Yugo Florida je ondašnjim klincima, kad se pojavio krajem osamdesetih, izgledao kao moderan automobil u kojem bi se tako rado vozili, svakako bolji, veći i ljepši od “običnog” Yuga. Iako je već nekoliko godina kasnije, početkom devedesetih, djelovao malko demodirano u usporedbi s drugim američkim, njemačkim i japanskim autima, Yugo Florida je obilježio jednu epohu, a neki ga i dandanas imaju, pa makar mu motor trokirao.
Među njima je i otac glavnog lika u srpskom filmu naslovljenom upravo po tom automobilu – “Yugo Florida” redatelja i koscenarista Vladimira Tagića (serije “Jutro će promijeniti sve” i “Sablja”). Uloga Yuga Floride je dvostruko metaforička u filmu koji se nakon premijere na FMFS-u odvezao u redovnu kinodistribuciju i dovezao i do Pulskog festivala, a auto je na neki način i pokretač radnje.
Naime, stari Vesa (Nikola Pejaković) traži od sina Zorana (Andrija Kuzmanović) da mu kod mehaničara preuzme novu sajlu za Yugo Floridu. Da ga otuđeni otac to nije pitao, Zoran ne bi otišao kod njega iz Beograda u Mladenovac i saznao da je teško bolestan, s uznapredovalom leukemijom.
Zoran je inače potišten i u “down” fazi. Život mu se raspada, radi kao montažer reality showa u noćnoj smjeni, pati od nesanice i spava kad dođe kući samo ako popije odgovarajuće tablete. Nije više u vezi s djevojkom Tamarom (Hana Selimović) i doznaje da se ona udaje, tako da, nakon strastvenog posljednjeg susreta s njom prije nego što je oženi drugi, spas traži u samozadovoljavanju uz ženski glas preko mobitela ili tzv. sexting.
Ipak, očeva bolest će malo trgnuti Zorana iz letargije i potaknuti njegovo sazrijevanje. Ovo potonje odnosi se i na njegova tumača Kuzmanovića koji ostvaruje svoju najbolju i najzreliju ulogu dosad u filmu fokusiranom na ljudsku relaciju, odnos oca i sina, preko čega u drugom planu prelama društvenu kritiku, od realityja do realnosti zdravstvenog sustava.
Podzaplet s jednom sudionicom realityja (Jana Milosavljević) koja se tijekom usamljenih i besanih noći zaljubi u nindžolikog dostavljača hrane za natjecatelje dok oni spavaju, inače Zorana pod maskom, efektno prikazuje besmisao i beznađe takvih showova.
A scene birokrativne nehumanosti u bolnici nadovezuju se na “Smrt gospodina Lazarescua” i film odiše rumunjskom novovalnom stilizacijom u tom segmentu. Tagića tangira egzistencijalizam tranzicije i u “Yugu Florida” on zaviruje ispod haube društva koje ni najveći mehaničar na svijetu ne bi popravio, a još više pojedinaca, Zorana i Vese.
Iako su njih dvojica škrti u komunikaciji i film ima dosta sugestivno prešutnih trenutaka, tj. pasaža šutnje koje prekidaju opravdano sveprisutna hrvatska glumica Snježana Sinovčić-Šiškov kao Sneža, bivša Vesina supruga i Zoranova majka, te srpska zvijezda Jovana Stojiljković kao medicinska sestra Dunja, redatelj oba lika postavlja jasno i oni imaju ljudsku puninu,
zahvaljujući i glumcima, jasno.
Pejaković je dobar kao oboljeli Vesa koji se želi ispovijediti u samostanu i krije jednu tajnu, a s Kuzmanovićem ima uvjerljivu otac-sin interakciju. Kuzmanović je odličan i njegova nagrada “Srce Sarajeva” je zaslužena. U velikom intervjuu za “Slobodnu” Kuzmanović je potvrdio koliko je ovo za njega bila osobna uloga nakon smrti oca, i to se osjeti u svakom kadru, a očev odlazak je inspirirao i Tagića da snimi “Yugo Floridu”.
“Obojica smo ostali bez očeva u slično vrijeme i mislim da smo to prenijeli na film”, rekao je, a njegov dodatak “evo sad me neka emocija udara...”, uparen sa suzom u oku, neće se lako zaboraviti. Imamo tako katarzičnu dramu i za redatelja i glumca, što film čini iskrenim i autentičnim, dajući mu primjerenu težinu i podižući ga debelo iznad prosjeka regionalnih dramskih ostvarenja.
Odnos oca i sina prelomljen je preko Yuga Floride, automobila koji se raspada i vrijeme ga je prestiglo, baš kao i Vesu, čovjeka iz neke druge epohe, a moglo bi prestići i Zorana ako ne stisne gas. Otac i sin se zbližavaju u Yugu Floridi, pred očevu posljednju vožnju. ****
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....