StoryEditor
Showbizrasplesani otok mladosti

Glazbeni vatromet i blatna kupka: ni ovogodišnje izdanje INmusica nije razočaralo posjetitelje

Piše PSD.
26. lipnja 2015. - 14:53
Neodgojena čeljad bi rekla: jebeš INmusic bez blata i kiše. Jer, voljom „onog gore“, i deseto izdanje jarunskog festivala nije prošlo bez pljuska, dosadne kiše koja nije prestajala tijekom cijele druge večeri, i neizbježne blatne kupke u koju se pretvorio Otok mladeži.

Posljedice su bile očekivane: manji broj posjetitelja negoli ih je bilo prvog festivalskog dana no, kako to već na INmusicu biva, oni koji su naoružani kabanicama i kišobranima ipak došli na festival uživali su u svirci ali i - naizgled čudno - atmosferi tako tipičnoj za open air festivale. Još tamo od znamenitog Woodstocka, Isle of Wighta pa do Glastonburyja...

Eagles Of Death Metal - sjajni stoner-rockeri - su trebali biti prave žrtve rasporeda (nastup im je bio zakazan za 18.30) i nepovoljnih klimatskih uvjeta, no s nešto malo zakašnjenja i standardno uvjerljivom svirkom nesumnjivo su zadovoljili publiku pred glavnom festivalskom pozornicom. Usput, stigla je i blagovijest za sve njihove fanove: najava nastupa u Tvornici 1. prosinca. I ostali glavni akteri kišne koncertne večeri položili su ispit. La Roux i Batida su rasplesali publiku u kabanicama, a Rudimental potvrdili ugled ozbiljne koncertne atrakcije. Svi se pak slažu da su kiša i tmurno nebo savršeno odgovarali „mračnoj“ atmosferi s novog albuma „Kintsugi“ Death Cab For Cutie koji su mahom, i to u više no solidnom izdanju, predstavili na Jarunu. I njihovom nastupu, kao uostalom i svim svirkama na glavnoj pozornici, dodatni je adut bio savršen razglas i besprijekoran zvuk; razlog više za palac gore jubilarnom izdanju INmusica.




Nebo je pak bilo milostivo zaključnog trećeg festivalskog dana. Publika sklona garažnom prašenju koja na INmusic uvijek dobije zadovoljštinu, pa bila riječ o Iggyju ili ovodobnim zvijezdama poput Black Keysa, morala je doći na svoje sjajnim nastupom Black Rebel Motorcycle Cluba. Iako su u diskografiji imali uzlete i padove, BRMC su uvijek bili vraški atraktivan koncertni band koji na sceni „pali i žari“. Ekipa iz San Francisca - kojoj je dolazak na INmusic bila prilika i za prvi pravi koncert u Hrvatskoj jer je njihov prethodni nastup u Domu sportova bio otkazan - bili su, po osobnom sudu, najbolji band zaključne festivalske večeri.

Krenuli su baš kako treba: silovitim i mračnim garažnim punk-bluesom „Beat The Devil’s Tattoo“, „Let The Day Begin“ i „Rival“, da bi potom vješto meandrirali između punkoidnih brzaca, bluesom delte Mississippija natopljenim laganicama te praskavog noise-rocka i roots-rocka. Band u kojem su danas pjevač i basist Robert Levon Been, pjevač i gitarist Peter Hayes te bubnjarka Leah Shapiro nisu izgubili ni grama na žestini i uvjerljivosti napaljenih „klinaca“ iz garaže, pa su tako i završili koncert. Furiozna izvedba „Whatever Happened To My Rock and Roll“ bila je - usuđujem se kazati - i jedan od najboljih trenutaka ovogodišnjeg izdanja INmusica. Reklo bi se, glazbeni vatromet prije onog pravog nakon zaključenja festivala.

Islandski band Of Monsters and Men većina znade po megahit singlu „Little Talks“ i skladbama „Mountain Sound“, „King and Lionheart“ te „Dirty Paws“. Band kojem su zaštitni znak dvoglasja Nanne Bryndís Hilmarsdóttir i Ragnara Pórhallssona pokazao je na sceni i mnogo više. Recimo, umijeće balansiranja između gotovo ambijentalnih lirskih pasaža (karakterističnih za stariji materijal) i žestoke svirke unutar iste skladbe, uigran band multiinstrumentalista te slojevite i neobične aranžmane „podebljane“ puhačima koji bitno obogaćuju njihovu indie poetiku. Naravno, publika je najbolje reagirala na znane hitove pa ne čudi da je i himnička „Little Talks“ ostavljena za završnicu nastupa.



Mada bez novog studijskog materijala, Placebo pali i žari na aktualnoj turneji svojim patentiranim umješkom glama i goth-rocka. S novim bubnjarem Mattom Lunnom i „sidemenima“ koji ih pojačavaju na koncertima, čvrsta jezgra banda i dalje je ista i u dobroj formi. U prvom redu frontman, pjevač i gitarist Brian Molko, ali i multiinstrumentalist Stefan Olsdal, koji su na aktualnoj turneji, pa i Jarunu, igrali na sigurno koncertnom set-listom. U prvom dijelu prigušeniji a u drugom eksplozivniji, prošetali su se kroz ključne trenutke karijere, izazvavši uvijek oduševljenje publike - kao za izvedbe „Meds“ - kad bi se potegnuli dobro znani hitovi. Poput neizbježnih „Special K“, „Every You Every Me“, „Bitter End“ te covera izvanvremenske uspješnice Kate Bush „Running Up That Hill“, strateški ostavljene za kraj.

Svim skepticima na znanje, INmusic je i u desetom izdanju potvrđen kao bitan europski glazbeni festival; kao mjesto na kojem se i dalje može premijerno upoznati i s novim bendovima s indie-rock scene, veteranima i pouzdanim headlinerima, domaćim i balkanskim formacijama (poput Ramba Amadeusa, Repetitora, BiH senzacije Vreće s bandom Halka...), „neglazbenim“ atrakcijama poput francuske umjetničke trupe „Reve d’Herbertte“ te impresivnim naramkom imena s world music scene. A ljetni festivali - naravno uz besprijekornu organizaciju kakva je bila ove godine - trebali bi biti baš to.

ZLATKO GALL



Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

30. rujan 2020 21:43