Bila je jedna od najljepših žena zlatnog doba Hollywooda, osvojila je dva Oscara i postala besmrtna zahvaljujući ulozi Scarlett O‘Hare u filmu "Zameo ih vjetar". No iza blistave karijere Vivien Leigh skrivao se život obilježen zabranjenom ljubavlju, bolnim gubicima, teškom bolešću i borbom koju je godinama pokušavala sakriti od javnosti.
Na današnji dan, 5. studenoga, rođena je Vivien Leigh, jedna od najupečatljivijih glumica u povijesti filma. Da je živa, danas bi proslavila 113. rođendan. Njezina životna priča i danas fascinira, gotovo šest desetljeća nakon prerane smrti.
Od djevojčice rođene u Indiji do holivudske zvijezde
Vivien Leigh rođena je 5. studenoga 1913. u Darjeelingu u Indiji, pod imenom Vivian Mary Hartley. Njezini roditelji bili su Britanci koji su tada živjeli u Indiji. Ljubav prema glumi pokazala je vrlo rano. Već s tri godine nastupila je u amaterskoj kazališnoj skupini svoje majke, a kao djevojčica poslana je na školovanje u Englesku.
Prema biografiji koju je napisala Kendra Bean, razdoblje provedeno u internatu nije joj uvijek bilo lako. Bila je odvojena od roditelja, a praznike je ponekad provodila u školi dok su se druge djevojčice vraćale svojim obiteljima, unatoč tome, njezina želja da postane glumica nije slabila.
S osamnaest godina udala se za odvjetnika Herberta Leigha Holmana, s kojim je 1933. dobila kćer Suzanne. Njezin suprug nije bio oduševljen njezinim glumačkim ambicijama. Priželjkivao je mirniji obiteljski život, no Vivien je imala drukčije planove. Pohađala je londonsku Kraljevsku akademiju dramske umjetnosti, a sredinom 1930-ih počela je privlačiti pozornost kazališnih kritičara. Tada uzela umjetničko ime Vivien Leigh, pod kojim će postati poznata diljem svijeta.
Ljubav zbog koje su oboje napustili svoje brakove
Godine 1936. u njezin je život ušao Laurence Olivier, jedan od najcjenjenijih britanskih glumaca. Prema biografskim zapisima, Olivier ju je gledao na kazališnoj pozornici i bio toliko očaran njezinom izvedbom da joj je nakon predstave došao čestitati. Vivien je, navodno, ubrzo prijateljici povjerila da će se jednoga dana udati za njega.
Problem je bio u tome što su oboje već bili u braku, Olivier je bio oženjen glumicom Jill Esmond, s kojom je imao sina, dok je Vivien bila udana za Herberta Holmana i imala malu kćer.
Njihova privlačnost ipak je prerasla u strastvenu ljubavnu vezu. Zajedno su glumili u filmu "Fire Over England", a njihova romansa ubrzo je postala jedna od najpoznatijih ljubavnih priča britanskog glumačkog svijeta.
Odlučili su napustiti dotadašnje brakove i započeti zajednički život, što je u tadašnjem društvu izazvalo veliku pozornost. Njihova ljubav bila je intenzivna, ali i vrlo burna, sačuvana pisma koja su razmjenjivali tijekom razdvojenosti svjedoče o snažnoj privrženosti i čežnji. Neka od tih pisama, zajedno s drugim osobnim dokumentima glumice, kasnije su se našla u arhivskoj zbirci koja je prodana na aukciji, vjenčali su se 1940. godine u Kaliforniji.
Uloga koju je željelo više od tisuću glumica
Dok je njezina ljubavna priča s Olivierom privlačila pozornost, Vivien se približavala ulozi koja će joj promijeniti život, Hollywood je krajem 1930-ih tražio glumicu koja će utjeloviti Scarlett O‘Haru u ekranizaciji romana "Zameo ih vjetar".
Producent David O. Selznick godinama je tragao za savršenom glavnom glumicom, a prema često navođenim podacima razmatrano je oko 1400 kandidatkinja.
Vivien Leigh tada još nije bila velika holivudska zvijezda. Prema poznatoj holivudskoj priči, pojavila se na filmskom setu tijekom snimanja prizora požara Atlante, a producentov brat Myron Selznick predstavio ju je kao moguću Scarlett.
Iako je bila Britanka, uspjela je uvjerljivo utjeloviti junakinju s američkog Juga, film je postigao golem uspjeh, a Vivien je 1940. osvojila Oscara za najbolju glavnu glumicu. Postala je prva Britanka kojoj je pripala ta nagrada, a imala je samo 26 godina. No ono što je izgledalo kao početak života iz snova nije značilo i kraj njezinih osobnih problema.
Iako je postala svjetska zvijezda, Vivien Leigh nije bila oduševljena životom u Hollywoodu.
"Mrzim Hollywood jednako koliko sam i mislila da ću ga mrziti i znam da ovdje nikada neću biti sretna", napisala je u pismu prvom suprugu Leighu Holmanu, prema njezinim biografskim zapisima.
Nije voljela ni kada su je predstavljali isključivo kao filmsku zvijezdu. Smatrala je da se iza holivudskog glamura krije svijet u kojem su izgled, publicitet i slava često važniji od same umjetnosti.
"Nisam filmska zvijezda, ja sam glumica. Biti samo filmska zvijezda toliko je lažan život, zasnovan na lažnim vrijednostima i publicitetu", govorila je.
I dok joj se svijet divio zbog ljepote i uspjeha, ona je prije svega željela da je pamte po glumačkom talentu. Slava joj je otvorila mnoga vrata, ali joj nije donijela mir kojem se nadala.
Teška bolest
Vivien Leigh tijekom života borila se s bipolarnim poremećajem, koji se u njezino vrijeme nazivao manično-depresivnom bolešću. Riječ je o stanju koje može uključivati razdoblja depresije i razdoblja izrazito povišenog raspoloženja i energije.
U prvoj polovici 20. stoljeća razumijevanje mentalnog zdravlja bilo je znatno ograničenije nego danas, a dostupne mogućnosti liječenja bile su drukčije i često vrlo teške za pacijente. Vivien je strahovala da bi javno otkrivanje njezine bolesti moglo naštetiti karijeri, a njezini su zdravstveni problemi povremeno utjecali na rad, odnose s bliskim osobama i svakodnevni život.
Uz psihičke poteškoće, suočavala se i s ozbiljnim tjelesnim bolestima, sredinom 1940-ih oboljela je od tuberkuloze, zbog čega je morala prekinuti rad i liječiti se. Doživjela je i dva spontana pobačaja, što su bili dodatni bolni događaji u njezinu životu.
Drugi Oscar za jednu od najtežih uloga
Unatoč zdravstvenim problemima, Vivien je nastavila ostvarivati zapažene glumačke uspjehe, 1951. pojavila se u filmu "Tramvaj zvan čežnja", snimljenom prema drami Tennesseeja Williamsa. Glumila je Blanche DuBois, krhku i složenu ženu čiji se život postupno raspada, a uz Marlona Branda ostvarila je jednu od najpoznatijih izvedbi svoje karijere te je za tu ulogu osvojila drugog Oscara za najbolju glavnu glumicu.
Njezina sposobnost da na filmskom platnu prikaže duboku emocionalnu ranjivost ostavila je snažan dojam na publiku i kritičare. Iako su pojedini biografi kasnije povlačili usporedbe između glumice i njezina lika, važno je razlikovati njezinu stvarnu bolest od izmišljene sudbine Blanche DuBois.
Velika ljubav ipak nije potrajala
Brak Vivien Leigh i Laurencea Oliviera godinama je bio pod povećalom javnosti, oboje su bili iznimno uspješni, ali njihova veza s vremenom je postajala sve složenija. Česta razdvajanja zbog posla, zdravstveni problemi, ljubavne afere i osobne teškoće ostavili su posljedice na njihov odnos te se tijekom 1950-ih njihov brak postupno raspadao.
Razveli su se 1960. godine, nakon dvadeset godina braka, a Olivier se sljedeće godine oženio glumicom Joan Plowright, dok je Vivien kasnije bila u dugogodišnjoj vezi s glumcem Jackom Merivaleom. Za razliku od nekih kasnijih prepričavanja njezina života, Vivien i Merivale nisu se vjenčali.
Unatoč razvodu, Vivien i Olivier ostali su povezani zajedničkom prošlošću, a njihova sačuvana pisma pokazuju da su i nakon završetka braka jedno prema drugome zadržali osjećaje i poštovanje.
Posljednje godine i prerani odlazak
Nakon razvoda nastavila je nastupati u kazalištu, a 1963. osvojila je nagradu Tony za nastup u brodvejskom mjuziklu "Tovarich", a njezin posljednji film bio je "Ship of Fools", objavljen 1965. godine.
Iako su je zdravstveni problemi sve više iscrpljivali, ostala je predana pozornici, ali godine 1967. tuberkuloza se vratila te je Vivien Leigh preminula 8. srpnja 1967. u Londonu, u dobi od samo 53 godine.
Njezina smrt potresla je kazališni i filmski svijet, a u znak poštovanja, londonska kazališta na West Endu ugasila su vanjsku rasvjetu na sat vremena. Bio je to posljednji pozdrav glumici čiji je život obilježila velika umjetnost, ali i brojna osobna iskušenja.
Ljepota i talent koji nisu zaboravljeni
Vivien Leigh snimila je relativno malo filmova u usporedbi s mnogim drugim holivudskim zvijezdama, ali njezine najpoznatije uloge ostavile su neizbrisiv trag.
Scarlett O‘Hara i Blanche DuBois postale su dio filmske povijesti, a ona je ostala simbol ljepote, odlučnosti i iznimnog glumačkog talenta.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....