljudi sparira iz treninga u trening. Aktivan je to sport koji te stalno gura, ako ne napreduješ, stalno ćeš dobivati batine.

U njegovoj glavi je to kao šah, riječ je o potezu za potezom.

- Za razliku od šaha ovaj potez boli, ali to je pravi sport u smislu da moraš nadmudriti protivnika. Nema tu divljanja, nema tu dišpeta ni ratničkog naboja - zaključuje.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
07. listopad 2022 00:51