StoryEditor
ShowbizO SVEMU I SVAČEMU

Goran Bregović večeras svira na Sustipanu: U Splitu mi je otac imao veliki oficirski stan na Blatinama, tu sam s Tifom napisao pjesmu!; Našoj novinarki je priznao i zašto se osjeća kao stari ginekolog

7. srpnja 2022. - 10:47

Prošlo je jedanaest godina od njegova zadnjeg koncerta u Splitu. Oni koji su bili tada na Prokurativama, teško da će ga zaboraviti. Bio je to tada njegov prvi, fantastičan nastup u našem gradu s "Orkestrom za svadbe i sahrane", održan nakon dvadest i "kusur" godina.

U međuvremenu, dakle, u ovih jedanaest, vjerojatno je tri-četiri puta obišao zemaljsku kuglu svirajući od Sibira do Novog Zelanda i, evo ga, Goran Bregović sada je opet tu.

Brega će večeras zasvirati na Sustipanu, na "san snova" lokaciji, pred publikom koja je godinama za poželjeti...

Dakle, svi preduvjeti za savršenu glazbenu večer su tu. Što ćete im vi i vaša impresivna glazbena ekipa donijeti. Koje su pjesme u planu?

– Dolazim sa svojim "Orkestrom za svadbe i sahrane", svirat ću pjesme iz raznih perioda, neke pjesme koje sam pisao za filmove, neke pjesme iz moje opere "Carmen sa sretnim krajem", naravno, najviše pjesme sa zadnjeg albuma.

Ljeto je, izabrat ću veseo program, i ja sam poželio da bude veselo. Ne brinite, bit će ludo! Tko ne poludi, taj nije normalan!

image

Brega i orkestar godišnje imaju više od sto nastupa

 

Oficirski stan, drvena jedrilica...

Koliko ćete se zadržati u Splitu? Znamo da vas za naš grad vežu i obiteljske uspomene. Vaš otac je tu dobio stan na Blatinama... Ima li nostalgije kada dođete ovdje i koje su vam najčešće asocijacije na Split?

– Da, u Splitu je moj otac imao veliki oficirski stan na Blatinama, u koji je komšiluk ulazio bez kucanja i gdje se pila kafa po cijeli dan...

U tom stanu, u toj gužvi, izborio sam se za jednu svoju sobu i tu sam s Tifom napisao pjesmu... Za Split me vežu brojne uspomene i sve su lijepe.

Brat i ja bismo tijekom svibnja u ACI-ju uređivali brod da bismo plovili preko ljeta. Imao sam drvenu jedrilicu koja je uvijek tražila neki popravak, a između Trsta i Atene bila je samo jedna obitelj koja je popravljala takve brodove – obitelj Tončija Bakice.

Sad mi je brod u Crnoj Gori, kad sam za jedan drveni brod pitao ljude tko će im to popraviti, kažu: dolaze Bakice! Divne su to uspomene, to je bilo rijetko zanimanje, a on je bio rijedak čovjek koji je djeci, nadam se, prenio znanje.

Kakvi su vaši glazbeni planovi ovoga ljeta? Tijekom godine znate odraditi i po 150 nastupa, što zvuči nevjerojatno. Gdje još imate dogovorene koncerte i imate li zakazan kakav godišnji odmor?

– Vraća se pomalo taj stari ritam kada sam svirao stotinjak koncerata godišnje. Sviram puno po Europi, Španjolska, Italija, Norveška..., nažalost ne i Ukrajina i Rusija, gdje sam volio nastupati.

Sviram puno, i to dva različita koncerta; jedan mali, kakav je i ovaj u Splitu, i violinski koncert sa simfonijskim orkestrom pod nazivom "Pupak svijeta", i album s tim violinskim koncertom izlazi u ožujku sljedeće godine.

Kakav oblik opuštanja najviše preferirate? Osim što i sami možemo po radnom ritmu vidjeti da je to "brzinski" odmor, kakvo punjenje baterija vam najviše godi?

– Na odmor ću krajem kolovoza, desetak dana. Prošle godine sam plovio oko Mljeta, a ove godine ću vjerojatno ploviti oko Hvara.

Imate kuće na nekoliko svjetskih lokacije. Gdje se baš ono stopostotno osjećate da ste kući?

– Navikao sam se organizirati tako da sam svugdje kod kuće. Takav sam život izabrao – da ne pravim video za YouTube, nego putujem po svijetu i tako predstavljam muziku. Nastupam od Sibira do Islanda pa od Novog Zelanda do Makaa i Hong Konga. S godinama razradite tehniku da ste svugdje kod kuće.

image

'Muziku više ne slušam'

 

Teško je i nabrojiti gdje ste sve svirali, doslovno po cijelom svijetu; ovjenčani ste raznim nagradama, proglašavani najboljim izvođačem world musica; surađivali ste sa svjetski priznatim glazbenicima, poput Iggyja Popa ili Cesarije Evorie, radili filmsku glazbu za mnoge, uključujući i Sachu Cohena. Postoji li neki izazov koji je ostao neostvaren?

– Bilo bi arogantno da sad želim još više nego što mi se dogodilo. To što se meni dogodilo, ne događa se baš često, to je veliko čudo – da imate publiku po cijelom svijetu – jer mi smo mala, neprimjetna muzička kultura i postići jedan ovakav uspjeh kakav se dogodio meni, to je stvarno čudo.

Želim da još pomalo pišem muziku, da se moja djeca ne stide toga što pišem. A da bih želio još više uspjeha, taman posla! Volio bih da malo više nastupam ovdje, na našim prostorima, al' valjda će i to doći, tako da mi je ovaj nastup u Splitu dragocjen i jedva čekam da se dogodi.

Brojni glazbenici znali su vam zamjerati svašta, a među ostalima i to što ste rock zamijenili "narodnjacima". S druge strane, taj "narodnjak" je stekao svjetsku slavu. No što je s rockom, je li on za vas završeno poglavlje?

– Sve što je valjalo u Bijelom dugmetu bilo je inicirano folklorom. I danas ne radim ništa naročito različito, opet pišem muziku koja je inspirirana tradicijom. To nije metoda koju sam ja izmislio, to je nešto što je prirodno.

Vi možete napisati roman na stranom jeziku kao, recimo, Kundera, ali kompozitori koji pišu pristojnu muziku, uvijek će to što rade nekako mirisati na dedu i babu, to je tako, jer muzika je jezik koji izlazi s mnogo dubljeg mjesta nego što je govorni jezik. Ne možete tu izbjeći da se vidi odakle ste.

Kad biste izbacili tradiciju iz onoga što je radio Stravinski ili Bono, Lennon i McCartney, ne bi tu bogzna što ostalo, tako da ono što ja radim nešto je što je u povijesti muzike standardno, skoro pa redovno... a rock 'n' roll je bio samo odjeća za moju muziku kad sam bio mlađi.

Danas je moja muzika obučena u odjeću koja je prirodnija. Nisam više u pampersicama, nego u hlačama, valjda je to prirodno.

Naši su takva radost...

Vratimo se na ove glazbenike s kojima ste nekad bili u dobrim odnosima, a sada više niste. Žalite li zbog toga, zbog nekih svojih postupaka i je li vas kad pogodila neka od njihovih kritika izrečenih na vaš račun?

– Interesantno mi je kad vidim da netko mojih godina ili stariji još uvijek ima neke ružne uspomene, to mi izgleda neprirodno. Onih godina su muzičari bili horda alfa mužjaka s malim čunama... i sad nakon toliko godina iskopavati nešto... Žao mi je ako u nečijim uspomenama igram negativnu ulogu, ali tu više nema pomoći.

Po pitanju glazbe ste vrlo širokih vidika, što ste bezbroj puta potvrdili svojim žanrovski vrlo šarolikim opusom. Kakva glazba vas nikada nije privlačila?

– Svaka glazba me privlačila, a s godinama više idem prema tradicionalnoj muzici..., što se glazbenicima često događa. Sjećam se kad sam jednom sreo Claptona i pitam ga kako je moguće da je odjednom nestao s nekim bendom Derek & Dominos i svira po Americi, a on mi je rekao: "Samo sam poželio svirati country." ž

Tako sam i ja sada okružen muzičarima s kojima se osjećam u prirodnom ambijentu i bavimo se onom glazbom koja nam dolazi – prirodno.

Koje izvođače privatno volite slušati?

– Više ne slušam muziku... U fazi sam valjda koju prolazi i stari ginekolog, kojemu, kad dođe kući, bez obzira što se bavi najljepšim poslom na svijetu, ne pada na pamet time se još baviti i kod kuće.

Vidite li u moru glazbenika diljem regije nekog svog potencijalnog nasljednika?

– Iskreno, malo znam što se kod nas događa. Vjerojatno će se dogoditi neka takva karijera, ali morat će imati biografsko porijeklo, ova muzika opće prakse strancima ide bolje. Neki od bistrijih muzičara će se sjetiti da prekopaju u sebi i nađu nešto u dubini.

Eto i ja sam s užitkom producirao dva albuma Severini i Tončiju Huljića, kojih se oni sigurno neće nikada stidjeti. To su pošteni albumi i, izuzev Zdravka Čolića, to su jedina dva albuma koje sam producirao, i to s velikim zadovoljstvom.

Razmišljate li o nekom ponovnom, prigodnom okupljanju Bijelog dugmeta?

– Sviram dvadesetak koncerata Dugmeta i ja to volim. Na moje koncerte s "Orkestrom za svadbe i sahrane" ne dolazi mnogo naših, a na koncerte Bijelog dugmeta dolaze naši, a naši... to je takva radost. Zato, ako negdje vidite da svira Bijelo dugme, dođite, jer to će sigurno biti veselo i zabavno, a ja sa zadovoljstvom sviram te koncerte.

image

'Bijelo dugme' u splitskoj Spaladium Areni 2015.

Vladimir Dugandžić/Cropix
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
24. rujan 2022 16:21