Terminator nam ne gine. Bio je to kratki odgovor potpisnika ovih redaka na WhatsApp upit kakav je "Artificial" nakon završetka projekcije satiričke biografske drame na London Film Festivalu. Zvuči pesimistično i fatalistički? Možda, ali novi projekt redatelja Luce Guadagnina izaziva tihu jezu kad je u pitanju AI ili "artificial intelligence".
Na koncu profesor Geoff Hinton (oskarovac Mark Rylance), nobelovac, "kum AI-ja" i mentor genijalca Ilye Sutskevera (Yura Borisov iz "Anore"), spominje Cameronov opominjući SF klasik, u kontekstu sakrivanja u bunkere kad/ako dođu Terminatori, što se slaže s plakatom filma trenutka na kojoj iznad velike skupine ljudi stoji opcije "save" i "delete".
A Guadagnino otvara film kadrom Golden Gate mosta u San Franciscu kojeg dijelom prekriva magla. U uhu zvoni završna rečenica Sarah Connor iz "Terminatora 2" – "Nepoznata budućnost se kotrlja prema nama...". Nakon maglovitog uvoda eto nas u Torontu 2003., gdje Hinton i Sutskever udružuju snage za rad na AI-ju i postavljaju temelje za razvoj naprednog AGI-ja (Artificial General Intelligence).
"Jesi li ikada razmišljao o vezi između znanja i strpljenja?", pita Hinton pulena. Sutskever je još i strpljiv, kakvi su drugi likovi u filmu, grabežljivi poduzetnici Sam Altman (Andrew Garfield za Oscar nominaciju u jednom od svojih najboljih izdanja) i Elon Musk (karikaturalni Ike Barinholtz), koje će provući njegov AGI rad na "masovnoj implementaciji umjetne inteligencije", a što rezultira kreiranjem OpenAI-ja (2016.) i ChatGPT-a.
Hintonova supruga boluje od raka i jedna od ključnih scena (satiričkih/ironičnih) filma prikazuje ga kako komunicira s neispravnom bolničkom automatskom telefonskom sekretaricom dok čeka da ga spoji s ljudskim bićem u bolnici jer "i strojevima je potrebna ljubav" ("Terminator").
Mladi Sutskever imao je plemenite namjere, da će AI pomoći čovječanstvu oko liječenja neizliječivih bolesti i klimatskih promjena, razumjeti nas bolje nego što mi sami sebe razumijemo. "Sva bol, sva usamljenost će prestati", govori on. Međutim, manipulatorski Altman nije tako moralan i etički nastrojen, za njega je napredna AI tehnologija primarno alat za osobni profit.
Priču o usponu Open AI-ja Guadagnino sagledava kroz (ne)moralni konflikt njih dvojice, pretvarajući film u "Društvenu mrežu 2.0" više od nastavka Fincherovog filma "The Social Reckoning" Aarona Sorkina, također iz 2026. godine. Garfield je u "Društvenoj mreži glumio Eduarda Saverina, a u "Artificial" kao da kanalizira tog lika, Altmana i Marka Zuckerberga iz "The Social Network" i "The Social Reckoning".
Sličnosti među filmovima postoje, od porinuća nečeg tehnološkog što mijenja čovječanstvo iz temelja (Facebook/društvena mreža, OpenAI) do tech-bro mentaliteta i korporativne moći, a sve upotpunjeno sorkinovskim rapidnim dijalozima i Guadagninovom elegantnom, protočnom režijom koja na trenutke izgleda "artificijelno".
Vjerojatno da je to i namjerno, zbog satiričkog, ironijskog pristupa pohlepnim, egoističnim, kalkulativnim likovima na rubu (ili preko ruba) karikature, od Altmana do Muska, koji postaju sve manje humani i sve više artificijalni u AI utrci, ne mareći za moguće šire posljedice vlastite gramzivosti dok ispijaju zeleni "smoothie".
Nije čudno da se Amazon povukao iz projekta (preuzeo ga je Neon) s obzirom na njegovu multimilijardersku investiciju u OpenAI, a film ima ekstra pogođen tajming računajući vijesti o zaposlenicima koji, zabrinuti, napuštaju OpenAI i slične kompanije uz izjave da bi nas AI mogao ubiti do kraja desetljeća i da nijedna druga ljudska aktivnost ne predstavlja toliku opasnost.
Guadagnino u priči o samoprozvanim bogovima radi i ironijski odmak mita o Prometeju koji je ukrao vatru od bogova i dao je ljudima, suprotno Christopheru Nolanu u dramski serioznom "Oppenheimeru". No, ispod površine je ozbiljan i "Artificial". Film gradi zlokobnu, distopijsku atmosferu i stvara scene prožimajuće (u)groze.
Primjerice, kad Sutskever uhvati svoje čedo u laži, iako je bio uvjeren da njegov savršeni stroj nije sposoban za to, što je u krajnoj suprotnosti sceni slavlja u "slow motionu" kad AI pobijedi iskusnog igrača u videoigri "Dota 2". Ili kad Altman izjavi "Otvorili smo Pandorinu kutiju. Države će propasti, industrije će se urušiti, a mi ćemo biti ti koji će ljude uvesti u ovaj novi svijet...". Spoznaja da je taj "vrli novi svijet", tj. budućnost čovječanstva, u rukama ljudi poput njega krajnje je jeziva. Najurgentniji, najrelevantniji i najstrašniji film godine pa i dekade.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....