Vela Luka još je jednom dokazala zašto je upravo posljednjih dana srpnja glavno mjesto okupljanja svih koji Olivera Dragojevića nisu zaboravili.
Više od 30 tisuća ljudi iz Hrvatske i brojnih europskih zemalja ispunilo je rivu, okolne ulice, terase, brodove i svaki slobodni kutak mjesta kako bi zajedno sudjelovali na osmom izdanju koncerta “Trag u beskraju”, središnjem događaju višednevne manifestacije posvećene glazbeniku čije pjesme ni osam godina nakon njegove smrti ne gube snagu.
Još od ranih jutarnjih sati u Veloj Luci osjećalo se da će ovo biti posebna večer. Na rivi su se susretali prijatelji koji se viđaju upravo jednom godišnje, pristizali su brodovi puni posjetitelja, a kafići, restorani i ulice bili su ispunjeni pjesmom.
Tijekom dana održan je niz programa kojima se čuvalo sjećanje na Olivera – od tradicionalnog koncerta na brodu pri uplovljavanju u Velu Luku, promocije notnog izdanja “Oliver za gitaru” autora Ante Gele, koncerta “Mladi pjevaju Olivera”, predstavljanja knjige “Oliver – Sve nježne riječi svijeta” autora prof. dr. sc. Zorana Ćurića do recitala Ines Tričković. Sve je vodilo prema velikom večernjem koncertu u izravnom prijenosu Hrvatske radiotelevizije.
Točno u 21 sat i 15 minuta bez dugih uvoda i govora, pozornicu je preuzeo Petar Grašo, koji je koncert otvorio pjesmom “Neka se drugi raduju”. Već nakon prvih stihova zapaljene su baklje, a tisuće glasova preuzele su refren. Nastavio je s pjesmama “Moje prvo pijanstvo” i “Dva put san umra”, koju je započeo a cappella, dok je publika gotovo nadjačala razglas.
Nakon prve pjesme obratio se okupljenima riječima koje su izazvale veliki pljesak.
- Dobra večer, dragi ljudi, dobro došli. Prekrasno vas je vidjeti. Evo nas ponovno… Ima vas najviše ikad. Zašto? Zato što on to zaslužuje. To je čovjek s najvećom dušom, jedan od najvećih umjetnika i najljepših glasova koje smo ikad imali, a vjerojatno ćemo ih ikad imati. Hvala mu za sve što je ostavio. Vjerujem da bi bio najsretniji na svijetu, odnosno da nas upravo sada, u ovoj noći punog mjeseca, gleda. Hvala mu za sve što nam je ostavio. Jesmo li spremni? Jedan veliki pljesak za vas, za nas, za orkestar i za Olivera!
Kroz večer su publiku vodili Iva Šulentić i Duško Ćurlić, dok su se na pozornici izmjenjivali Klapa Ošjak, koja ove godine obilježava 50 godina djelovanja, Ines Tričković, Iva Ajduković, Ivica Sikirić Ićo, Marko Tolja, Zorica Kondža, Jakov Jozinović, Matija Cvek i Nina Badrić.
Svaki je izvođač donio dio Oliverove glazbene ostavštine, ali i dio vlastitih emocija. Publika nije štedjela glas. Pjevalo se od prve do posljednje riječi gotovo svake pjesme, a pljesak nije prestajao između nastupa.
Jedan od vrhunaca večeri bio je nastup Nine Badrić. Već s prvim taktovima pjesme “Nedostaješ mi ti” cijela se Vela Luka podignula na noge. Emocije su bile opipljive, a nakon izvedbe Nina je na pozornicu pozvala mlade izvođače koji su dan ranije nastupili na koncertu “Mladi pjevaju Olivera”. Pridružili su im se i svi izvođači večeri, pa je zajednička izvedba Oliverove pjesme “Dobar dan” pretvorila ponton ispred rive u jedan veliki zbor.
Tisuće glasova pjevale su kao jedan, u prizoru koji će mnogi pamtiti kao jedan od najljepših trenutaka ovogodišnjeg izdanja manifestacije.
A onda je emocije zamijenila čista radost. Prvi taktovi “Što će mi Copacabana” izazvali su pravu eksploziju oduševljenja. Publika je plesala, pljeskala, zviždala i pjevala iz svega glasa, dok su ritam pratili i brojni brodovi usidreni ispred pozornice. Baklje su ponovno obasjale noćno nebo iznad Vele Luke, a činilo se kao da plešu i more i brodovi.
Službeni televizijski dio koncerta zaključen je pjesmom “Prati me kroz snove”, nakon koje su Ante Gelo Band, orkestar i prateći vokali izveli veličanstvenu instrumentalno-vokalnu izvedbu “Galeb i ja”. Dugotrajan pljesak kojim je publika ispratila posljednje taktove bio je potvrda da je još jedna večer posvećena Oliveru ispunila očekivanja svih koji su stigli u njegovu Velu Luku.
No, završetkom televizijskog prijenosa nije završila i glazbena večer. Naprotiv. Tisuće ljudi ostale su na rivi, na pontonu i uz more, ne želeći prekinuti zajedništvo koje se stvaralo tijekom cijelog koncerta.
Tijekom cijele večeri izmjenjivali su se gromoglasni pljesak, zajedničko pjevanje i baklje, a atmosfera ispunjena emocijama i zajedništvom još je jednom potvrdila zašto je “Trag u beskraju” postao jedan od najposebnijih glazbenih događaja u Hrvatskoj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....