StoryEditorOCM
Panorama‘Eddington‘

Odnos policajca i gradonačelnika zaoštrio se zbog pandemijskih maski: to je bio samo početak kaosa u ovom gradiću...

Piše Marko Njegić
15. kolovoza 2026. - 07:30
A24 - 828 Productions - Ipr.vc -/Collection Christophel Via Afp
Prati slobodnadalmacija.hr na Googleu

Zakasnjela hrvatska premijera “Eddingtona” dogodila se tiho na SkyShowtimeu, tako da nije čudno što je mnogima prošlo ispod radara da je novi film Arija Astera,uopće objavljen. Prilično ironično s obzirom da je “Eddington” izazvao glasne reakcije nakon promocije u Cannesu 2025. i ljetne distribucije po Americi i dijelu Europe.

Naravno, najvažnije da se film napokon pojavio za (legalno) gledanje u Hrvatskoj, makar na streamingu kad je već preskočio domaća kina (donekle shvatljivo s obzirom na slabiju prođu) i festivale (krajnje nerazumljivo). Ovo je jedan od onih filmova koji se moraju pogledati, neovisno o tome što će podijeliti publiku i rijetki će ga voljeti, a mnogi mrziti, kao što je bio slučaj i s prethodnim Asterovim uratkom “Beau se boji”, ako ne i “Naslijeđenim zlom” i “Festivalom straha”.

Opet, ima smisla da “Eddington” dijeli publiku kao film koji govori u podjelama u društvu od Amerike do Hrvatske od 2020. naovamo. Vrijeme radnje je upravo pandemijska 2020., kad je izgledalo kao da se svijet zaustavio, a Amerika u malom je titularni fiktivni gradić Eddington iz Novog Meksika, gdje živi niti tri tisuće duša.

Glumački neustrašivi oskarovac Joaquin Phoenix u drugoj uzastopnoj suradnji s Asterom nakon “Beau Is Afraid” glumi Joea Crossa, šerif Eddingtona koji jedva da uspijeva “šerifovati” situaciju kod kuće, kamoli u gradiću. Sa njim živi ranjiva, emotivno nestabilna supruga Louise (Emma Stone) i njezina majka Dawn (Deirdre O’Connell), opsjednuta teorijama zavjere, tipa “Kako simuliraš pandemiju dvije godine prije pandemije”.

Joe ima burnu prošlost s gradonačelnikom Tedom Garcijom (sveprisutni Pedro Pascal) koji je godinama unatrag mutio s Louise, a njihov odnos će se zaštriti kad šerif uđe u dućan bez obavezne maske na licu (“ne mogu disati”) i stane u obranu starčića koji je izbačen jer se nije pridržavao pandemijskih propisa u gradiću u kojem “nema covida”. Situacija inspirira šerifa, “jedinog preostalog poštenog čovjeka u Eddingtonu” (riječi starčića), da se sam kandidira za gradonačelnika kao opozicija Tedu.

To dovodi do kaosa, posebno kad se pojavi misteriozni Vernon (Austin Butler), vođa kulta koji promiče teorije zavjere i posvećen je žrtvama zlostavljanja u djetinjstvu, što je iskusila Louise i ode s njim napustivši Joea nakon što je javno optužio Teda da ju je silovao. Kaos u filmu preslikava kaotičnu (post) koronsku stvarnost s Eddingtonom kao mikrokozmosom Amerike i svijeta. Teorije zavjere, manipulacije, društveno-politički nemiri, viralna (ne)kultura... Aster je sve to utrpao u “Eddington”.

Žanrovski i tonalno “Eddington” nije uvijek ujednačen, prolazeći put od neovesterna i satire do crhohumornog trilera, ali mogao bi ispasti jedan od definitivnih filmova 2020-ih kako vrlo precizno evocira kolektivnu traumu pandemije kad smo “bili na distanci i nosili maske” te oslikava njezine (d)efekte u vidu još bolesnijeg, polariziranijeg i kaotičnijeg svijeta u kojem otad živimo (povampireni ljudi, ideološke i ine podjele, konfuzija, nepovjerenje, histerija, uspon raznih ekstremizama i radikalizama).

Provokativno je da Aster satirički ne štedi nikoga (lijeve, desne, woke, MAGA) i da subvertira očekivanja publike, počevši od žanra vesterna s kojim otvoreno koketira, povlačeći paralelu s “Tragačima” Johna Forda kad oponaša glasoviti završni kadar s uokvirenim Phoenixom na mjestu Johna Waynea (vrata su znakovito razbijena umjesto otvorena).

No, posrijedi je antivestern s izvlačenjem mobitela za snimanje videa umjesto pištolja. “Jesi li snimio za Instagram?”, pita šerif nekog tipa koji ga prati mobitelom. K tome, šerif je moralna horizontala, a ne vertikala koji u čudnoj, pomaknutoj, apsurdističkoj i neočekivano akcijskoj završnici mitraljira iz strojnice kao Rambo i Tony Montana.

Ipak, čudnost je, čini se, bila Asterova namjera, kao i u “Beau se boji”, vidljivo po sceni pri početku filma kad Joe uoči Louisinu neobičnu sliku. “O čemu se ovdje radi? Tu sam sliku imala u glavi. Jako čudno, sviđa mi se...”. Sviđao vam se “Eddington” ili ne, Asteru treba priznati da je vjerojatno snimio ultimativni (post)pandemijski film. ****

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
15. kolovoz 2026 07:32