ShowbizRastura na podiju

'Nismo par dana razgovarali radi toga': Slavko Sobin otkriva tko mu je najveći kritičar i po kome s posebnim emocijama pamti život u Splitu

Piše Vinko Paić

Kad smo se prije točno deset godina našli u jednom zagrebačkom kafiću blizu ZKM-a, Slavku Sobinu (34), koji se bio friško vratio iz Amerike gdje je studirao glumu, to je bio prvi intervju za domaće medije. Njegova ga mama čuva, kao i sve druge članke o njemu.

Iako je otada prošlo cijelo desetljeće, a šarmantni Splićanin nizao uspjeh za uspjehom, on je ostao isti - skroman, pristupačan i neopterećen slavom. Kao što je i pokojni Oliver često govorio da se ne smatra zvijezdom, tako se i on ne doživljava poznatom osobom jer samo radi posao koji voli najviše na svijetu.

Bilo da tumači opasnog zatvorenika, vođu motorističke bande, imigranta iz Sirije ili pak dobrodušnog Žungula - za svaku će svoju ulogu dobiti samo pohvale. Baš kao što je to slučaj i s popularnom "ulogom" u emisiji "Ples sa zvijezdama" u kojoj je Slavko pokazao da osim glume suvereno vlada i plesnim podijem.

Trenutačno vas svake nedjelje gledamo u showu Nove TV "Ples sa zvijezdama", gdje oduševljavate gledatelje ispred malih ekrana, ali i žiri koji vas nagrađuje visokim ocjenama. Iako niste išli u plesnu školu, dobre gene za ples naslijedili ste od majke Mirjane, bivše balerine. Što vam je sve savjetovala?

- Mama je dobila privremeni veto na komentiranje jer kad sam joj poslao prvu snimku probe rumbe, znači prvu, nenaučenu i nedovršenu, rekla je: "Moraju ti više kukovi radit". Na to sam joj napisao: "O.K., sorry što nisam Mislav Čavajda." Onda par dana nismo razgovarali i dogovorili smo se koliko mi smije reći, a koliko se mora praviti da sam najljepši i najbolji na svijetu. Sad nakon tri epizode jako je ponosna i zadovoljna. Mislim da se razumijemo, majka je bila balerina u mladosti, nije se poslije time profesionalno bavila iako kruže glasine da je bila genijalna. Međutim, kako se to očito prenosi s koljena na koljeno, bila je prevezana za roditelje da bi se odselila i krenula ozbiljnije time baviti. Zato je danas u svom poslu profesorice najbolja.

U kojim ste plesovima najbolji, a koje biste najradije markirali?

- Nema markiranja. Prije svega, ovim showom želim pokazati da se napornim radom može sve nadoknaditi i da disciplina donosi uspjeh. Dosta mi je toga da se mediokritetne vrijednosti poslužuju mladima kao normalne. Poniznost, zahvalnost i rad. To su jedine točne vrijednosti na putu do uspjeha. Učenje koreografije od dvije minute može se apsolutno prenijeti na život. Nekad ide, nekad ne ide, ali ako dovoljno potegneš i daš svoj maksimum, rezultat neće izostati.

 

 

Kako vaša dva psa reagiraju kad vas vide da plešete? Često ih vodite sa sobom na plesne probe.

- Buba se boji parketa pa ona tako malo stoji sa strane, a Mara ne može podnijeti kad zagrlim Gabrielu, nego doleti i doslovno skoči na zadnje dvije i pruži mi šape. Dobila je zbog toga zabranu dolaska na probe.

Nedavno je završilo emitiranje treće sezone "Crno-bijelog svijeta". Dok se čeka odluka HRT-a o nastavku snimanja, kazali ste kako namjeravate napraviti tetovažu Žungulove 'fudbalerke'. Koliko ih zasad imate i što sve predstavljaju?

- Imam dosta čudan izbor tetovaža, ali sve mi zapravo znače nešto drugo nego što predstavljaju. Imam pistaccio, coffe to go, na vratu mi piše 'Živi', onda ruža, jedan pas, drugi pas, pa još jedan znak koji samo ja znam što je i sad će past 'Žunguluša'.

Posljednjih ste se godina prometnuli u jednog od naših najzaposlenijih glumaca mlađe generacije kojeg svi redatelji i scenaristi žele imati u svom timu. Jeste li i vi jedan od onih koji su imali trnovit put do uspjeha?

- Ni najmanje. Polako, ali sigurno idem prema svojim ciljevima potpuno svjestan da će biti uspona i padova. Bilo bi dosadno da je uvijek lako. Daleko od toga da me svi žele, ali me iznova uzimaju ljudi s kojima sam već radio, a to je najveći kompliment. A i uvijek ću pamtiti da mi je prvi posao dala Senka Bulić. Doduše, nikad me više nije uzela. Ajmo, Senka, znaš broj!

U kojem ste točno trenutku znali da želite postati glumac?

- Nakon prvog razreda srednje išao sam na jednomjesečni meeting mladih ljudi iz jugoistočne Europe i jedna od postaja bio je New York. Tamo smo na Broadwayu gledali mjuzikl "Rent" i sjećam se da sam se ježio satima nakon. Tad sam rekao, e ovako bih ja htio djelovati na nekoga, prenijeti tu količinu emocije i energije preko scene.

Sjećate li se kako ste potrošili svoj prvi honorar?

- Dobio sam 400 kuna za "Krim Tim 2". I mislio da je to normalna serija i normalan glumački honorar jer je to bilo nakon povratka s faksa iz Los Angelesa, nisam imao nikoga da me savjetuje i mislio sam samo da to možda tako ide. Pare sam vjerojatno potrošio na neku kaznu za parking.

 

 

Na što vam nikad nije žao dati novac?

- Na putovanja, hranu i bliske ljude. Ja volim zaraditi novac, ali ga očito ne volim nešto posebno i imati.

Prvi ste Hrvat koji je u Los Angelesu završio prestižnu American Academy of Dramatic Arts. Kako je izgledao vaš hollywoodski život, jeste li iskusili onaj dašak toliko spominjanoga glamura?

- Nisam. Studirao sam tamo i to je bilo zahvaljujući velikoj žrtvi i vjeri mojih roditelja u mene. Od kuda bih živio glamur? Mislim jesam, ali s druge strane. Kao posluga na eventima.

Maštate li o inozemnoj karijeri?

- Da. Ciljam na to. Ali super mi je i doma.

U filmu "Leptir" snimali ste s ovogodišnjim dobitnikom Oscara Ramijem Malekom. Kakav je dojam ostavio na vas?

- Odličan. Dobar čovjek i još bolji glumac.

Što prvo napravite kad dođete u rodni Split?

- Odem doma malo biti dijete svojih roditelja.

Po čemu sve pamtite svoje odrastanje u gradu pod Marjanom?
- Po susjedama Bojani i Vanji. Po čekanju busa od Blatina za centar, a na leđima ruksak i violina jer sam direkt iz škole išao u Glazbenu. Pa te onda na povratku snerva šta prije dođe 18-tica i onda se moraš spuštat sa Škrapa. Po ekipi iz MIOC-a. Po O'Hari. Po logoru di je sad tunel na Dubrovačkoj. Po drugom logoru na Trsteniku kod onog helidroma. Mislim, kako svest 18 godina života na jedan odgovor. Volim Split, volim svoj grad, ali, eto, posao me drži u Zagrebu, koji je isto postao moj dom.

Izleti li vam ponekad neka zagrebačka riječ?

- Apsolutno ne.

Često znate reći da su vam roditelji najbolji prijatelji.

- Upravo mislim kako cijeli ovaj intervju zvuči kao da imam neki sindrom ovisnosti o roditeljima. Ma ne, mater i otac su mi vrh! To kažu svi kad ih upoznaju. Evo posljednju emisiju "Plesa sa zvijezdama" su me došli u Zagreb uživo podržati. Baš su uvijek tu.

Veliki ste obožavatelj putovanja. Kad biste mogli birati, gdje biste na svijetu voljeli živjeti?

- Tamo gdje u tom trenu radim, ali da je baza uvijek ovdje.

Kad se ujutro probudite, što prvo pomislite?

- Samo da se Mara nije opet pos..la.

Nedavno ste rekli kako vam je želja do kraja godine sagraditi vlastitu kuću u prirodi. Jeste li krenuli u realizaciju?

- Ne stignem. Ljut sam na sebe jer ne stignem ništa napraviti onako baš za sebe i samo se trpam i trpam poslom. Ali kad volim radit kao što buco voli kolač. Hoće li mi netko sagraditi kuću?

Što su vam sve donijele tridesete, a po čemu pamtite dvadesete godine?

- Dvadesete su mi donijele puno glupih grešaka, a tridesete uživanje u naučenim lekcijama iz tih grešaka.

 

#SLAVKO SOBIN#PLES SA ZVIJEZDAMA