Visoko drugo mjesto najboljih filmova 21. stoljeća po izboru Quentina Tarantina zauzela je Pixarova "Priča o igračkama 3". Tarantino toliko voli "Toy Story 3" i njegov razoran završetak da izričito odbija gledati nastavke koji su mu potpuno nepotrebni. S njegovim bojkotom nastavaka bio je suočen pixarovac Andrew Stanton, koredatelj i koscenarist "Priče o igračkama 5" ("Toy Story 5"), poznat po sjajnim crtićima "Potraga za Nemom" i "WALL-E".
Stanton poštuje Tarantinovu odluku da "ostane pri svome", ali je nadodao da možda neće biti razočaran ako ikada odluči dati šansu novim filmovima. I to je točno. Lako je složiti se s Tarantinom kako je "Priča o igračkama 3" vrhunac animiranog serijala i savršeni zaključak jedne od (dotad) najboljih trilogija u povijesti kinematografije da nastavci doista djeluju nepotrebni. No, ako im date šansu, teško ćete biti razočarani, naprotiv mogli biste se ugodno iznenaditi.
"Toy Story 5" je čak i bolji od "4" dok se prirodno i pravodobno nadovezuje na egzistencijalističke peripetije igračaka iz prijašnjih crtića, njihovo spoznavanje svoje svrhe i teško mirenje s činjenicom da će ih djeca s vremenom neminovno prerasti, zatvarajući puni krug serijala oduvijek više prikladnijeg za odrasl(ij)e gledatelje nego klince.
Jedino razočaranje petog dijela jest što je fokus sa šerifa Woodyja i svemirskog rendžera Buzza, sada svedenih na sporedne likove, prebačen na kaubojku Jessie, ali iako se isprve čini pomodno da je ženski lik u središtu radnje, njezina pozadinska priča o napuštanju dobro se uklapa u centralni zaplet iznimno podesnog tajminga.
Vlasnica Jessie, osmogodišnja djevojčica Bonnie, još uvijek se voli igrati s igračkama. Prva scena kreativno preslikava zamišljaj njezina igranja, ali i prikazuje kako to izgleda iz perspektive igračaka. No, upravo zbog toga, Bonnie je izopćena i nema prijatelje. Sva djeca vise pred ekranima i samo se ona još uvijek igra igračkama. "Doba igračaka je gotovo", slušamo zloguke prognoze, "tehnologija i uređaji preuzeli su kontrolu, ekrani su pobijedili".
"Izumiranje... ne opet", usklikne dinosaur Rex i prekine egzistencijalizam dobrodošlim (crnim) humorom. Kad roditelji kupe Bonnie žaboliki zeleni tablet, Lilypad, koji se zalaže za sklapanje "online" prijateljstava preko dopisivanja, igara itd., Jessie biva odbačena i spletom okolnosti nađe se izvan grada, u kući djevojčice Blaze, gdje će upoznati njezine zastarjele elektroničke igračke i pomoću njih se pokušati vratiti vlasnici.
Taj podzaplet bolji je i intrigantniji od onog s vojskom Buzzova i njegovim planom da zaprosi Jessie. Ovi uređaji su također odloženi sa strane poput starih igračaka, demodirani u odnosu na nove tehnološke "gadgete" kao Jessie spram njih. Dirljiva je scena kad shvaćaju da su propustili Blazeino odrastanje, kao što bi Jessie mogla propustiti Bonnieino ako se ona zakači za Lilypad, a mogla bi koliko je zalijepljena za ekran.
"Priča o igračkama 5" obiluje takvim egzistencijalnim trenucima, primjerice kad Woody izvana gleda zgradu punu djece obasjane svjetlima ekrana u mraku sobe. "Igračke su za igru, tehnologija je za sve", govori Woody dok se suočava i s vlastitim starenjem, što je ispočetka izvor humora (dobio stomak i ćelavu točku na tjemenu).
Humor ublažava gorko-slatku priču o djetinjstvu koja se naslanja i na Pixarov "Izvrnuto obrnuto", strahu od napuštanja, odrastanja i starenja, povezivanju u diskonektirano tehnološko doba i potrebi za igrom i (dječjom) maštom u digitalnom svijetu društvenih medija i AI-ja koji može ruinirati kreativnost i sposobnost izražavanja.
Bonnie je dobila LilyPad da se uklopi u društvo, iako se voli igrati na staromodan način. Prije je bila dovoljna mašta za igru i djeca su pokazivala više empatije igrajući se i družeći uživo, a ne preko ekrana. "Oboje sjede i ne rade ništa, ne igraju se", komentira Jessie gledajući dvoje klinaca s ekranima u ruci u crtiću koji nije tehnofobičan (LilyPad nije "negativka").
Ipak, film odašilje jasnu poruku da se djeca trebaju igrati, da s tehnologijom ne treba pretjerivati i da je roditelji trebaju ograničiti. Igranje s igračkama u ovom nastavku režirano je tako da baš potiče dječju maštu, u krajnjoj suprotnosti s interakcijom preko ekrana. U tim trenucima "Toy Story 5" odmotava sjećanja na djetinjstvo i igračke koje ste ostavili iza sebe. ****
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....