StoryEditor
Showbiz'Čeznem za morem'

'Bilo je emotivno do daske!': zvijezda jugoslavenske glazbene scene ponovno zapjevala u Hrvatskoj, evo kako je prokomentirala svoj nastup u Makarskoj

1. rujna 2018. - 12:02

Vrhunac ovogodišnjeg Makarska jazz festivala bio je koncert Matije Dedića s Gabi Novak, te Vasila Hadžimanova i Bisere Veletanlić. S Biserom, zvijezdom nekadašnje jugoslavenske glazbene scene, popričali smo nakon koncerta, koji je zbog kiše iz ljetnog kina prebačen u crkvu sv. Marka.

- Bila sam uzbuđena iz više razloga. Ta kiša koja je nemilosrdno padala, prostor crkve mi je dodatno prijao, veličanstveno! A publika me oduševila, bilo mi je emotivno do daske – kazala je Bisera jutro nakon nastupa koji je, kaže, baš za pamćenje.

Kako je biti u Makarskoj nakon toliko godina i susresti se s Gabi Novak? Arsen Dedić napisao je mnoge skladbe za Biseru, poput "Ne plači", "To je ljubav", "Što još nikom nismo dali"...

- S Gabi je vrlo prijatno surađivati, ona je jedna normalna osoba, što je danas rijetkost, a pravo je zadovoljstvo raditi i s njenim Matijom – oduševljena je Veletanlić. Obiteljima ovo, inače, nije prvi put na pozornici, lani su zajedno nastupali u Kotoru.

- A Makarska, ah. Šta da vam kažem? Kasno smo stigli, ta kiša se izlila, sjedili smo malo u kafiću, zatim sam prošetala po rivi tu kod hotela, gledala sam to vaše, a nekada i naše more, znate, ja uistinu mislim da je to najljepše more na svijetu. Čeznem za morem. Naravno da me sve to podsjeća na neka ljepša vremena, ali eto, što se ono kaže, prohujalo s vihorom...

Nastupi s Vasilom

Je li je netko prepoznao, pitamo je, a ona se smije:

- Ma dajte molim vas, ne prepoznajem ja ni sama sebe više...

- Među našim čitateljima ima starijih, bit će im drago vidjeti vas nakon toliko godina.

- To nisu stariji, to su, da prostiš, pametnije dame i gospoda. Čim čitaju...

Bisera Veletanlić karijeru je započela još 1960. godine, sedam godina pjevala je u Njemačkoj, upravo jazz i soul po klubovima, imala je ponude života, njezina karijera umalo se nastavila u Americi kada joj je to ponudila čuvena jazz umjetnica Sarah Vaughan. Kada je za jednog nastupa u Beogradu Sarah čula Biserin glas, upitala ju je: "Pa šta ćeš ti ovdje, hajde sa mnom u Ameriku." Bisera se zahvalila na komplimentu i uzvratila pitanjem: "Zašto, kada tamo ima na tisuće pjevača koji su bolji od mene?" Sara se nasmijala i uzviknula: "Pobogu, nijedan bijeli. Bijeli ljudi ne znaju pjevati kao ti... zapamti to."

Bisera je, dakle, ostala u Beogradu sa sestrom Senkom jer, kako priča, tadašnja jugoslavenska metropola bila je puna života kakav je prethodno upoznala i u inozemstvu. Scena je bila živa, festivali su bili mjesta na kojima su se rađali evergreeni, prijateljstva, brakovi...

Njezina sestra udala se za tada izuzetno popularnog glazbenika Zafira Hadžimanova, danas je njihov sin Vasil jedan od ponajboljih jazz glazbenika na ovim prostorima, a ovdašnja publika nedavno ga je upoznala na Zvjezdanom selu na Mosoru, gdje je nastupio s pijanistom Bojanom Zulfikarpašićem. Majka mu više ne nastupa, ali zato s njim pjeva njegova kćerka Marta, a tu je još svježa i teta Bisera koja sve njih, kako kaže, obožava. Ta velika glazbena obitelj je njezina, reći će jednom kako žali što nema svoju, ali eto, tako je ispalo...

Bisera je neposredna i duhovita, mada bi se moglo zaključiti da je melankolična osoba, pogotovo kad ponovno slušamo njezine ljubavne balade po kojima je pamtimo. Osvajala je brojne nagrade na nekada uglednim festivalima, ljudi je se sjećaju i po Bregovićevoj pjesmi "Što ću nano, dragi mi je ljut". Okušala se u mnogim glazbenim pravcima, ali upravo jazz joj pulsira žilama još od mladih dana, pa je s Vasilom "uskrsnula" na regionalnoj sceni.

- Je li točno da ste svojevremeno u jednom intervjuu izjavili da žalite što glazbenici iz Srbije na nastupaju po Hrvatskoj dok obrnuto to nije slučaj? Evo, napokon su vas pozvali, a nadajmo se da će i opet...

- Jest, rekla sam jer sam nakon toliko gostovanja vaših pjevača očekivala da će i nas netko pozvati, ali nemojte to krivo shvatiti. Bila sam izuzetno sretna što vaši izvođači dolaze u Srbiju. Čujte, ja sam očekivala da će me netko pozvati, naročito nakon nastupa u Lisinskom prije desetak godina, kada sam pjevala na večeri posvećenoj Indexima. Znate, ja i sestra Senka rodile smo se u Zagrebu, u bolnici "Rebro". Mi smo tu provele rano djetinjstvo, školovanje... Kad sam doputovala nakon toliko godina pauze, duša mi se raspadala. Teško je to bilo. Ali, bilo pa prošlo, baš me briga. Muzika nema granice, iako je prva prešla ova silikonska...

Oliver i Aretha

"Nikad više, milo moje, umrle su oči tvoje, nikad više, gotovo je... a bilo nam je lepo...", pjeva Bisera u nekada svima znanoj i popularnoj skladbi "Milo moje". Ovo ljeto je imala više razloga za tugu, svijet je ostao bez Olivera, a evo i Aretha Franklin nekidan ode.

- U avionu sam vidjela novine i mislila sam da ću se srušiti. Olivera sam neizmjerno cijenila i voljela, on je bio stup kulture, i to u cijelom regionu, ajde da i ja upotrijebim tu glupu riječ. Zatim sam odgledala sav taj ispraćaj na televiziji, otplakala sam dva dana. Svi ti ratovi, znate, razbiju te u momentu. A onda i velika Aretha. Upravo od nje i Billie Holiday, Elle Fitzgerald učila sam jazz. Tužno je – ganuta je ova velika glazbenica, kojoj ne manjka talenta ni za slikanje.

Ona sama kaže da se tek ponekad igra bojama, ali ipak je upriličeno i nekoliko njezinih izložbi u Beogradu, za koje je dobila sjajne kritike kakve, kaže, nikad nije dobila za pjevanje. U to nam je teško povjerovati jer njezina "glaščina" ispunila je srca makarske publike željne više od, kako ona to naziva, silikona.

Kako su Senka i Zafir, pitamo je da ne zakinemo publiku koja ih se živo sjeća.

- Guraju, dobro su, Senka nažalost više ne pjeva, zdravlje nije baš sjajno, ali dobro su. Idem sada samo još malo da udišem ovaj miris mora i maslina. Znate, mislim da ste vi ovdje stvarno privilegirani – rekla nam je za kraj, uputivši pozdrave "svima kojima to nešto znači".

 

Nagrade
Primila je niz nagrada stručnog žirija na festivalima "Opatija", "Vaš šlager sezone", "Beogradsko proljeće", "Zagrebfest", "Split", "MESAM", a nastupala je i na domaćim izborima za pjesmu Eurovizije.

Pjevali su u zboru Rafinerije Sisak
Bisera je iz muzikalne obitelji, za jedan beogradski list ispričala je ovo: "Naši roditelji su voljeli zapjevati, često i u duetu, pa je muzika u našoj kući bila najljepši životni začin. Sve četvero smo pjevali u zboru Radničkog kulturno-umjetničkog društva Rafinerije nafte u Sisku gde je, inače, moj otac bio zaposlen. Nije bilo puno para, ali smo se divno družili na putovanjima po Jugoslaviji i okolnim zemljama. Muzika je postala značajan dio mog života, a scena mjesto na kojem mogu dijeliti emocije sa publikom."

Nije mogla biti službenica
Završila je Srednju ekonomsku školu u Zagrebu. Roditelji su, ispričala je, htjeli da ima neki "regularni" posao jer glazba se tretirala kao hobi. U srednjoj muzičkoj školi učila je violinu i solo pjevanje. U Zagrebu je nastupala na školskim priredbama i plesnjacima. Poslije mature mama joj je pronašla posao u Dekanatu na zagrebačkoj Šalati. Radila je kao službenica svega osam dana... Izabrala je, kaže, život ispunjen muzikom, dobrim provodom, ali i neizvjesnošću.

 

Izdvojeno

05. kolovoz 2020 07:48