Za razliku od Zakonitog, meni idu jezici. Njemu, ruku na srce, ide materinji, ali ostali... Slabo. Čuti njega kako govori, recimo, engleski, teška je pokora.
Razumije on engleski, čita engleski, piše engleski bolje od mene, ali kad ga govori... Ne možeš ga pohvatati. Njemački niti ne pokušava govoriti, drži se čitanja i pisanja.
Za razliku od germanistike, splićanistika mu isto, i nakon pedeset godina koliko smo tu, ne ide najbolje, a sve mislim da u njemu čuči neka skrivena psihološko-lingvistička blokada, koja ima veze s njegovim shvaćanjem nacionalnog identiteta.
Kao, šta ću ja govoriti spli’ski kad je hrvatski pravi jezik za pravog Hrvata? Za razliku od njega, mene nacionalni identiteti uopće ne pucaju. Dapače, da se mene pita, ja bih svakom preporučila da granice ident...