‘Nakon ljeta‘: Ljeto već je gotovo

Gostovanje filma "Nakon ljeta" Danisa Tanovića u ljetnim kinima početkom rujna bilo je dvostruko vremenski podesno. Sezona se polako bližila kraju i hvatali su se posljednji trzaji ljeta, a sve to koincidiralo je i s pričom filma koji je svečano otvorio Sarajevski festival.

"Nakon ljeta" se odvija na samom izmaku ljetne sezone na dalmatinskom otoku, gdje dolazi četrdeset-i-nešto-godišnja Zagrepčanka Maja (Anja Matković) ne bi li utanačila ostavinsku raspravu i sredila neriješeno obiteljsko nasljedstvo. Kinodistribucija filma također je pogođena.

Početak listopada, sjećanja na minulo ljeto bura još nije otpuhala, a ako jest, film bi ih mogao preoteti vjetru i još jednom projicirati na platnu prije zaborava. Melankolične misli, ali takva je dobrim dijelom i Tanovićeva melodrama s elementima romanse i komedije, prikladno ozvučena pjesmom "Ljeto već je gotovo" u izvedbi Z++.

Na trenutke opipljiva melankolija najbolji je dio filma, koji, međutim, želi biti komunikativniji od festivalske drame i priklanja se humornom "feel good" populizmu na razmeđu komercijalne i nezavisne komedije, što katkad rezultira neujednačenim tonom.

Imamo staru partizanku koja pošizi na muziku poput Laibacha jer "misli da fašisti opet dolaze" ("logično") i mogla bi pripadati živopisnoj galeriji likova u otočnim komedijama hitmejkera Vinka Brešana poput "Maršala" ili "Svećenikove djece", a tu su i krave kako se otimaju kontroli nakon žvakanja listova marihuane kojoj "ples pomaže da raste".

U jubilarnom desetom filmu Tanović je, kao i u prethodniku "Deset u pola" i "Cirkusu Columbia", nešto lepršaviji u odnosu na drame kakve su postale njegov zaštitnik znak ("Ničija zemlja", "Pakao", "Trijaža", "Epizoda u životu berača željeza", "Tigrovi", "Smrt u Sarajevu"). Tanović ponavlja suradnju s ključnim ljudima iz "Deset u pola", glumicom Matković, koja je ovdje dala značajan obol na scenariju, te mladim scenaristom u usponu Nikolom Kuprešaninom.

Maja je jedan od najsnažnijih ženskih likova u Tanovićevoj filmografiji, pa i u novijoj regionalnoj kinematografiji. Kad dođe na otok i bude prisiljena ostati tamo na neko vrijeme, Maja pristaje raditi kao konobarica u baru u vlasništvu gradonačelnika Iće (veteran Goran Navojec) u zamjenu za smještaj.

A njezina neočekivana romansa s piscem Sašom (Uliks Fehmiu; serija "Uspjeh"), koji se vratio na otok djetinjstva zbog nostalgičnih pobuda i smatra da "svatko u sebi nosi jednu knjigu", sve je samo ne jednostavna jer oboje nose emotivnu prtljagu; ona konkretno ne želi ponoviti majčine ljubavne pogreške na istom mjestu u različitom vremenu. Slikoviti se škoj iz drugog plana nameće kao zaseban lik i Prvić je sjajno predstavljen zahvaljujući dojmljivoj produkciji i talentiranom direktoru fotografije Milošu Jaćimoviću ("Oaza", "Stric").

Fotografija čini film iznimno ugodnim za gledanje i prenosi mediteranski ugođaj, ovjekovječujući neke impresivne slike, primjerice da uhvati odraz kasnoljetnog sunca u ventilatoru ili "uokviri" Maju između dva zida, iz mraka prema svjetlu, postižući dalmatinsku, "malomišćansku" inačicu mitskoga kadra iz "Tragača". Maja se traži i pronalazi na otoku. Škoj je osvaja i spašava.