Leonarda Ciannciuli poznata je po svojim strašnim zločinima koje je počinila sjekirom 1939. i 1940. godine u Italiji.
Priča njezina života je jeziva, a detalji ubojstava koje je sama opisala više su nego monstruozni.
Poput mnogih serijskih ubojica 20. stoljeća, Leonarda nikad nije bježala od javnosti i bila je iskrena s policijom u vezi sa svojim ubojstvima, iako je znala da će otkrivanje suludih detalja slučaja osigurati da ostatak života provede iza rešetaka, piše Espreso.
Izvana, Leonarda je bila dobrodušna dama koja se družila sa susjedima i pekla ukusne čajne kolačiće, ali iza te maske krila se ubojica koja je vjerovala u magična svojstva ljudske žrtve.
Najpoznatiji detalj priče Leonarde Ciannciuli je da jest koristila kaustičnu sodu, odnosno industrijsko otapalo kojim se razgrađuje drvo, ali i otapaju ljudska tijela, a koje se, pomiješano s masnoćom ili mesom, može koristiti i za izradu gruboga sapuna.
Slijepo vjerovala riječima gatare
Kako bi napravila kolač, jednostavno bi pustila krv svoje žrtve da se zgruša, zatim ju je osušila u pećnici i pomiješala s brašnom. Odatle bi od brašna pravila kolače i davala ih susjedima.
Mnogi biografi opisali su Leonardu kao praznovjernu ženu, jer je slijepo vjerovala riječima gatare. Naime, proročica joj je rekla da će sva njena djeca nestati i da je jedini način da ih spasi ljudska žrtva.
Ciannciuli je bila trudna 17 puta, od čega je doživjela tri spontana pobačaja, a potom joj je desetero djece umrlo dok su bili mali. Napetost zbog gubitka djece možda je pridonijela njezinoj paranoji o sigurnosti njezino preostalo četvero djece.
Nakon što je od gatare doznala da će joj sva djeca umrijeti, bila je izvan sebe, a kao dodatni okidač poslužila je činjenica da joj je sin otišao u talijansku vojsku, što je njoj bilo slično smrtnoj presudi.
Prvu žrtvu, Faustinu Setti, namamila je obećanjem o udaji za čovjeka koji ju je navodno čekao u Puli. Ciannciuli ju je uvjerila da nikome ne govori o braku te da piše pisma i razglednice svojim prijateljima i rođacima i šalje ih kad stigne u Pulu. Ali nije ju čekao udvarač, samo Leonardina sjekira.
U zatvoru napisala memoare
Francescu Soavi pak namamila je obećanjem da će joj naći posao u ženskoj školi u Piacenzi. Dala joj je upute slične onima koje je dala svojoj prvoj žrtvi. Francesci je rečeno da nikome ne govori o svom odlasku, a također je dobila upute da napiše razglednice svojim prijateljima i obitelji i pošalje ih kad stigne u školu. Ali posla, naravno, nije bilo.
Virginia Cacioppo bila je bivša operna pjevačica koja je u dobi od 53 godine bila nezaposlena, a kada joj je Leonarda rekla da je pronašla savršen posao za nju – mjesto tajnice kod "misterioznoga kazališnog impresarija" u Firenci, Virginia je prihvatila priliku.
U svojim memoarima Ciannciuli je napisala o opernoj pjevačici:
- Završila je u loncu, kao i druge dvije... meso joj je bilo debelo i bijelo, kad se otopilo, dodala sam bočicu kolonjske vode i nakon dugog kuhanja uspjela napraviti neki najprihvatljiviji kremasti sapun. Sapun sam davala susjedima i poznanicima. Kolači su bili bolji, ta žena je bila jako slatka - napisala je Leonarda, prenosi Ranker.
Nakon što je osuđena za ubojstvo tri žene i komadanje njihovih tijela, Leonarda je ostatak života provela iza rešetaka. I to je nije spriječilo da napiše memoare, "Confessions of a Bitter Soul", u kojima je detaljno opisala ubojstva i čak ponudila "korisne savjete" o tome kako se ljude može pretvoriti u sapun:
Fatalno proročanstvo čitača dlana
- Ubacila sam komadiće u lonac, dodala sedam kilograma kaustične sode koju sam kupila za izradu sapuna i miješala cijelu smjesu dok se komadići nisu otopili u gustu, tamnu kašu koju sam izlila u nekoliko kanti i ispraznila u obližnju septičku jamu.. Što se tiče krvi u lavoru, sačekala sam da se zgruša, osušila u pećnici, samljela i pomiješala s brašnom, šećerom, čokoladom, mlijekom i jajima, te malo margarina, sve sastojke pomiješala i napravila mnogo hrskavih čajnih kolača i poslužila ih damama koje su dolazile u posjet, a Giuseppe i ja smo ih također jeli.
Jedna priča o Leonardi kaže da je u mladosti posjetila čitača dlana koji joj je rekao: "U tvojoj desnoj ruci vidim zatvor, u tvojoj lijevoj utočište za kriminalce" - što se upravo i dogodilo.
Nije dugo trebalo da šogorica svoje posljednje žrtve shvati da se nešto sprema. Znala je da je Virginia bila u kući žene koja proizvodi sapune, a nakon što je policiji iznijela svoje sumnje, tamo su i završili.
Umjesto da skriva svoje zločine, otvoreno je priznala da je ubila žene i "raspoložila" se njihovim tijelima.
Patila od nedijagnosticirane duševne bolesti
Proglašena je krivom za ubojstvo 1940. godine te je preostale godine provela iza rešetaka, a posljednje tri godine života provela je u ženskoj kući u Počulu.
Umrla je 15. listopada 1970. od cerebralne apopleksije, koja je slična moždanom udaru.
Sve svoje zločine počinila je u razdoblju od oko 11 mjeseci. Zanimljivo je da se ne zna mnogo o životu Leonarde Ciannciuli prije zločina koje je počinila 1939. i 1940., ali se priča da je veći dio života bila u depresiji i da je vrlo vjerojatno patila od nedijagnosticirane duševne bolesti, o čemu svjedoče i podaci da je rano u mladosti pokušala samoubojstvo.
Ironija cijele priče je da su je sugrađani voljeli, a nakon što je u potresu (prije zločina) izgubila dom i sve što je imala, sa suprugom se preselila u Correggio, gdje je odmah prihvaćena u zajednici.
Kako piše BBC, bila je popularna, a susjedi su je smatrali divnom ženom koja obožava svoju djecu, prenosi Espreso.
