Damir Šarac: Ostavio je tetovažu na mnogim dušama, naučio da lijepa glazba liječi. Bilo je nečeg neodoljivog u tim naslagama patetike

I tako, prošao nam život uz Balaševića. A prošao i Balašević. Teško je iz mora njegovih stihova i začudno priljepčive glazbe izvući stvarni, jedini biser.
Bilo je nekako jasno kako Balaš nije bio najveći kantautor na (post)jugoslavenskoj sceni, nisu to bili najdublji stihovi, nisu to bile raskošne orkestracije. No, bilo je nečeg neodoljivog u tim naslagama patetike koje se nije sramio dijeliti. A na prostorima za koje je stvarao patetika je bila zabranjena, posebno muškima, a i kćerima koje su se ovdje zvale "sine". Usprkos svemu bila je to magija koja je dugo trajala i sigurno neće tako lako nestati, ostavio je panonski mornar tetovažu na mnogim dušama.

Sjećam se vrata kroz koja sam ušao u taj svijet, "Slow motion" u dunavskom ritmu: "Od Mure pa do Morave neka me svi ...