StoryEditor
Showbiz‘Prokleti Hollywood‘

Film ‘Osvajač Džingis Kan‘ s Johnom Wayneom drži strašni crni rekord, 46 članova ekipe umrlo je od raka! Snimali su 100 km udaljeni od nuklearnih testiranja, jezivo je što se kasnije događalo

Piše PSD
24. rujna 2021. - 14:30

U četverodijelnom serijalu "Prokleti Hollywood", koji je na programu nedjeljom navečer na Trećem programu HTV-a, emitirana je epizoda o snimanju spektakla "The Conqeuror", koji je u Hrvatskoj preveden kao "Osvajač Džingis Kan".

Film je snimljen 1956. godine na ideju producenta, eksentričnoga milijunaša Howarda Hughesa, koji je bio oduševljen slavnim mongolskim vojskovođom.

Film je na glasu kao jedan od najgorih u povijesti filmske umjetnosti, a osim niz bizarnih priča, uz njega je vezan i niz tragičnih smrti velikoga dijela filmske ekipe, uključujući i one najpoznatije pa ga se smatra filmom s najviše žrtava u povijesti.

Film je režirao Dick Powell, a glavnu ulogu mongolskoga poglavice Temujina, koji poslije postaje Džingis Kan trebao je igrati Marlon Brando, ali se za nju izborio John Wayne koji se vidio u ulozi mongolskoga vojskovođe.

image
Plakat 'Povratka Džingis Kana'
AFP

Njegova partnerica bila je poznata glumica Susan Hayward koja je igrala tatarsku princezu Bortai. U ekipi je bio i meksički glumac Pedro Armendáriz i drugi.

Film je dobro prošao na blagajnama, ali ga je kritika dočekala izrazito negativno. Posebno je loše prošao John Wayne s umjentim mongolskim tenom, irskim stasom i kaubojskim načinom jahanja te neprikladnim tumačenjem naslovnog lika.

Filmski insajderi govorili su da je scenarij loš, ali Hughes je gurao projekt. Džingis Kanove azijske stepe "glumila" je pustinja kod grada St. George u američkoj saveznoj državi Utah.

Američka vlada: pokusi nisu opasni!

Organizatori snimanja odlučili su se za tu lokaciju iako su znali da je tek stotinjak kilometara udaljena od mjesta za nuklearna testiranja u saveznoj državi Nevadi. Tu je u četiri godine obavljeno testiranje 100 nuklearnih bombi raznih jačina.

A 1953., godinu dana prije snimanja, provedeno je 11 atmosferskih nuklearnih ispitivanja, u kojima su, kako se moglo pročitati, jaki vjetrovi nosili radioaktivne čestice sve do pustinje Utah.

Kada je počelo snimanje, okolna brda bila su prekrivena slojem smrtonosne nuklearne prašine.

Međutim, američka vlada uvjeravala je filmsku ekipu da pokusi nisu opasni po zdravlje iako je Washington morao znati da je Herman Joseph Muller 1927. godine utvrdio da produžena izloženost zračenju može imati nevjerojatne učinke na zdravlje ljudi.

Morali su znati i za spoznaje da nuklearne eksplozije proizvode goleme količine pepela koji je vrlo radioaktivan i potencijalno smrtonosan.

image
Pustinja u Utahu kod St Georgea, gdje se snimao film
Shutterstock

Američke vlasti su St. George u Utahu označile sigurnim od štetnih utjecaja radioaktivnih padalina premda su prilikom ispitivanja područja uočene nenormalne razine zračenja. Da stvar bude još tragičnija, istraživanja provedena u novom mileniju pokazala su da je tlo oko grada St. Georges i dalje radioaktivno!

Ekipu je u nekoliko tjedana snimanja mučila vrućina i nepristupačni teren, prekriven radiokativnom prašinom, za koju nisu znali. Nakon premijere filma, ekipa je krenula u nove projekte (Hayward je vrlo brzo dobila Oscara za film znakovitoga naslova "Želim živjeti!"), a tek za nekoliko godina pojavili su se teški zdravstveni problemi.

Prva je bila smrt redatelja Dicka Powella u 58. godini, u siječnju 1963. premda je njegova udovica June Allyson 2001. u intervjuu Larryju Kingu rekla da je Powell umro od raka pluća kao posljedice prekomjernog pušenja.

Šest kutija dnevno Johna Waynea

Pet mjeseci poslije njega, u 51. godini, uslijedila je smrt meksičkoga glumca Pedra Armedariza kojemu je otkriveno da ima rak vrata. Trpio je velike bolove dok je snimao film "Iz Rusije s ljubavlju", a kada je u bolnici UCLA u Los Angelesu čuo da je njegova bolest neizlječiva, počinio je samoubojstvo.

John Wayne je najprije obolio od raka pluća, da bi na koncu umro od raka želuca 1973., u 71. godini. Wayne je odbijao ideje da je uzrok njegove bolesti zračenje na setu nego je također tvrdio da je to posljedica pušenja, koje je išlo i do šest kutija dnevno.

Dvije godine poslije, 1957., Susan Hayward dijagnosticiran je rak mozga, od kojega je umrla u dobi od 57 godina. Da stvar bude gora, Wayne i Hayward na snimanje su vodili djecu i ona su oboljela. Wayneovi sinovi Patrick i Michael, koji su 1954. posjetili set, razvili su benigne tumore koje su im morali ukloniti.

image
Pedro Armendariz umro je od neizlječivog tumora u 51. godini
AFP

Glumica Anges Moorehead umrla je 1974., u 74. godini od raka maternice. Najkraće, od 221 člana ekipe oboljela je čak 91 osoba, a preminulo njih 46. To je najbolji argument protiv onih koji osporavaju da su smrti povezane s nekim drugim razlozima, poput pušenja, a ne boravka na filmskom setu.

Howard Hughes je početkom 70-ih shvatio da su smrti članova ekipe povezane sa snimanjem filma. Hughes je za 12 milijuna dolara otkupio sve kopije filma i stavio ih pod ključ. Prikazivanje "Povratka Džingis Kana" bilo je omogućeno tek poslije njegove smrti 1979. godine.

No nakon niza tragičnih smrti ekipe, filmska problematika toga filma pala je u drugi plan i titulu jednog od najlošijih naslova u povijesti sedme umjetnosti zamijenila je ona o filmu koji je odnio najviše ljudskih života.

image
Producent Howard Hughes shvatio je vlastitu odgovornost i otkupio sve kopije filma
AFP
item - id = 1129788
related id = 0 -> 1127835
related id = 1 -> 1128268
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
24. rujan 2021 14:40