StoryEditor
ShowbizDruženje na Prokurativama

'Dobar je znak što je djeca pjevaju u autu': Petar Dragojević spreman je za ovogodišnji Splitski festival, otkrio nam je i što se dogodi iza pozornice kad se stara ekipa nađe

21. lipnja 2019. - 14:17

Pedeset i deveto izdanje Splitskog festivala održat će se od 4. do 6. srpnja, a među izvođačima koje ćemo slušati na Prokurativama i ove se godine našlo dobro poznato ime – Petar Dragojević. Glazbenik koji je na našoj sceni više od dva desetljeća predstavit će se pjesmom "Kao da te oduvijek znam", za čiji tekst i glazbu je zaslužan Žarko Tičinović.

– To je jedna odlična pjesma, onako pop italiano. Što reći... "Kao da te oduvijek znam"; stvarno, kao da oduvijek znam ovu pjesmu, nekako mi je oduvijek tu negdje, oko uha – počinje Petar te objašnjava kako ga je s Tičinovićem spojio Miki Nopling.

– Kazao mi je da Žare ima odličnu pjesmu i da se sjetio mene. Našli smo se, njih dvojica su mi to otpjevala, ja sam otišao doma, malo poradio na nekim promjenama u aranžmanu, napravio demo snimku da čujem kako zvuči, i to je to – kaže nam glazbenik, koji se publici prvi put predstavio sada već davne 1997. godine, i to na Zadarskom festivalu, na čijoj je drugoj večeri osvojio glavnu nagradu, za koju nam danas kaže da mu je bila priličan šok. Uslijedili su brojni nastupi, među kojima i oni na Splitskom festivalu.

Publika je važnija od nagrada

– Pedeset i devet godina taj festival traje, nije to bezveze. Riječ je o vrlo bitnom događaju koji se odvija na najlipšem mistu na svitu. Osim pjesme, tu su i druženja s kolegama. Neke od njih ne vidiš po godinu dana, a kada se sretnete, to bude kao nekakav team building. Ajmo reći da je to festival building, ekipa se vidi, druži se. Dogode se neke stvari koje ne možeš na normalan način dogovoriti. Dogode se dueti, dogodi se neka suradnja – kaže nam Petar, te ističe svoj glavni kriterij prigodom odabira pjesme.

– Najvažnije je da se meni svidi jer pjesme koje ti se ne sviđaju otpjevaš samo zato da bi ih otpjevao, a kad ljudi vide da se ti zabavljaš i da je tebi dobro, sigurno je onda i njima dobro. Ako vide da se ne zabavljaš, nema tu ništa. Ako je meni dosadno na pozornici, možeš mislit kako je njima. Uvijek volim da se pjesma uhvati za publiku, to mi je najbitnije, a ovo drugo, nagrade i takve stvari, to me sve manje i manje zanima. Ionako sam bio na šesnaest, sedamnaest Splitskih festivala pa nikad nisam ništa dobio. Bitno mi je da su neke pjesme ostale, da ih i danas pjevaju, što znači da će ih moći pjevati i za dvadeset godina. To mi je najveća nagrada – naglašava Petar.

Zanimalo nas je li ipak bilo pomalo frustrirajuće kući odlaziti bez onih "službenih" nagrada.

– Kako ne, pa naravno. Dok sam bio mlađi, to mi je čak nekad bilo frustrirajuće. Pitao bih se zašto je ovaj dobio, zašto onaj. Opterećivao sam se stvarima koje nisu stvarno bitne. Sad više ne; što sam stariji, sve mi je to postalo normalnije. Zapravo, mene je sve to i ohrabrilo, guralo me da budem bolji, da radim dvostruko više nego prije. Da sam dobio nagradu, možda bih bio potpuno drukčiji, tako da mi je to pozitivno iskustvo – kroz smijeh će Petar, koji za skladbu "Kao da te oduvijek znam" očekuje dobre reakcije.

– Dobar je znak što mi djeca to stalno pjevaju u autu. Odjedanput počnu: "Kao da te oduvijek znam..." i ja po njima znam da je to iskreno. I inače su mi oni kritičari. Neke im se pjesme svide, neke ne. Ne kažu da im se ne sviđaju, ali ih ne pjevaju, ali čim čujem "tata, opet pali ovu pismu", onda je dobro. Čim sam napravio demo za "Kao da te oduvijek znam", počeli su s tim, tako da sam zadovoljan – kaže nam Petar, ali ističe kako njemu nikada nije bio cilj napraviti hit.

– Jednostavno, ne planiram apsolutno ništa i ne kalkuliram. Kad netko kaže "sad ću napraviti hit", počnem se smijati. Što je to hit, tko će napraviti hit? Doživio sam da su ljudi govorili "ovo je hit, ovo će dobro proći", a na kraju bude obrnuto. A znam neke pjesme koje su tek nakon pet-šest godina postale popularne. Nikad ne znaš zašto je to tako... – kaže nam glazbenik, te dodaje kako u svojoj karijeri nikad nije ništa forsirao.

Obiteljski tip

– Nisam ja puno albuma izdao, tri albuma u dvadeset godina, ali zadovoljan sam. To je svakih sedam godina. Više sam obiteljski tip, tako da snimam kad dođe dobra pjesma, a nekad ne dođe godinu i po – kaže Dragojević, koji ne skriva koliko gušta u obiteljskom životu i vremenu koje provodi sa suprugom Andreom te sinovima Davidom (10), Emanuelom (8), Jonom (6) te kćerkicom Deborom (4), a u studenome će u njihov dom stići i prinova.

Djeca su, otkriva nam, naslijedila njegov i suprugin sluh i smisao za ritam, a Emanuel je nedavno zaželio i vlastitu gitaru.

– Ne volim nikoga ni na šta siliti, ali vidim da to želi. Prvi razred je prošao s pet pa sam rekao da može, premda imam ja gitaru doma, ali on želi svoju. To mi je puno draže jer on će nju čuvati, učiti na njoj, nešto ću ga ja naučiti, a poslije će odabrati instrument koji mu najbolje bude odgovarao – objašnjava nam 39-godišnji glazbenik koji, unatoč bogatom glazbenom iskustvu, kaže kako je trema prije izlaska na pozornicu još uvijek prisutna.

– Bojiš se hoćeš li faliti tekst. Meni je lakše izaći na nastup i svirati dva i po sata nego na festivalu izaći tri minute jer u te tri minute moraš dati najbolje od sebe – iskreno će.

Za kraj ga pitamo kako se bori protiv treme.

– Nikako, izađem pa šta bude. Šta se manje pripremam, bolje mi je – kroz smijeh zaključuje.

 

Izdvojeno

22. srpanj 2020 10:31